Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3032/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Marčan i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Rijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-651/2019-28 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-651/2019-28 od 30. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je :
" I. Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 6. točka 2. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 7. lipnja 2005. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banka kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa.
II. Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 3. točka 2. Ugovora o kreditu odnosno obveza tužiteljice da će plaćati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju banka za CHF za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 7. lipnja 2005.
III. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužiteljici iznos od 6.126,39 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 22,74 eura od 1.7.2006. pa do isplate
- iznos od 22,73 eura od 22.7.2006. pa do isplate
- iznos od 22,61 eura od 26.8.2006. pa do isplate
- iznos od 22,72 eura od 5.9.2006. pa do isplate
- iznos od 22,73 eura od 3.10.2006. pa do isplate
- iznos od 22,68 eura od 3.11.2006. pa do isplate
- iznos od 22,56 eura od 1.12.2006. pa do isplate
- iznos od 22,35 eura od 1.1.2007. pa do isplate
- iznos od 22,19 eura od 1.2.2007. pa do isplate
- iznos od 22,18 eura od 3.3.2007. pa do isplate
- iznos od 22,18 eura od 5.4.2007. pa do isplate
- iznos od 21,89 eura od 1.5.2007. pa do isplate
- iznos od 21,66 eura od 1.6.2007. pa do isplate
- iznos od 21,49 eura od 1.7.2007. pa do isplate
- iznos od 21,62 eura od 1.8.2007. pa do isplate
- iznos od 21,72 eura od 4.9.2007. pa do isplate
- iznos od 35,16 eura od 3.10.2007. pa do isplate
- iznos od 35,07 eura od 3.11.2007. pa do isplate
- iznos od 35,51 eura od 1.12.2007. pa do isplate
- iznos od 35,30 eura od 1.1.2008. pa do isplate
- iznos od 35,93 eura od 1.2.2008. pa do isplate
- iznos od 36,27 eura od 4.3.2008. pa do isplate
- iznos od 72,43 eura od 2.4.2008. pa do isplate
- iznos od 70,62 eura od 3.5.2008. pa do isplate
- iznos od 69,90 eura od 3.6.2008. pa do isplate
- iznos od 70,75 eura od 10.7.2008. pa do isplate
- iznos od 69,51 eura od 4.9.2008. pa do isplate
- iznos od 69,49 eura od 4.9.2008. pa do isplate
- iznos od 70,22 eura od 3.10.2008. pa do isplate
- iznos od 72,09 eura od 3.12.2008. pa do isplate
- iznos od 72,06 eura od 3.12.2008. pa do isplate
- iznos od 85,67 eura od 5.2.2009. pa do isplate
- iznos od 86,02 eura od 4.3.2009. pa do isplate
- iznos od 84,97 eura od 2.4.2009. pa do isplate
- iznos od 84,94 eura od 2.4.2009. pa do isplate
- iznos od 85,10 eura od 6.5.2009. pa do isplate
- iznos od 83,50 eura od 20.6.2009. pa do isplate
- iznos od 82,33 eura od 30.7.2009. pa do isplate
- iznos od 82,60 eura od 14.8.2009. pa do isplate
- iznos od 83,18 eura od 23.9.2009. pa do isplate
- iznos od 83,10 eura od 24.10.2009. pa do isplate
- iznos od 82,46 eura od 26.11.2009. pa do isplate
- iznos od 84,49 eura od 10.2.2010. pa do isplate
- iznos od 85,77 eura od 6.3.2010. pa do isplate
- iznos od 85,45 eura od 9.4.2010. pa do isplate
- iznos od 87,19 eura od 11.5.2010. pa do isplate
- iznos od 86,82 eura od 18.5.2010. pa do isplate
- iznos od 87,44 eura od 16.6.2010. pa do isplate
- iznos od 87,39 eura od 16.6.2010. pa do isplate
- iznos od 91,88 eura od 10.7.2010. pa do isplate
- iznos od 95,41 eura od 4.8.2010. pa do isplate
- iznos od 94,13 eura od 1.9.2010. pa do isplate
- iznos od 92,11 eura od 7.10.2010. pa do isplate
- iznos od 96,25 eura od 4.11.2010. pa do isplate
- iznos od 101,52 eura od 7.12.2010. pa do isplate
- iznos od 87,06 eura od 8.1.2011. pa do isplate
- iznos od 88,31 eura od 5.2.2011. pa do isplate
- iznos od 86,76 eura od 3.3.2011. pa do isplate
- iznos od 86,98 eura od 6.4.2011. pa do isplate
- iznos od 93,26 eura od 10.5.2011. pa do isplate
- iznos od 93,83 eura od 7.6.2011. pa do isplate
- iznos od 99,05 eura od 4.7.2011. pa do isplate
- iznos od 96,28 eura od 4.8.2011. pa do isplate
- iznos od 93,26 eura od 7.9.2011. pa do isplate
- iznos od 92,87 eura od 8.10.2011. pa do isplate
- iznos od 70,16 eura od 5.11.2011. pa do isplate
- iznos od 71,17 eura od 3.12.2011. pa do isplate
- iznos od 72,05 eura od 11.1.2012. pa do isplate
- iznos od 72,12 eura od 9.2.2012. pa do isplate
- iznos od 71,42 eura od 7.3.2012. pa do isplate
- iznos od 71,80 eura od 7.4.2012. pa do isplate
- iznos od 72,03 eura od 5.5.2012. pa do isplate
- iznos od 71,48 eura od 5.6.2012. pa do isplate
- iznos od 71,56 eura od 6.7.2012. pa do isplate
- iznos od 71,12 eura od 7.8.2012. pa do isplate
- iznos od 70,26 eura od 8.9.2012. pa do isplate
- iznos od 71,07 eura od 6.10.2012. pa do isplate
- iznos od 71,41 eura od 8.11.2012. pa do isplate
- iznos od 71,04 eura od 6.12.2012. pa do isplate
- iznos od 69,36 eura od 10.1.2013. pa do isplate
- iznos od 70,68 eura od 9.2.2013. pa do isplate
- iznos od 70,73 eura od 2.3.2013. pa do isplate
- iznos od 70,13 eura od 6.4.2013. pa do isplate
- iznos od 68,39 eura od 16.5.2013. pa do isplate
- iznos od 68,28 eura od 18.6.2013. pa do isplate
- iznos od 68,62 eura od 17.7.2013. pa do isplate
- iznos od 69,21 eura od 18.8.2013. pa do isplate
- iznos od 70,04 eura od 7.9.2013. pa do isplate
- iznos od 69,51 eura od 10.10.2013. pa do isplate
- iznos od 69,78 eura od 6.11.2013. pa do isplate
- iznos od 70,08 eura od 17.12.2013. pa do isplate
- iznos od 69,15 eura od 10.1.2014. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 1.7.2006. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužiteljici iznos od 18.544,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 0,01 eura od 1.12.2005. pa do isplate
- iznos od 0,36 eura od 3.12.2005. pa do isplate
- iznos od 0,02 eura od 1.11.2008. pa do isplate
- iznos od 4,47 eura od 6.11.2008. pa do isplate
- iznos od 0,05 eura od 1.1.2009. pa do isplate
- iznos od 5,03 eura od 3.1.2009. pa do isplate
- iznos od 7,44 eura od 5.2.2009. pa do isplate
- iznos od 9,74 eura od 4.3.2009. pa do isplate
- iznos od 6,82 eura od 2.4.2009. pa do isplate
- iznos od 6,91 eura od 6.5.2009. pa do isplate
- iznos od 3,10 eura od 20.6.2009. pa do isplate
- iznos od 0,29 eura od 30.7.2009. pa do isplate
- iznos od 1,04 eura od 14.8.2009. pa do isplate
- iznos od 2,52 eura od 23.9.2009. pa do isplate
- iznos od 2,39 eura od 24.10.2009. pa do isplate
- iznos od 0,89 eura od 26.11.2009. pa do isplate
- iznos od 2,63 eura od 14.1.2010. pa do isplate
- iznos od 4,67 eura od 10.2.2010. pa do isplate
- iznos od 9,19 eura od 6.3.2010. pa do isplate
- iznos od 6,73 eura od 9.4.2010. pa do isplate
- iznos od 0,78 eura od 11.5.2010. pa do isplate
- iznos od 9,98 eura od 13.5.2010. pa do isplate
- iznos od 5,23 eura od 18.5.2010. pa do isplate
- iznos od 6,06 eura od 21.5.2010. pa do isplate
- iznos od 13,57 eura od 16.6.2010. pa do isplate
- iznos od 30,83 eura od 16.6.2010. pa do isplate
- iznos od 21,51 eura od 1.8.2010. pa do isplate
- iznos od 32,89 eura od 1.9.2010. pa do isplate
- iznos od 32,94 eura od 1.10.2010. pa do isplate
- iznos od 0,02 eura od 1.10.2010. pa do isplate
- iznos od 22,09 eura od 1.11.2010. pa do isplate
- iznos od 28,29 eura od 1.12.2010. pa do isplate
- iznos od 50,83 eura od 1.1.2011. pa do isplate
- iznos od 40,94 eura od 1.2.2011. pa do isplate
- iznos od 44,37 eura od 1.3.2011. pa do isplate
- iznos od 40,22 eura od 1.4.2011. pa do isplate
- iznos od 33,83 eura od 1.5.2011. pa do isplate
- iznos od 52,11 eura od 1.6.2011. pa do isplate
- iznos od 54,00 eura od 1.7.2011. pa do isplate
- iznos od 71,97 eura od 1.8.2011. pa do isplate
- iznos od 72,59 eura od 1.9.2011. pa do isplate
- iznos od 61,59 eura od 1.10.2011. pa do isplate
- iznos od 63,27 eura od 1.11.2011. pa do isplate
- iznos od 57,74 eura od 1.12.2011. pa do isplate
- iznos od 60,60 eura od 1.1.2012. pa do isplate
- iznos od 65,08 eura od 1.2.2012. pa do isplate
- iznos od 67,28 eura od 1.3.2012. pa do isplate
- iznos od 64,63 eura od 1.4.2012. pa do isplate
- iznos od 65,21 eura od 1.5.2012. pa do isplate
- iznos od 67,31 eura od 1.6.2012. pa do isplate
- iznos od 65,71 eura od 1.7.2012. pa do isplate
- iznos od 66,00 eura od 1.8.2012. pa do isplate
- iznos od 65,58 eura od 1.9.2012. pa do isplate
- iznos od 0,06 eura od 1.9.2012. pa do isplate
- iznos od 61,25 eura od 1.10.2012. pa do isplate
- iznos od 63,24 eura od 1.11.2012. pa do isplate
- iznos od 66,06 eura od 1.12.2012. pa do isplate
- iznos od 67,05 eura od 1.1.2013. pa do isplate
- iznos od 59,23 eura od 1.2.2013. pa do isplate
- iznos od 62,50 eura od 1.3.2013. pa do isplate
- iznos od 65,07 eura od 1.4.2013. pa do isplate
- iznos od 64,87 eura od 1.5.2013. pa do isplate
- iznos od 57,91 eura od 1.6.2013. pa do isplate
- iznos od 55,63 eura od 1.7.2013. pa do isplate
- iznos od 0,01 eura od 1.7.2013. pa do isplate
- iznos od 56,49 eura od 1.8.2013. pa do isplate
- iznos od 58,54 eura od 1.9.2013. pa do isplate
- iznos od 0,19 eura od 1.9.2013. pa do isplate
- iznos od 62,88 eura od 1.10.2013. pa do isplate
- iznos od 62,10 eura od 1.11.2013. pa do isplate
- iznos od 62,46 eura od 1.12.2013. pa do isplate
- iznos od 65,11 eura od 1.1.2014. pa do isplate
- iznos od 77,98 eura od 1.2.2014. pa do isplate
- iznos od 67,13 eura od 1.3.2014. pa do isplate
- iznos od 68,87 eura od 1.4.2014. pa do isplate
- iznos od 67,53 eura od 1.5.2014. pa do isplate
- iznos od 64,93 eura od 1.6.2014. pa do isplate
- iznos od 65,52 eura od 1.7.2014. pa do isplate
- iznos od 66,83 eura od 1.8.2014. pa do isplate
- iznos od 68,59 eura od 1.9.2014. pa do isplate
- iznos od 69,23 eura od 1.10.2014. pa do isplate
- iznos od 48,59 eura od 10.10.2014. pa do isplate
- iznos od 21,47 eura od 1.11.2014. pa do isplate
- iznos od 71,81 eura od 1.12.2014. pa do isplate
- iznos od 72,79 eura od 1.1.2015. pa do isplate
- iznos od 72,73 eura od 1.2.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.3.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.4.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.5.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.6.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.7.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.8.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.9.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 1.10.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 10.10.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 11.11.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 10.12.2015. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 15.1.2016. pa do isplate
- iznos od 71,67 eura od 6.2.2016. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 4.3.2016. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 2.4.2016. pa do isplate
- iznos od 72,67 eura od 4.5.2016. pa do isplate
- iznos od 90,34 eura od 7.6.2016. pa do isplate
- iznos od 96,94 eura od 5.7.2016. pa do isplate
- iznos od 95,48 eura od 3.8.2016. pa do isplate
- iznos od 92,71 eura od 3.9.2016. pa do isplate
- iznos od 95,50 eura od 5.10.2016. pa do isplate
- iznos od 96,03 eura od 5.11.2016. pa do isplate
- iznos od 100,13 eura od 3.12.2016. pa do isplate
- iznos od 101,73 eura od 4.1.2017. pa do isplate
- iznos od 100,45 eura od 7.2.2017. pa do isplate
- iznos od 98,81 eura od 3.3.2017. pa do isplate
- iznos od 98,16 eura od 5.4.2017. pa do isplate
- iznos od 95,35 eura od 3.5.2017. pa do isplate
- iznos od 91,26 eura od 6.6.2017. pa do isplate
- iznos od 90,03 eura od 5.7.2017. pa do isplate
- iznos od 78,53 eura od 3.8.2017. pa do isplate
- iznos od 77,06 eura od 6.9.2017. pa do isplate
- iznos od 79,66 eura od 4.10.2017. pa do isplate
- iznos od 12.400,41 eura od 26.10.2017. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 1.12.2005. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.364,51 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 24.670,69 eura s pripadajućom kamatom pobliže opisano u izreci pobijane presude na ime preplaćenih iznosa koje tužitelj preplatio s osnove ništetne ugovorne valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope po ugovoru o kreditu koje su stranke zaključile dana 7. lipnja 2005.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razloga iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.
8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.o.o. kao kreditor dana 07. lipnja 2005. godine zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 73.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, na rok otplate od 30 godina.
-da nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 3,99 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početno ugovorene stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.,
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila 2005. godine kada je kupovala stan te joj je tuženik putem svojeg djelatnika rekao da je najisplativije podići kredit u valuti CHF jer je stabilna valuta, a niti javni bilježnik nije upozorio na rizik zaključenja ugovora u valuti CHF, niti mu je bilo što važno u vezi ugovora rekao, odnosno nitko je u banci nije upozorio na rizike zaključenja ugovora u valuti CHF. Kako se rata kredita povećala, tužiteljica je navela da više nije mogla otplaćivati kredit, pa je bila prisiljena prodati predmetni stan, kako bi mogla zatvoriti kredit.
- da sud je u potpunosti prihvatio iskaz tužitelja koji je iskazivala uvjerljivo i iskreno, a njeni navodi podudaraju se i sa podacima koji se nalaze u pisanoj dokumentaciji,
-da je radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope i s osnove valutne klauzule u CHF, provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marinu Rameša dipl. oec. iz Kastva,
–da je na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak utvrdio:
- da je zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita tužiteljica ukupno više platila tj. preplatila iznos od 6.126,39 eura.,
- da je zbog razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF na dan sklapanja ugovora (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 18.544,30 eura
- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Marina Rameša jer je isti jasan stručan i arugmentiran.
9. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, utvrdio ništetnim ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u djelu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
10. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijske struke sud je obvezao tuženika da tužiteljici isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, zasnovan na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, utvrđujući kako je radi ugovorene valutne klauzule u CHF radi porasta važećeg tečaja za CHF, kao i uslijed povećanja kamatne stope isplatila više za iznos od 24.670,69 eura.
11. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).
12. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF pa da je tuženik primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i pravilno naložio tuženiku isplatiti tužiteljici stečeno bez osnove na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a upravo takav zaključak prvostupanjski sud daje i nakon analize iskaza tužiteljice. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule.
15. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke prvostupanjskog suda vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnoga parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 19/22., dalje: ZZP/22.) te članka 502.c ZPP-a.
16. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
17. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
18. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na nakenadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
19. Stoga, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19., dalje: ZPP/19.), na temelj članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužiteljicu i proveo predložene dokaze.
20. Za navesti je i to da se presuda u slučaju "potrošač" primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
21. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.
22. Tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/svibnja , 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio u skladu s danim zadatkom pa s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, prigovori tuženika kojim osporava valjanost nalaza i mišljenja vještaka jer da je vještak uzeo u obzir samo više plaćene iznose razlike anuiteta a ne i negativne, nisu osnovani niti dovode u pitanje pravilnost utvrđenih iznosa razlika po financijskom vještaku.
23. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.
24. Tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 16. travnja 2025., a po ocjeni ovog suda tužiteljica je svoj zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka budući da ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogla postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.
25. Ukazuje se da je prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika o objektivnoj preinaci.
26. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.
27. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO-a.
28. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 24. travnja 2019., tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe od 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok, kao ni tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu isto tako nije u zastari jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 24. travnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.
29. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
30. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
31. Na žalbene prigovore tuženika koji se odnose na primjenu početne kamatne stope, navodnog smanjenja anuiteta koje je plaćao tužitelj zbog pada tečaja u određenom razdoblju te navodnog postojanja potraživanja prema tužitelju i prigovora istaknutih s tim u svezi, tuženiku valja ukazati da je, u ovom slučaju, visina tražbine tužitelja utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke u kojem je detaljno navedeno koje je novčane iznose tuženik doista primio na ime razlike tečaja CHF u odnosu na kune kada je tečaj bio viši u odnosu na početni, pri čemu tuženik nije dokazao postojanje bilo kakve njegove dospjele tražbine prema tužitelju, unatoč utvrđenom razdoblju u kojem je tečaj CHF bio niži od početnog u odnosu na kune.
32. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku, odnosno, za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima.
33. Napominje se da je u ovom postupku predmet spora restitucijski zahtjev tužiteljice u smislu odredaba članka 323. ZOO, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onog što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. U navedenim okolnostima, ovaj sud prihvaća kao pravilan stav suda prvog stupnja da tužiteljica u razdoblju kada je plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog nije ništa stekla na teret tuženika, kako je već naprijed navedeno, jer niti jedan dio imovine tuženika nije prešao u imovinu tužitelja.
34. Tuženik nije ovlašten zahtijevati umanjenje restitucijskog zahtjeva tužitelja zbog utvrđene povrede potrošačkog prava, koja se manifestira upravo kroz razliku isplaćenih anuiteta prema promjeni tečaja CHF u odnosu na početni jer se radi o pravu potrošača i svojevrsnoj personalizaciji pružatelja usluga zbog utvrđene povrede njegova potrošačkog prava, u cilju otklanjanja štetnih posljedica, ali i odvraćajućeg učinka prema kreditnim ustanovama za takve i slične povrede.
35. Naime, bitno je naglasiti da tuženik nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, takozvane negativne tečajne razlike, kako je već naprijed obrazloženo, jer za to ne postoji odgovornost tužitelja niti je tužitelj po osnovi takozvane negativne tečajne razlike nešto stekao, što bi bio u obvezi vratiti odnosno isplatiti tuženiku.
36. Slijedom naprijed izloženog kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
37. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi gdje je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Splitu, 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević
