REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-862/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SAMSUNG ELECTRONICS AUSTRIA GmbH, Republika Austrija, Beč, Praterstrasse 31/14, Obergeschoss, OIB 71762969400, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gugić & Kovačić d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika MARIJAN NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, Čakovec, Ulica Ivana pl. Zajca 17, OIB 05597612616, kojeg zastupa Domagoj Repač, stečajni upravitelj iz Zagreba, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ČS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik iz Zagreba, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-105/2020-405 od 18. prosinca 2025., 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba ČS iz [adresa], protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-105/2020-405 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 19.712,50 eur te za isplatu zateznih kamata na taj iznos.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem:

- u točki I. izreke odlučio da se iz kupovnine u ukupnom iznosu od 1.328.712,32 eur, ostvarene prodajom ovršenikovih nekretnina navedenih u toj točki izreke pobijanog rješenja, namiruje potraživanje ovrhovoditelja s osnova troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova u ukupnom iznosu od 1.964,29 eur

- u točki II. izreke naložio Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti pobijanog rješenja, s računa za uplatu kupovnine te posebnog računa za uplatu jamčevine isplatiti na račun ovrhovoditelja otvorenog kod Citibank Europe plc Austria Branch, Iban: [broj bankovnog računa], Swift: CITIATWX, vodeći broj banke: 18140, opis plaćanja: povrat po Ovr-105/2020, iznos od 1.964,29 eur

- u točki III. izreke odlučio da će se odluke o troškovima unovčenja iz odredbe članka 254. Stečajnog zakona i o namirenju ovrhovoditeljeve tražbine donijeti posebnim rješenjem u stečajnom postupku nad ovršenikom nakon ročišta za diobu

- u točki IV. izreke naložio Financijskoj agenciji, po pravomoćnosti pobijanog rješenja, preostali iznos od 1.326.748,03 eur uplatiti na depozitni račun Trgovačkog suda u Zagrebu Iban: [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj: 105-

- u točki V. izreke utvrdio da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena.

1.1. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje utvrdivši:

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3079/16 od 15. travnja 2016. kojim je odredio ovrhu na ovršenikovim nekretninama navedenim u izreci ovog rješenja

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj Ovr-62/20 od 8. siječnja 2020. kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se predmet ustupiti prvostupanjskom sudu kao stvarno nadležnom

- da je prvostupanjski sud navedene nekretnine dosudio kupcima koji su ponudili najviši iznos kupovnine za svaku pojedinu nekretninu, da su navedena rješenja o dosudi postala pravomoćna pa da su izvršeni odgovarajući upisi prava vlasništva u zemljišne knjige

- da je 16. prosinca 2025. održano ročište za diobu na kojem je ovrhovoditelj, između ostalog, postavio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka.

1.2. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe članka 111. i 112. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), priznao ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka koji se tiču plaćenih pristojbi i predujmova za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 1.964,29 eur slijedom čega je odlučio kao u točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja.

1.3. Budući se u konkretnom ovršnom postupku primjenjuju pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretnini, u skladu s odredbom članka 169. stavka 6. u vezi s odredbom članka 247. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17), prvostupanjski sud navodi da nije ovlašten namirenje u ovom ovršnom postupku vršiti primjenom odredbe članka 114. Ovršnog zakona, budući da nema neposrednih saznanja o troškovima unovčenja iz članka 254. Stečajnog zakona, a slijedom čega je odlučio kao u točkama III. i IV. izreke pobijanog rješenja.

1.4. Konačno, pozivajući se na odredbe članka 73. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona te odredbu članka 80. tog Zakona, s obzirom na utvrđenje da je provedeno namirenje koje predstavlja posljednju ovršnu radnju kod provedbe ovrhe na nekretninama, prvostupanjski sud je odlučio kao u točki V. izreke pobijanog rješenja.

2. ČS je protiv tog rješenja u cijelosti pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog, stečajnog i ovršnog postupka; pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Navodi da je na ročištu za diobu kupovnine osporio ovrhovoditeljevo pravo na namirenje u poglede zateznih kamata nakon otvaranja stečajnog postupka pri čemu ukazuje na nepravilnost postupanja prvostupanjskog suda budući da ga je navedeni sud, prije donošenja pobijanog rješenja, propustio:

- pozvati odnosno dati mu rok za očitovanje na ovrhovoditeljev podnesak od 16. prosinca 2025. kojim je specificirao tražbinu te na ovršenikov podnesak od 17. prosinca 2025.

- uputiti u parnicu radi osporavanja ovrhovoditeljeve tražbine.

2.2. Također, da je na predmetom ročištu za diobu kupovnine osporio navod stečajnog upravitelja glede postupka odnosno načina unovčenja predmetnih nekretnina i namirenja iz vrijednosti tih nekretnina. Smatra da je prvostupanjski sud trebao o tome odlučivati u ovršnom postupku, a ne u stečajnom postupku koji se vodi nad ovršenikom. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost navedenih žalbenih navoda. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 19.712,50 eur te isplatu zateznih kamata na taj iznos.

4. Ovršenik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost navedenih žalbenih navoda.

5. Žalba nije dopuštena.

6. Iz odredbe članka 358. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP) proizlazi da će nedopuštenu žalbu odbaciti rješenjem sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta dok je odredbom članka 367. ZPP-a propisano da će nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbaciti drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud.

6.1. Odredbom članka 358. stavka 3. ZPP-a propisano je da je žalba nedopuštena ako je ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

7. Pobijanim rješenjem u točkama I. -IV. njegove izreke odlučeno je o namirenju iz vrijednosti nekretnina navedenih u izreci pobijanog rješenja.

7.1. Odredbom članka 125. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 i 93/14; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da protiv rješenja o namirenju pravo na žalbu imaju stranke i sve osobe koje su polagale pravo na namirenje iz kupovnine.

7.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalitelj kupac nekretnina, da nije stranka u ovom ovršnom postupku niti da ima pravo na namirenje iz kupovnine. Stoga žalitelj nije ovlašten za podnošenje žalbe protiv točaka I. -IV. njegove izreke slijedom čega je njegova žalba, u tom dijelu, nedopuštena.

8. Što se tiče pobijanog rješenja u točki V. njegove izreke ističe se da se žaliteljeva korist ukoliko uspije sa žalbom protiv tog dijela pobijanog rješenja, uzimajući u obzir žalbene navode, ne ogleda u sferi njegovog prava.

8.1. Stoga žalitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv pobijanog rješenja u točki V. njegove izreke slijedom čega je njegova žalba, i u tom dijelu, nedopuštena.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. Ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka nije bio potreban za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ -a. Slijedom toga je njegov navedeni zahtjev neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Matas