REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1256/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Auto Šatrak d.o.o., Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, OIB: 23764338703, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi 148,00 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2447/2024 od 21. siječnja 2026., 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovna i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2447/2024 od 21. siječnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2447/2024 od 21. siječnja 2026. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 23. svibnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 53,52 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 21. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.“

2. Protiv presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/4, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, presuda se stoga može ispitati i nije zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke i 11. ZPP-a na koju se posebno poziva tuženik. Činjenica da prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predlagao tuženik: saslušanje svjedoka, pribavljanje ponuda drugih servisera i prometno tehničko vještačenje radi utvrđenja opravdane cijene popravka, ne predstavlja povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a već procesno ovlaštenje suda iz članka 220. stavka 2. ZPP-a kojim je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima tuženik osporava ocjenu priloženih isprava i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 17. prosinca 2023. u prometnoj nezgodi tuženikovom osiguraniku VŽ nastala šteta na vozilu marke Opel insignia, registarske oznake [registarska oznaka], koju je prijavila tuženiku sukladno polici kasko osiguranja. Djelatnici tuženika su procijenili štetu i sačinili zapisnik o izvidu štete br. 248203200467. Tuženikov osiguranik VŽ je za popravak svog vozila odabrala tužitelja, koji je izvršio popravak i za popravak vozila ispostavio račun broj 579/01/8 u ukupnom iznosu od 518,00 eura s PDV. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. rujna 2024. proizlazi da je sklopljen između oštećenika VŽ kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja, kojim je VŽ, ustupila tražbinu tužitelju u iznosu od 148,00 eura koji tuženik nije podmirio po ispostavljenom računu broj 579/01/8. Tužitelj je račun za popravak poslao tuženiku, tuženik je likvidirao račun u iznosu od 370,00 eura, a razliku od 148,00 eura tuženik je osporio jer cijenu rada limara i lakirera tuženik nije priznao u zatraženom iznosu. Predmet spora u ovom postupku je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 148,00 eura u kojem iznosu je cesijom ustupljena tražbina po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurnine po polici osiguranja štetnika. Iznos od 148,00 eura se odnosi na razliku cijene tužiteljevog rada i one koje za taj isti rad priznaje tuženik.

9. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da oštećena osoba može slobodno izabrati servis gdje će popraviti svoje vozilo kako to proizlazi iz očitovanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, klasa: 034-08/18-01/093, ur.br. 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. Iz tužiteljevog računa broj 579/01/8. proizlazi da su obračunati autolimarski i autolakirerski radovi po cijeni sata rada od 40,00 eura, uvećano za PDV-e, a broj utrošenih sati za navedene radove iz tužiteljevog računa jednak je onome iz tuženikovog izvida štete br.248203200467. Tužitelj je obračunao cijenu rada sukladno priloženom i ovjerenom cjeniku. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom postupku jer se radi o novčanoj tražbini koja se može prenositi. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nema spora o broju radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo dovede u stanje prije nego što je šteta nastala. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev slijedom odredbe iz članka 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP).

10. Prema stavu ovog suda činjenica da tuženik kao osiguravatelj, ne prihvaća visinu satnice rada utvrđene cjenikom tužitelja nije od utjecaja na tuženikovu dužnost da i taj trošak naknadi posebno imajući na umu da tuženik nije iznio činjenicu da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Suprotno žaliteljevom mišljenju, tuženik ne može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera. Za zaključiti je da iznos koji je tuženik priznao za izvršene limarske i lakirerske radove po svojoj visini odgovara satnici koju bi tuženik priznao za rad ovlaštenog servisera, neovisno o tome što u izvidu štete nije naveo cijenu sata koju priznaje za navedeni rad niti tuženik tvrdi da je svog osiguranika obavijestio koju visinu radnog sata smatra osnovanom.

11. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da oštećenik može slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo prema cjeniku servisa. U odnosu na spornu okolnost razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj prema priloženom cjeniku i cijene radnog sata koju priznaje tuženik valja navesti da okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO -a jer je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Niti je VŽ time što je slobodno izabrala servis za popravak svog vozila, povrijedila načela iz članka 5. i 10. ZOO-a.

12. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata sukladno članku 81. stavku 1. ZOO-a. Neosnovano tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da kamata može teći od donošenja prvostupanjske presude. Zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu sukladno članku 12. stavku 4. ZOOP-u, a i odredbom članka 943. stavka 3. ZOO-a propisano je da osiguratelj duguje osiguraniku zateznu kamatu od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. U konkretnom slučaju odštetni zahtjev podnesen je 30. siječnja 2024., a tužitelj je zahtijevao zateznu kamatu od 23. svibnja 2024., što je prvostupanjski sud i dosudio.

13. Odluka o trošku donesena je u skladu s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i člankom 155. ZPP-a koje tako određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

14. Kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 26. ožujka 2026.

Sudac

Ivana Mlinarić