Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

K-251/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Snježani Markuš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-248/2021 od 30. lipnja 2021., na raspravi dovršenoj 26. ožujka 2026. u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Katarine Tufeković, koja presuda je javno objavljena 31. ožujka 2026., izrekao i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08.), kazneni nalog ovoga suda broj K-251/2021-2 od 18. listopada 2021., stavlja se izvan snage.

Optuženi ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i HĆ rođene H, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar,  nezaposlen,  sa  završenom  srednjom  školom, oženjen, otac troje mlt. djece, uzdržavan po supruzi, bez imovine, bez vojnog čina, bez odlikovanja, osuđivan

k r i v  j e

što je:

II.

u vremenskom razdoblju od 30. prosinca 2020. do 8. siječnja 2021. u šumskom predjelu "Krpel" u Oštarijama, u cilju da se okoristi, uzeo i zadržao za sebe dnevno-noćnu Trail kameru sa senzorom pokreta i GPRS modulom, serijskog broja: [serijski broj], IMEI broj: [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom broj: [broj telefona] vrijednosti 159,27 eura, vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, okoristivši se na taj način za iznos od 159,27 eura, a na štetu

Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

III. dakle, tuđu pokretnu stvari oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11), pa se na temelju citiranog propisa optuženi ČĆ

IV.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI.Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. ZKP/08., od optuženog ČĆ oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. KZ/11. u iznosu od 39,82 eura te ista predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se nalaže optuženom ČĆ da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

VII.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Optužnicom broj KO-DO-248/2021 od 30. lipnja 2021., ODO u Karlovcu stavilo je na teret optuženiku počinjenje kaznenog djela protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude.

2.Razmatrajući optužnicu ODO u Karlovcu, sud je našao kako podaci u optužnici i spisu predmeta pružaju dovoljno osnove za izdavanje kaznenog naloga pa je 18. listopada 2021. donio presudu poslovni broj K-251/2021-2 kojom je na temelju članka 541. ZKP/08. izdao kazneni nalog kojim je za predmetno kazneno djelo optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci a na temelju članka 56. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od tri godine, na koju presudu je optuženik stavio prigovor. Predmetna optužnica potvrđena je ovosudnim rješenjem broj Kov-416/2021-6 od 27. prosinca 2021.

3.Upitan o osnovanosti optužnice, optuženik je iskazao da se ne smatra krivim, a obranu je na vlastiti zahtjev iznio na početku dokaznog postupka.

4.U obrani optuženik je porekao počinjenje kaznenog djela za koji se tereti predmetnom optužnicom i naveo da je došao u kafić na benzinskoj pumpi u Otoku Oštarijskom, gdje je stajao za šankom, pio alkoholna pića i družio se s drugim gostima kafića te su mu u jednom trenutku pristupila dva F koji su bili u društvu drugih F, njemu nepoznatih, te mu ponudili da kupi dvije lovačke kamere za neku "siću", možda 100,00 do 200,00 kuna. Dodao je da nije znao da su kamere ukradene a tek po dolasku u policijsku postaju na obavijesni razgovor saznao je da je jedna od njih ukradena. Iskazao je da je kamere prodao FĆ iz [adresa] ili Trošmarije za nekih 200,00 kuna a pretpostavlja da je PĆ njegov brat kojeg ne poznaje pa ne zna iz kojeg razloga je policijski istražitelj naveo da je on rekao da je o tim kamerama pričao PĆ i OĆ i da je kamere prodao PĆ, kad to nije istina, nije to rekao policijskom istražitelju. Pojasnio je da je kamere prodao OĆ u kafiću u centru [adresa] koji je bio tada u njegovom vlasništvu ili njegove žene, ali toj kupoprodaji nitko nije bio prisutan te je rekao OĆ da je kamere kupio od Roma. Iskazao je da se ne bavi lovom, a kamere je kupio jer su P za njih tražili stvarno mali novac te kada ih je kupio imao je namjeru dati ih nekom od prijatelja lovaca ili ih prodati.

5.Prilikom prvog ispitivanja kod policijskog istražitelja optuženik je rekao da je predmetnu kameru u siječnju ili veljači 2021. kupio od nekih F, njih 3 ili 4, na benzinskoj postaji "Petrol" za iznos od 100,00 kuna koji su mu rekli da su je našli negdje na smetlištu a koje O ne poznaje i zbog proteka vremena ne bi ih mogao ni prepoznati. Ta kamera nije imala niti SIM niti bateriju a o kameri je pričao PĆ i OĆ te istu prodao PĆ za 300,00 kuna.

6.U dokaznom postupku ispitani su svjedoci PĆ i EĆ te je pročitana slijedeća materijalna dokumentacija: zapisnik Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice (list 3 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj] od 19. svibnja 2021. (list 7 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19. svibnja 2021. (list 8 spisa) i izvadak Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznenu evidenciju od 23. lipnja 2021. (list 28 spisa).

7.Svjedok EĆ iskazao je da poznaje optuženika iz viđenja jer je bio čest gost kafića u [adresa] u vlasništvu njegove djevojke te se sjeća da mu je jednom prilikom u kafiću optuženik ponudio da kupi lovačku kameru za 300,00 kuna jer je znao da je lovac. S obzirom da mu nije trebala kamera, nije ju htio kupiti pa je došavši kući rekao bratu PĆ, koji je također lovac, da optuženik prodaje kameru za 300,00 kuna pa je brat rekao da će je on kupiti. Otišli su zajedno na adresu optuženika gdje se i dogodila kupoprodaja, optuženik je PĆ prodao kameru za 300,00 kuna i potom je on kameru stavio na čeku gdje je bila nekih mjesec dana dok mu nije na adresu došla policija i tada je saznao da je kamera ukradena a koja je vjerojatno u sebi imala senzor pokreta i GPRS modul. Iskazao je da mu ništa nije bilo sumnjivo jer je kamera izgledala kao i sve druge koje se prodaju na internetu te nisu znali da je ukradena. Dodao je da optuženik ne poznaje njegovog brata PĆ i da su se vidjeli prilikom kupoprodaje.

8.Svjedok PĆ iskazao je da je optuženika prvi puta vidio na dan kada je od njega kupio lovačku kameru za 300,00 kuna. Njegov brat EĆ obavijestio ga je da optuženik prodaje kameru koju je nudio u ugostiteljskom objektu, pa budući da je lovac i da mu je kamera trebala, otišao je s bratom isti taj dan poslije podne na adresu optuženika u neko selo u [adresa]. Kada su došli u kuću optuženika isti mu je predao kameru a on mu je za nju dao na ruke 300,00 kuna s time da nije znao da je kamera ukradena. Kada je instalirao tu kameru na čeki, nakon par dana je došla policija i tek tada je saznao da je kamera vlasništvo MUP-a, da je ukradena, i on im je vratio kameru pa je ostao i bez kamere i bez novca.

9. Iz zapisnika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice na listu 3 spisa razvidno je je predmetna kamera postavljena 20. studenog 2020. u 11,40 sati u predjelu Oštarija u blizini dalekovoda (šumski predio Krpel).

10.Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te pripadajućeg zapisnika na listu 7 i 8 spisa razvidno je da je predmetna kamera oduzeta od PĆ.

11.Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze, kako svaki pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te povezujući ih s iskazima svjedoka, ovaj sud je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.

12.Naime, optuženik je u dva navrata iznosio obranu, najprije kod policijskog istražitelja, zatim na raspravi koje obrane nisu bile suglasne u bitnim dijelovima. Optuženik je na raspravi iskazao da je kameru prodao FĆ za nekih 200,00 kuna u kafiću u centru [adresa], kojoj kupoprodaji nitko nije bio prisutan dok njegovog brata PĆ ne poznaje dok je prilikom prvog ispitivanja iskazao da je predmetnu kameru kupio od nekih F, da je o kameri pričao PĆ i OĆ te istu prodao PĆ za 300,00 kuna.

13.Osim što obrana optuženika nije dosljedna, ista je u suprotnosti i s iskazima svjedoka PĆ i OĆ koji su suglasno iskazali da je optuženik u kafiću ponudio OĆ da kupi lovačku kameru za 300,00 kuna a budući da njemu nije trebala, EĆ je rekao bratu PĆ pa su njih dvojica zajedno došli na adresu optuženika gdje se i dogodila kupoprodaja te je optuženik prodao kameru PĆ za 300,00 kuna.

14.Sud stoga nije povjerovao obrani optuženika u kojoj poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela jer njegova obrana tijekom postupka nije bila konzistentna i dosljedna i sud ju je ocijenio neosnovanom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti za počinjeno djelo. Iskaze svjedoka sud smatra vjerodostojnima jer su međusobno suglasni, logični, životni, isti su s optuženikom nesrodni i nezavađeni a upozoreni na dužnost istinitog iskazivanja pa nisu imali nikakvog razloga govoriti neistinu ili bezrazložno teretiti optuženika. Iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da je optuženik prodao kameru PĆ za 300,00 kuna a koja kupoprodaja se dogodila na adresi optuženika, što je suprotno obrani optuženika iznesenoj na raspravi. Obrana optuženika da je kameru kupio od njemu nepoznatih osoba dok se slučajno nalazio u kafiću je neuvjerljiva a poglavito kraj činjenice da optuženik nije lovac i ne bavi se lovom. Predmetnu kameru je u vrlo kratkom vremenu prodao dalje trećoj osobi iz čega je razvidno da je postupao upravo u cilju da se okoristi.

15.Da je optuženik sklon činiti kaznena djela razvidno je iz izvatka iz kaznene evidencije iz kojeg je vidljivo da je isti već dva puta kazneno osuđivan što ukazuje na njegovu sklonost ka činjenju kaznenih djela i neusklađenost ponašanja s pravnim poretkom.

16.S obzirom na navedeno, a kako je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je optuženik u cilju da se okoristi, uzeo i zadržao za sebe dnevno-noćnu Trail kameru sa senzorom pokreta i GPRS modulom, s pripadajućom SIM karticom vrijednosti 159,27 eura, vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, okoristivši se na taj način za iznos od 159,27 eura, a na štetu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, razvidno je da je počinio predmetno kazneno djelo.

17.U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv i u potpunosti bio svjestan svojih radnji i postupanja, a tijekom postupka nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost. Prema stajalištu suda optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje.

18.Cijeneći stoga sva naprijed navedena utvrđenja suda, neosporno proizlazi da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, pa ga je sud proglasio krivim i osudio na odgovarajuću kaznu.

19.Prilikom izbora vrste i mjere kazne, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela.

20.Olakotnim su cijenjene obiteljske i imovinske prilike optuženika tj. činjenica da je otac troje maloljetne djece, nezaposlen, bez imovine, uzdržavan po supruzi a otegotnim njegovu višestruku osuđivanost iz čega je razvidno da je sklon činjenju kaznenih djela i da ga dosadašnje kazne nisu odvratile od daljnjeg protupravnog ponašanja.

21.Za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora do tri godine pa uzimajući u obzir način počinjenja i okolnosti pod kojima je optuženik počinio kazneno djelo te naprijed iznijete olakotne i otegotne okolnosti kao i jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, sud je optuženika za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 4 (četiri) godine. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovih kaznenih djela sud smatra da će upravo ovako izrečena kazna postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela te utjecati kako na optuženika tako i na druge da ne čine kaznena djela. Ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena i svrha generalne prevencije kažnjavanja te će utjecati na građane da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

22.Budući da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela, presuđeno je da se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 560. ZKP/08., od optuženika oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. KZ/11. u iznosu od 39,82 eura te ista predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se nalaže optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske , u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

23.S obzirom da je optuženik proglašen krivim, dužan je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

24.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Karlovcu 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Snježana Markuš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavljeno:

1. ODO u Karlovcu na broj KO-DO-248/2021

2. Optuženi ČĆ, [adresa]