REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4881/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Stjepana Širole 4, radi isplate iznosa od 398,47 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-395/2024-18 od 22. listopada 2025., 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-395/2024-18 od 22. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-395/2024-18 od 22. listopada 2025. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 398,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknadi parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o subrogacijskom zahtjevu tužitelja na temelju odredbi čl. 963., st. 1., čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) te odredbi čl. 45. st. 4. i čl. 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC), čl. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 i dr.) i pravilnika, budući da je utvrdio da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju ceste.

2.1. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je nesporno da je tužitelj na temelju police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku štetu koja mu je nastala zbog štetnog događaja koji se dogodio 17. siječnja 2022. na autocesti A3 na način da je vozilo osigurano kod tužitelja naletjelo na gazeći sloj gume na kolniku autoceste. Na temelju rezultata dokaznog postupka uvidom u isprave u spisu, izvedenim vještačenjem po vještaku prometne struke i saslušanjem svjedoka sud je utvrdio da na strani tuženikovog osiguranika (vozača osiguranog vozila) nije bilo propusta u upravljanju vozilom, da je prema nalazu i mišljenju vještaka gazeća guma otpala na kolnik s nepoznatog vozila nekoliko do najviše 30 minuta, prije naleta vozila osiguranog kod tužitelja, te da su na tu gumu naletjela još tri vozila (ukupno četiri) nakon čega su se vozila zaustavila i o događaju obavijestila policiju. Policija je utvrdila da se u konkretnom slučaju radilo o slučajnom događaju na cesti (nalet na otpalu gumu) te je izvršila obilazak obližnjih parkirališta, ali nije našla vozilo s otpalom gumom, te je konstatirala da se u takvim slučajevima ne pokreće postupak protiv odgovorne osobe za održavanje autocesta. Utvrdio je zatim da je tuženik vršio ophodnju sukladno mjerodavnim propisima i da nije mogao svojim postupanjem spriječiti iznenadnu pojavu tog nepoznatog predmeta na cesti s obzirom da nije bilo ranijih dojava nego tek po predmetnom štetnom događaju, a povodom kojeg je sam otpali pneumatik - guma odbačen s kolnika na zaustavni trak, a ophodar ga je nakon obavijesti o štetnom događaju udaljio s ceste. Sud je zaključio da je tuženik uklonio predmet koji može ugroziti sigurnost prometa na autocesti, u skladu s odredbom čl. 45. st. 4. ZC-a, bez odgađanja, nakon saznanja za tu okolnost i time je postupio upravo u skladu sa svojim obvezama prilikom održavanja autoceste.

3. Protiv presude je tužitelj podnio pravodobnu žalbu pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnim troškovima. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka te u bitnom navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju autoceste, budući da je tuženik bio dužan u duhu smisla održavanje autoceste izravnim ili punim video nadzorom ceste opaziti da je takvo vozilo (s takvim teretom) ušlo na autocestu i da je s njega ispao gazeći sloj gume, te da nije mogao to pasivno promatrati, a da ne poduzme potrebne radnje možebitnog štetnog utjecaja takvog vozila na odvijanje prometa na siguran način. Zatim ističe da je od posljednje ophodnje do nastanka štetnog događaja prošlo 2 sata što je previše vremena za autocestu na kojoj prometuje veći broj vozila, pa se ne može raditi o uredno izvršenoj ophodnji, kako je zaključio prvostupanjski sud. Pritom se pozvao na izražena shvaćanja ovog i drugih viših sudova. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva žalbeni trošak u iznosu od 182,79 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati odluka u sporu male vrijednosti (čl. 467. ZPP-a).

7. Prije svega, u ovom predmetu je riječ o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda, kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji razlog upućuje žalitelj navodima u žalbi, iako se izričito ne poziva na taj žalbeni razlog.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Također, suprotno navodima žalitelja, imajući u vidu odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, ocjena je ovoga suda da je pravilno sud primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o cestama i Zakona o parničnom postupku.

9. U tijeku postupka među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja i da je tužitelj svom osiguraniku na temelju police kaska osiguranja isplatio nastalu štetu na vozilu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u konkretnom slučaju obavljao redovitu ophodnju spornog dijela autoceste, a pojavu predmeta koji se na njoj našao neposredno prije nastanka štetnog događaja naletom tužiteljevog osiguranika, a potom i drugih vozila, i to na način da je otpao s drugog vozila koje se kretalo autocestom, o kojem događaju prethodno nije obavješten, nije ga mogao objektivno spriječiti, a potom je, u skladu sa svojim obvezama, po saznanju predmet uklonio. Pravilno je stoga zaključio da tuženik nije propustio poduzeti propisane i odgovarajuće radnje u održavanju autoceste i da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke odgovornosti tuženika za nastalu štetu uslijed naleta vozila na nepoznati predmet.

10. U obrazloženju pobijane presude sud je izložio razloge o odlučnim činjenicama, a koji su prema utvrđenju ovoga suda uvjerljivi i logični i u skladu s sadržajem izvedenih dokaza, te je jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na kojima temelji donesenu odluku te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda o neosnovanosti tužiteljevih navoda. Obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.

11. Pozivanje žalitelja, tek u žalbi, da je tuženik iz nadzornih kamera mogao i trebao utvrditi s kojeg vozila je otpala guma (…..) predstavlja iznošenje novih činjenica, što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

12. Na kraju valja reći da je neosnovano pozivanje žalitelja na odluke drugih sudova pa i ovog suda jer se radi o različitim činjeničnim i pravnim situacijama pa odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, koje po prirodi stvari ne moraju biti jednake, stoga se stanje iz navedenih odluka ne može jednostavno poistovjetiti s onim iz pobijane presude.

13. Odluka o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a, a žalitelj odluku u tom dijelu smatra nepravilnom, samo zbog odluke o glavnoj stvari.

14. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Ružica Omazić