Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-11/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I optuženog ČZ i II optuženog ABC zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. u svezi s člankom 153. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I optuženog ČZ, II optuženog ABC i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-331/2022-32 od 11. rujna 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Davora Petričevića, a u odsutnosti uredno pozvanih I optuženog ČZ i izabranog branitelja odvjetnika Mitra Knežića iz Dugog Sela iz Odvjetničkog ureda Lisac, II optuženog TZ i izabranog branitelja odvjetnice Andreje Filipčić iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika kao osnovana, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se za kazneno djelo protiv spolne slobode, bludne radnje iz članka 155. stavak 2. u vezi sa člankom 153. stavak 2. KZ/11 za koje su tom presudom proglašeni krivima na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11 I optuženi ČZ osuđuje na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci, II optuženi ABC na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci.

II/ Odbijaju se žalbe I optuženog ČZ i II optuženog TZ kao neosnovane te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu proglašeni su krivima i to I optuženi ČZ zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode, bludnom radnjom, opisano u članku 155. stavku 2. u svezi s člankom 153. stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 155. stavku 2. KZ/11, a II optuženi ABC bludnom radnjom, opisano u članku 155. stavku 2. u svezi s člankom 153. stavkom 2. i člankom 153. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 155. stavku 2. KZ/11.

1.1. I optuženi ČZ je na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 55. KZ/11 izrečena kazna zatvora se zamjenjuje radom za opće dobro i to na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada, što ukupno iznosi 600 (šesto) sati rada za opće dobro.

1.3. Na temelju čl. 55. st. 6. KZ/11 I optuženi će rad za opće dobro izvršiti u roku koji odredi tijelo nadležno za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

1.4. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se I optuženi u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.5. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 ako I optuženi svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

1.6. II optuženi ABC se na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.7. Na temelju čl. 56 KZ/11 II optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko II optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.8. Na temelju čl. 148. st. 1 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) optuženici su na ime troškova kaznenog postupka dužni platiti paušalnu svotu odmjerenu sa 500,00 (petsto) eura, svaki.

2. Žalbu protiv presude podnio je državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenicima izrekne strožu vrstu i mjeru kazne.

2.1. Protiv presude žalbu je podnio I optuženi JZ po branitelju Mitru Knežiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Lisac iz Dugog Sela, zbog svih žalbenih razloga iz članka 467. ZKP-a, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu, I optuženika oslobodi kaznene odgovornosti za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Iako se žali uvodno zbog svih žalbenih razloga u nastavku žalbe obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.2. U žalbi protiv presude II optuženi ABC po branitelju Andrei Filipčić, odvjetnici iz Zagreba, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti predmetnu žalbu te preinačiti pobijanu žalbu ili vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I optuženi ČZ, branitelj I optuženika Mitar Knežić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Lisac iz Dugog Sela, II optuženi ABC i branitelja II optuženika Andrea Filipčić, odvjetnica iz Zagreba.

5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nisu pristupili I optuženi ČZ i II optuženi ABC, te branitelji optuženih odvjetnik Mitar Knežić iz Dugog Sela i odvjetnica Andrea Filipčić odvjetnica iz Zagreba te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbi državnog odvjetnika, a sudac izvjestitelj izložio je žalbe I optuženog ČZ i II optuženog ABC.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalbe I optuženog CZ i II optuženog TZ nisu osnovane.

U odnosu na žalbe I optuženog CZ i II optuženog ABC

7. I optuženi ČZ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dani su nejasni i proturječni, te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o iskazima danim u postupku te je izreka presude u suprotnosti sa obrazloženjem presude. U nastavku žabe I optuženi ČZ ne obrazlaže u čemu se sastoji navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka a koju uvodno ističe parafrazirajući zakonski tekst. Sadržajno iz žalbe proizlazi da I optuženi ČZ upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o čemu će biti riječi u nastavku. II optuženi ABC žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da pobijana presuda nema razloga u odlučnim činjenicama. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalbom upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda glede iskaza oštećene ŠZ na raspravi 29. travnja 2025. iz kojeg smatra da ne proizlazi zaključak da je II optuženi ABC prijetio oštećenoj ŠZ da će napasti ĆZ ako ona s I optuženim ĐZ ne izvrši bludnu radnju na koju nije pristala.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe I optuženog ČZ shodno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da pobijana presuda ne trpi povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima II optuženog ABC pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upire žalbom. Naime, pobijana presuda sadržava valjane, provjerljive razloge o odlučnim i drugim važnim činjenicama te pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalbom a niti koja druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476.stavak 1. ZKP/08.

8. I optuženi ČZ žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak na temelju iskaza optuženog i oštećene te ispitanih svjedoka. Naglašava da nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio niti čuo da bi I optuženi ČZ prijetio oštećenici, da će istući ĆZ ako oštećenica ne učini ono što on od nje navodno traži. Pri tome postavlja retorička pitanja zašto oštećenica nije jednostavno napustila klub, zašto nije svojem društvu s kojim je bila odmah ispričala što se dogodilo, događaj je prijavila policiji nakon tri mjeseca, te iako nije znala imena počinitelja mogla je policiji prijaviti događaj od strane njoj nepoznatih osoba. Smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te stoga pogrešno primijenio materijalno pravo.

8.1. II optuženi ABC žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što nitko pa ni ĆZ nije čuo niti jednu prijetnju na život i tijelo u korelaciji s bludnim radnjama nad oštećenom. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i zaključio da je iskaz oštećene ŠZ vjerodostojan jer smatra neživotnim i nelogičnim da je oštećena imala takvu empatiju da svojom spolnom slobodom zaštiti njoj gotovo nepoznatu osobu ĆZ kojeg je prije inkriminirane večeri susrela jedanput. Takvim žalbenim navodom II optuženi ABC ponavlja navode obrane, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu izvedenih dokaza predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju.

8.2. Neosnovano upire u žalbi I optuženi ČZ da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak glede kaznenopravne odgovornosti I optuženog ČZ. Pravilno je prvostupanjski sud pozorno cijenio obranu I optuženog ČZ koji poriče da bi uporabom prijetnje da će fizički napasti prijatelja oštećene ŠZ ĆZ počinio bludnju radnju na štetu oštećene ŠZ a koju je obranu ocijenio nevjerodostojnom suprotnu iskazu oštećene ŠZ koji podupiru iskazi ispitanih svjedoka ĆZ, ČZH, MZ i DZ. Na temelju savjesne ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je I optuženi ČZ u vrijeme i mjesto inkriminacije opisane u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude uporabom prijetnje da će izravno fizički napasti prijatelja oštećene ĆZ počinio bludnu radnju na način da je preko odjeće dirao po spolovilu oštećenu ŠZ, zahtijevajući od oštećene da ga oralno zadovolji, prijeteći da će prebiti ĆZ, te je oštećena uzela u ruke njegov spolni organ i počela ga zadovoljavati sve dok nije dovela ga do vrhunca. Neosnovano u žalbi upire I optuženi ČZ da oštećena ŠZ nije odmah nakon inkriminiranog događaja ispričala prijateljicama što se dogodilo s obzirom da suprotno proizlazi iz iskaza oštećene ŠZ (obrazloženje pod točkom 6.) koja je iskazala da je prijateljicama DZ, BZ koje su je čekale na klupi rekla što se dogodilo, rasplakala se. Iskaz oštećene ŠZ podupire iskaz svjedoka DZ koje je iskazala da je noćnom klubu Pulse izbio verbalni sukob između oštećene i ĆZ s nekim dečkima koji su ubrzo napustili i izašli van iz noćnog kluba zajedno. Vani su ih dočekali ti isti dečki, došlo je ponovno do verbalnog sukoba tako da su otišli ponovno u klub. Oštećena ŠZ ubrzo je izašla iz kluba sa prijateljem ĆZ koji je namjeravao otići kući kako bi ga ispratila. Nakon njihovog izlaska iz kluba izašla je iz kluba zajedno sa sestrom i ČZH, pozivala na mobitel oštećenu kako bi zajedno krenuli kući nekih desetak minuta, no oštećena se nije javljala. Kada se oštećena na kraju javila na mobitel, rekla je da dolazi. Kada je oštećena ŠZ stigla primijetila je da je pod stresom, preplašena, govorila kako što prije želi kući. Tijekom putovanja vlakom kući ispričala je što je doživjela.

8.3. Neosnovano upire u žalbi II optuženi ABC da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je pozorno cijenio obranu II optuženog ABC koji poriče učin naprijed navedenog kaznenog djela, iskaz oštećene ŠZ, iskaze svjedoka ĆZ, DZ, BZ koji potkrepljuju iskaz oštećene, te analizirajući sve izvedene dokaze posebno i u međusobnoj vezi prvostupanjski sud je na pravilan i zakon način utvrdio da je II optuženi ABC u vrijeme i mjesto opisano u činjeničnom opisu izreke presude prijetnjom da će napasti na tijelo ĆZ naveo oštećenu ŠZ da bez pristanka s I optuženim ĐZ izvrši bludnu radnju.

8.4. Naime, oštećena ŠZ nije imala nikakvih razloga neosnovano teretiti I optuženog ČZ i II optuženog ABC s obzirom na iskaz svjedoka o ponašanju oštećene nakon inkriminiranog događaja (svjedoci DZ, ĆZ, BZ obrazloženje pod točkama 7-9) da je bila preplašena, uplakana pod stresom. Promašeni su žalbeni navodi optuženog ABC kad upire u vjerodostojnost iskaza oštećene ŠZ te postavlja pitanje odakle takva empatija oštećene prema prijatelju ĆZ kojeg jedva poznaje te ga je susrela prije inkriminiranog događaja samo jedanput da bi ga zaštitila svojom spolnom slobodom. Naime, odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz same dinamike događaja i činjenice da su I optuženi ČZ i II optuženi ABC bilu u društvu sa još trojicom mladića VZ, FZ i AZ dakle brojčano i fizički nadmoćniji za razliku od ĆZ koji je prema iskazu svjedoka bio jako alkoholiziran, u društvu sa tri djevojke i prijateljem ČZH. Stoga je pravilno prvostupanjski sud I optuženog ČZ i II optuženog ABC na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proglasio krivim za učin kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavak 2. u vezi sa člankom 153. stavak 2. KZ/11 pobliže opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude počinjenog sa izravnom namjerom. I optuženi ČZ i II optuženi ABC takvim postupanjem napali na spolnu slobodu oštećene ŠZ, te je opisano postupanje optuženika predstavlja grubo zadiranje u seksualnost oštećene.

8.5. Iako I optuženi ČZ uvodno ističe žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u nastavku žalbe navedenu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže iz kojih razloga smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje odnosno koju odlučnu činjenicu nije utvrdio.

9. S obzirom da su I optuženi ČZ i II optuženi ABC u žalbi istaknuli žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja shodno članku 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na zamjenu izrečene kazne zatvora I optuženom ČZ i glede odluke o uvjetnoj osudi izrečene II optuženom TZ o čemu će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na odluku o kazni

10. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne, individualizacije kazne nije pravilno ocijenio sve okolnosti na strani optuženika te smatra da prema utvrđenom činjeničnom stanju zamjena izrečene kazne radom za opće dobro u odnosu na I optuženog CZ i uvjetna osuda u odnosu na II optuženog TZ nije adekvatna svrsi kažnjavanja. Nastavno navedenom, žalbom upire da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, da su kazneno djelo počini zbog mladenačke ludosti i nepromišljenosti, osvetoljubivosti s nakanom povrede spolne slobode, te potcijenio jačinu povrede zaštićenog dobra, sam način počinjenja kaznenog djela, pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, posljedice koje je pretrpjela žrtva, ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela.

10.1. Osnovano u žalbi upire državni odvjetnik da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani I optuženog CZ i II optuženog ABC prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kazne te da nije vodio računa u dovoljnoj mjeri o okolnostima počinjenja kaznenog djela, pobudama zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, te ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela. Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud nedostatno cijenio značaj povrede zaštićenog dobra spolne slobode i to vrlo mlade osobe u formativnim godinama, a same okolnosti počinjenja kaznenog djela predstavljaju svojevrsni oblik vršnjačkog nasilja. Stoga s pravom državni odvjetnik upire da se zamjenom kazne zatvora za opće dobro i uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja, a koji u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

10.2. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud za kazneno djelo bludne radnje iz članka 155. stavak 2. u vezi sa člankom 153. stavak 2. KZ/11 u odnosu na I optuženog CZ i za kazneno djelo bludne radnje iz članka 155.stavak 2. u vezi sa člankom 153. stavak 2. i člankom 153. stavak 1. KZ/11 u odnosu na II optuženog TZ za koje su tom presudom proglašeni krivima osudio na kazne zatvora od deset mjeseci, a cijenivši olakotne okolnosti na strani I optuženog ČZ i II optuženog ABC utvrđene u prvostupanjskoj presudi. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da takva kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem kaznenog djela učinili društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11).

11. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o zamjeni kazne zatvora za rad za opće dobro I optuženom CZ i u odluci o uvjetnoj osudi II optuženom TZ, a kako je to navedeno pod I/ ove odluke shodno članku 486.stavak 1. ZKP/08, te odbiti žalbe Ioptuženog ČZ i II optuženog ABC kao neosnovane kao pod II/ove odluke shodno članku 482. ZKP/08.

Osijek, 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović