Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-3479/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sande Crljen Ivančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US pok. USŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan poo punomoćniku Zoranu Vuletinu, odvjetniku iz Šibenika, Stjepana Radića 10 A, protiv tuženika ad.1. OS pok. U iz [adresa], ad.2. JS pok. O iz [adresa], ad.3. HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.4. KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-735/2022-19 od 27. lipnja 2024. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-735/2022-24 od 15. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično prihvaća kao osnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-735/2022-19 od 27. lipnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 735/2022-24 od 15. srpnja 2024.

a) potvrđuje u dijelu točki I. i II. izreke kojima je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja spram tuženika pod 1., 2. i 3.

b) ukida u dijelu točki I. i. II. izreke kojima je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja spram tužene pod 4. glede nekretnine označene sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve nekretnine upisane u K. O. [katastarska općina] te da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu: PB pk. O, [adresa], kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu: ŽS pk. F, [adresa] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu: IB pk. J, pa da je tužitelj ovlašten temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva, kako je to navedeno u toč. 1. tužbenog zahtjeva, na svoje ime, uz istovremeno brisanje istog prava s navedenih imena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.Protiv citirane odluke žali se tužitelj iz svih zakonskih razloga predlažući je preinačiti prihvaćanjem zahtjeva, podredno ukinuti i novu glavnu raspravu održati pred drugim sucem.

2.1.Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

3.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva za cijelo nekretnina označenih sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve upisane u K. O. [katastarska općina] stečenog nasljeđivanjem i pravnim poslom (darovanjem) uz utvrđenje da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva utuženih nekretnina na ime IS pk. O, [adresa], kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu: ŽS pk. F, [adresa] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu: IB pk. J, kumuliran sa zahtjevom kojim se ovlašćuje tužitelj temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni izbris s imena upisanih.

5.Sud prvog stupnja je smatra kako iz priloženih materijalnih dokaza (rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-677/2002 od 15. listopada 2002. iza smrti SS ud. H, majke tužitelja, rješenja Kotarskog suda u Šibeniku, zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-598/63 od 7. ožujka 1963., zaključka Kotarskog sud u Benkovcu poslovni broj Dbr-55/26 od 4.08.1926., ugovora o darovanju sklopljenog između ĆS i tužitelja **.**.2007. i ovjerenog u potpisu po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu iz Šibenika pod brojem OV-17758/07 dana 4. listopada 2007.) ne proizlazi da bi tužitelj naslijedio predmetne nekretnine od svojih roditelja ili da mu ih je sestra darovala. Također i da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženici od 1. do 4. bili pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, odnosno da tužitelj uz tužbu nije priložio vlasnički list iz kojeg bi bilo vidljivo jesu li upisani tuženici ili njihovi prednici, radi čega ocjenjuje nevažnim iskaze saslušanih svjedoka kao i izjavu tužene pod 4. o priznanju tužbenog zahtjeva, slijedom čega je pozivom na odredbu iz čl. 221a. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.Podnoseći žalbu tužitelj drži da time što mu nije dao mogućnost izjasniti se o ključnoj činjenici da predmetne nekretnine nisu navedene u dostavljenoj dokumentaciji iz razloga što su prednici tužitelja bili izvanknjižni vlasnici, kako su to potvrdili i svjedoci NS i ZS, radi čega nisu unesene u rješenje o nasljeđivanju, prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje:ZPP) prema kojoj nije mogao utemeljiti odluku na činjenicama i dokazima o kojima nije dao strankama mogućnost da se izjasne. Nadalje nalazi kako nije bilo mjesta donošenju pobijane odluke u situaciji pasivnog držanja tuženika koje ukazuje da među strankama uopće nema spora, obrazlaganja pasivne legitimacije koje je po pozivu suda dano podneskom od 29. travnja 2024., činjenice što su prednici tužitelja upisani kao vlasnici nekretnina (osim kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) a tužiteljeva baka kao posjednica svih nekretnina. Dodatno je smatrao, ako sudu nije bilo nešto jasno vezano uz pasivnu legitimaciju, kako je trebao tužitelja pozvati na daljnja pojašnjenja, dostavu dokumentacije i z.k. izvadaka što smatra suvišnim obzirom na lakoću uvida u zemljišne knjige, a u svakom slučaju da je mogao izvesti i dokaz saslušanjem parničnih stranaka kako je to u tužbi predloženo. Također i kako je u danoj procesnoj situaciji sud bio dužan donijeti presudu zbog izostanka i na temelju priznanja jer osnovanost zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

7.Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka i donošenjem pobijane presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu prema tuženicima od 1. do 3. nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8.Nisu nađena ni obilježja povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a kao ni one iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 7. stavak 3. ZPP-a na koje sadržajno žalba upućuje, jer je tužitelj bio pozivan na ročišta i na istima aktivno sudjelovao usmeno i pismeno, na poziv suda se i izjašnjavao o pasivnoj legitimaciji, slijedom čega odluka nije temeljena na činjenicama i dokazima o kojima tužitelju nije dana mogućnost da se izjasni, a sadrži dostatne i neproturječne razloge i može se ispitati. Glede žalbenog prigovora kako je sud, ako je bilo nejasnoća o pasivnoj legitimaciji, trebao tužitelja pozvati na pojašnjenje i dostavu isprava ili sam izvršiti uvid u zemljišne knjige, odgovoriti je kako je glede traženja pojašnjenja sud tako i postupio te da sud više nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (članak 7.stavak 1. i članak 219. ZPP), osim u slučaju ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP) ako zakonom nije drukčije određeno (članak 7. stavak 2. ZPP).

9.Naime, Zakon o parničnom postupku do njegove Novele iz 2003. godine zasnivao se na kombinaciji raspravnog i istražnog načela radi utvrđivanja materijalne istine u sporu stranaka. Pri tome se raspravna metoda primjenjivala kod iznošenja činjenica na kojima se zasnivao zahtjev ili prigovor stranke, a istražna metoda se koristila u prikupljanju dokaznih sredstava kojima su se dokazivale tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju iznesenih činjenica. Sud je pri tome bio ovlašten izvoditi i dokaze koje stranke nisu predložile ako su ti dokazi bili važni za odlučivanje, a mogao je utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele ukoliko je iz rezultata raspravljanja proizlazilo da stranke žele raspolagati zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

9.1.Nakon navedene Novele i dalje je ostala dužnost stranaka na iznošenje činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predlaganju dokaza kojima se utvrđuju te činjenice, ali je uloga suda u tome bitno izmijenjena. Tako su stranke već u tužbi i odgovoru na tužbu, odnosno prigovoru, a najkasnije na pripremnom ročištu dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve odnosno prigovore, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (članak 299. stavak 1. ZPP-a). Stranke mogu iznimno i tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno odredbi članka 299. stavak 2. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

10.Nadalje, time što nije donio presudu zbog izostanka u odnosu na tuženike od 1. do 3. prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 332. ZPP-a, na koju također sadržaj žalbe upućuje jer za njezino donošenje nisu bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

11.Glede pravnog osnova stjecanja vlasništva spornih nekretnina prema tuženima od 1. do 3. treba reći kako činjenični supstrat o pravnom osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva određuje tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva. Sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe (članak 2. ZPP) a u ovoj parnici tužitelj tvrdi da je isključivo vlasništvo predmetnih nekretnina za cijelo stekao nasljeđivanjem i darovanjem.

12.Prema sadržaju spisa, otac tužitelja USŠ preminuo je 1995., a majka VS ud. S 2002., pa bi se glede nasljeđivanja primjenjivale odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1971. godine ("Narodne novine" 52/71, 47/78 i 56/00-dalje ZN/71) jer je odredbom članka 253. Zakona o nasljeđivanju iz 2003. godine ("Narodne novine" 48/03,163/03, 35/05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje:ZN/03) propisano da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva

13.Člankom 135. ZN/71 propisano je: Ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Istovjetan sadržaj ima i odredba čl. 129. sada važećeg ZN/03.

14.Prema odredbi članka 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

15.Nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi. Stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

16.Kako je utvrđeno da je tužitelj uz brata HS i sestru MS zakonski nasljednik svojih roditelja, u postupku je bio dužan dokazati, ukoliko bi pravna osnova stjecanja vlasništva bila nasljeđivanje, da su njegovi prednici bili vlasnici odnosnih nekretnina.

17.Činjenica što je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke O-677/02 proglašen nasljednikom u odnosu na drugu imovinu ne otklanja postojanje pravnog osnova za stjecanje vlasništva nasljeđivanjem, ukoliko bi dokazao vlasništvo prednika jer se stjecanje nasljeđivanjem izvodi iz prava vlasništva ostavitelja i rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni već deklaratorni karakter obzirom na citirane zakonske odredbe o času nasljeđivanja.

18.Međutim, prvostupanjski je sud provedenim dokazima i njihovom ocjenom pravilno utvrdio, s osnovom se pozivajući na pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221 a ZPP-a, da tužitelj vlasništvo prednika nije dokazao, jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, koju ocjenu i dane razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Što se tiče stjecanja pravnim poslom od sestre ĆS, ne samo da predmet Ugovora o darovanju na koji se tužitelj poziva u dokaz stjecanja vlasništva nisu bile sporne nekretnine, već se žalitelju ukazuje kako se vlasništvo ne stječe pravnim poslom već upisom u zemljišne knjige sukladno odredbi iz članka 119. ZV-a, koji u njegovu korist nije ostvaren.

19.Pri tome je dodatno navesti kako prema odredbi članka 221.a ZPP-a o postojanju, odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba članka 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice.

20.Kod takvog stanja stvari, teret dokazivanja o stjecanju vlasništva bio je na strani tužitelja jer svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve (ili prigovore) . Stoga postoje neka opća pravila o teretu dokazivanja koja upućuju na to da postojanje činjenice koja je izjavljena u postupku treba dokazati onaj koji iz te činjenice izvodi svoje pravo. Dalje, stranka je dužna dokazati one činjenice koje su nužne za uspjeh njezinog zahtjeva ili prigovora.

21.Protivno žalbenim navodima, sve pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokaza su bile ispunjene, jer iako je tužitelj u tužbenom podnesku predložio izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, time što je na glavnoj raspravi od 11. lipnja 2024. predložio zaključivanje glavne rasprave, po stavu ovog suda odustao je od navedenog dokaznog prijedloga, tako da je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je u odnosu na tuženike od 1. do 3. donio pobijanu odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva.

22.Slijedom izloženog, budući se nisu ostvarili žalbeni razlozi niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u odnosu na tuženike pod 1. do 3. (čl. 368. ZPP).

23.Međutim, osnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud propustio ispitati ispunjenje pretpostavki za donošenje presude na temelju priznanja prema tuženoj pod 4.

24.Prema odredbi iz čl. 331. ZPP-a prema kojoj ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

25.Prije svega, valja ukazati da je priznanje tužbenog zahtjeva uvijek jednostrana parnična radnja tuženika, kojom radnjom tuženik pred sudom izričito izjavljuje da je tužiteljev zahtjev za pružanje zaštite određenog sadržaja osnovan. Priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja materijalnu procesnu dispoziciju, obzirom da se raspolaganje tuženika odnosi na sam predmet spora. Priznanje tužbenog zahtjeva, da bi bilo relevantno, mora biti izjavljeno od strane tuženika, odnosno njegovog punomoćnika ili osobe ovlaštene za njegovo zastupanje, i mora biti izričito i nedvojbeno. Kod donošenja presude na temelju priznanja sud je dužan ispitati samo postojanje općih i posebnih procesnih pretpostavki za donošenje presude na temelju priznanja, dakle, utvrditi je li priznanje dano od osobe koja je ovlaštena na poduzimanje parnične radnje priznanja tužbenog zahtjeva, je li priznanje izričito i da izvršena dispozicija nije u suprotnosti sa prisilnim propisima ili sa javnim moralom.

26. Prema pismenoj u potpisu javnoovjerovljenoj izjavi tužene pod 4. KS (list 43 spisa), ista je upoznata sa sadržajem tužbe i zahtjevom za utvrđivanje prava vlasništva nekretnina iz tužbenog zahtjeva koje je pojedinačno nabrojila te izjavila da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je propustio ispitati jesu li bile ispunjene opće i posebne procesne pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja i o tome odlučiti, čime je u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 331. ZPP-a na koju sadržaj žalbe ukazuje, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

27.Slijedom izloženog, djelomičnim uvažavanjem tužiteljeve žalbe kao osnovane, u odnosu na tuženu pod 4. valjalo je pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja. U nastavljenom postupku otklonit će se uočena bitna povreda te ispitati jesu li ispunjene opće i posebne pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja i o zahtjevu u odnosu na ovu tuženicu koji se odnosi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ponovo odlučiti (članak 370. ZPP).

U Splitu, 26. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić