REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3
Poslovni broj: K-222/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Tihani Sakmardi Šimac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog SU, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-195/2024 od 27. lipnja 2024., preuzete po Općinskom državno, odvjetništvu u Novom Zagrebu, pod brojem KO-DO-307/2025, nakon javne rasprave održane 13. veljače, 9. ožujka i 23. ožujka 2026., zaključene 23. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu OU, optuženog SU i branitelja optuženika, odvjetnika Eugena Duka, 26. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08) presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-178/2024-2 od 21. veljače 2025. kojom je izdan kazneni nalog, stavlja se izvan snage.
II. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženi SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i O, rođene Ć, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojobravar, sa završenom srednjom stručnom spremom, živi u izvanbračnoj zajednici, otac petero punoljetne djece, zaposlen u vlastitom obrtu, s mjesečnim primanjima od 500,00 do 1.000,00 eura, srednjeg imovnog stanja, vojsku služio 1985./1986. u Prištini, s činom zapovjednika, sudionik Domovinskog rata, odlikovan više puta, neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 19. kolovoza 2023. oko 09,45 sati u Ivanić Gradu, 65. Bataljuna ZNG broj 9, došao u industrijski krug poduzeća MATO EL-D d.o.o. sa teretnim automobilom marke Mercedes Sprinter, registarskih oznaka [registarska oznaka] te s ciljem da se okoristi, rukovoditelju poduzeća ĆU neistinito rekao da je dogovorio preuzimanje otpadnog bakra i neispravnih električnih kablova sa „starim gazdom“ odnosno LU, iako je znao da to nije istina, u što je EU povjerovao pa mu je dozvolio da u teretno vozilo utovari 150 kg otpadnog bakra koje je potom odvezao, oštetivši time poduzeće MATO EL-D d.o.o. za iznos od oko 1.500 eura,
- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini,
- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici podignulo je 27. lipnja 2024. optužnicu broj KO-DO-195/2024, kasnije preuzetu po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu (dalje: ODO u Novom zagrebu), pod brojem KO-DO- 307/2025, protiv okrivljenog SU, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, pisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 te zatražilo od suda da u skladu s člankom 540. stavkom 1. ZKP/08 izda kazneni nalog.
2. Općinski sud u Velikoj Gorici prihvatio je zahtjev državnog odvjetnika te je na temelju članka 541. stavka 1. i 2. ZKP/08 presudom poslovni broj K-178/2024-2 od 21. veljače 2025. izdao kazneni nalog, protiv kojeg je optuženik pravovremeno podnio prigovor. Optužno vijeće je rješenjem od 18. ožujka 2025. potvrdilo optužnicu, a u povodu optužnice je proveden postupak, pa je u skladu s člankom 544. stavkom 1. ZKP/08 valjalo kazneni nalog staviti izvan snage.
3. Optuženi SU upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitan je predstavnik oštećenog trgovačkog društva MATO EL-D d.o.o. (sada Emendor d.o.o.) LU te svjedoci ŠU, EU i RU. Reproducirane su snimke i pregledane fotografije video nadzora TD MATO EL-D (list 9 spisa). Pročitani su i dokazi ispravom, i to dojava i izvješće PP Ivanić Grad od 19. kolovoza 2023. (list 8 spisa), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta – vozila marke Mercedes (list 11-12 spisa), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta – vozila marke Mercedes (list 13 spisa), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta – otpadnog bakra u obliku žica namotaja elektromotora, žica raznih elektrokablova i dr., ukupne težine 150 kg (list 14-15 spisa), zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta LU, vlasniku i direktoru MATO EL-D d.o.o. (list 16 spisa) te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika (list 64-66 spisa). Na završetku dokaznog postupka, u skladu s člankom 417.a stavkom 5. ZKP/08, ispitan je optuženik.
5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi SU **.**.2023. oko 09,45 sati u Ivanić Gradu, 65. Bataljuna ZNG broj 9, došao u industrijski krug poduzeća MATO EL-D d.o.o. sa teretnim automobilom marke Mercedes Sprinter, registarskih oznaka [registarska oznaka] te u dogovoru s rukovoditeljem poduzeća ĆU preuzeo i u teretno vozilo utovario određenu količinu otpadnog bakra kojeg je potom odvezao.
6. Međutim, sporno je bilo je li optuženik prilikom dogovora s rukovoditeljem poduzeća ĆU postupao s prijevarnom namjerom, odnosno u nakani da se nepripadno materijalno okoristi, neistinito navodeći ĆU da je preuzimanje otpadnog bakra dogovorio s vlasnikom LU te ga time doveo u zabludu, čime je poduzeće MATO EL-D d.o.o. oštetio za iznos od oko 1.500 eura.
7. U svom iskazu optuženi SU naveo je da poznaje gospodina MU, da ga je upoznao u jednom slučajnom posjetu firmi, prije par godina, kad je išao pitati ima li otpada za otkup. Tada je LU rekao da će ga možda biti ali, da će ga naknadno kontaktirati. Tom prilikom LU mu je pokazao sliku nekog gospodina, te ga upitao zna li tko je to, odnosno o kome se radi, a on mu je rekao da zna, te mu je otkrio identitet te osobe, koja je valjda nešto učinila, u to nije upoznat. Nakon toga mu je LU rekao da će mu dati, odnosno da može otkupiti otpad kada će ga biti. Nakon tog događaja kada su se upoznali, još je u nekoliko navrata dolazio u firmu. Tog dana bilo je oko 10-11 sati kada je prolazio pored firme, palo mu je na pamet da ode pitati ima li nekog otpada za otkup. Vidio je nešto otpada pa je tražio poslovođu, odnosno gospodina AU kojeg zna od ranije, rekli su mu da ga nema. Tada je došao radnik, EU kojeg inače ne poznaje, rekao je da ima nešto otpadnog bakra i da to može dobiti, a on je rekao da bi onda to preuzeo. Optuženik je pojasnio da je ĆU ponudio novac. Nije mu ponudio točan iznos, rekao mu je da ima vagu, da mogu izvagati otpad. Ponudio je nekih 200,00 do 300,00 eura, ne zna točno. Otpad nisu izvagali, vaga se nalazila na tovarnom prostoru kombija. EU je nazvao nekoga od svojih nadređenih, nije ga pitao može li nazvati nadređenog, već mu je on rekao da zove. Glede načina otkupa i plaćanja, EU predložio mu je da dođe u ponedjeljak i da će to riješiti u ponedjeljak. Otpad je istog dana, nakon 2-3 sata oduzet od njega. Nakon što je otpad preuzeo pa do oduzimanja od strane policije, s istim nije ništa radio, otpad se i dalje nalazio na kamionu koji je bio na njegovom dvorištu, na adresi njegova prebivališta. Dodaje da ima broj LU, mislim da i on ima njegov broj, a tog dana LU nije ga kontaktirao. Pojašnjava da tog dana nije imao dogovor s LU za otkup otpada niti je rekao da bi imao bilo kakav dogovor s LU. Otpad je na kamion utovario zajedno s ĆU. EU nije mu rekao da firma ne surađuje s fizičkim osobama glede otkupa otpada, rekao je da taj bakar može uzeti, što mu je u tom trenutku bilo čudno. Nije vidio da bi igdje u krugu firme pisalo da firma ne surađuje s fizičkim osobama glede otkupa metala. Po njegovoj procjeni bilo je do 150 kilograma bakra, kako se time bavi zna to dosta dobro procijeniti. Optuženik je pojasnio da se inače bavi otkupom sekundarnih sirovina da iste otkupljuje od više firmi i da nikada s nikim nije imao ovakvih ili sličnih problema. Još jednom je dodao da je ĆU rekao da kontaktira gospodina AU i sve je pošteno htio napraviti. Također, dodao je da ga je gospodin LU jako iznenadio s tim što ga tog dana nije kontaktirao, s obzirom na to da su bili dobri, da mu ja ranije pomogao, a može reći i da ga je s vremenom zavolio kao svog prijatelja.
7.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, predstavnik oštećenog trgovačkog društva MATO EL- D d.o.o., LU naveo je da je prije 5 godina optuženik u par navrata dolazio u firmu da bi otkupljivao sekundarne sirovine. On na to nije pristao jer nije bio u mogućnosti za to, obzirom da su potrebni popratni listovi. Tog dana u subotu je došao ujutro u firmu, otvorio je firmu i otišao u grad, te ga je negdje oko 10 sati nazvao djelatnik EU i rekao da je došao jedan gospodin, nije mu rekao njegovo ime, kasnije su utvrdili da je to optuženik. U tom razgovoru djelatnik mu je rekao da mu je taj gospodin rekao da je s njim dogovorio otkup bakra, on mu je pomogao natovariti taj bakar, a optuženik mu je čak ponudio nagradu u iznosu od 150,00 eura, na što EU nije pristao. Kasnije kada ga je EU nazvao pitao ga je li pogriješio, on mu rekao da je, obzirom na to da nikakvog dogovora nije bilo. Potom je nazvao policiju, oni su nazvali inspektora, a video nadzor koji se nalazi na području trgovačkog društva sve je snimio, zabilježena je registarska oznaka vozila, a on je na snimci prepoznao optuženika. Inspektor je popodne krenuo u [adresa] te je pronašao i vratio otuđenu imovinu. Ne sjeća se koliko je otuđenog bakra bilo, misli da je bilo oko 500 ili 700 kilograma. Poslije ovog događaja optuženik ga je zvao i tražio da povuče tužbu, na što mu je rekao da je to pokrenula policija i da on dalje s tim nema ništa. Po njegovoj procjeni radilo se o vrijednosti sekundarne sirovine od oko 2.000,00 eura, a do te vrijednosti došao je množenjem količine s cijenom kilograma otpadnog bakra, s time da cijena bakra varira. Nije siguran tko je sve u tom trenutku bio tamo, bio je djelatnik EU, a moguće je da je optuženik bio sa svojom suprugom, jer su inače dolazili zajedno. EU i dalje radi u firmi, a u vrijeme inkriminiranog događaja bio je pomoćnik poslovođe, a prije ovog događaja bio je zaposlen nekih godinu dana u firmi. Prije predmetnog događaja optuženik je jednom prilikom pomagao u detekciji osobe koja je na području firme otuđila sekundarne sirovine, odnosno otkrio mu je o kome se radi. Za to mu nije ništa platio niti obećao. Prije ovog događaja imao je telefonski kontakt i znao je ime optuženika, a svjedok je uvidom u svoj mobilni uređaj utvrdio i naveo da i dan danas ima kontakt optuženika pod nazivom PU. Nakon ovog događaja nije pokušao telefonski kontaktirati optuženika jer nije za to imao potrebu. Tog dana od UU nije imao propuštene pozove, nazvao ga je jednom i on se odmah javio. Kako je bila subota u firmi je bio prisutan samo EU koji je zamjenik poslovođe, poslovođe nije bilo obzirom da nema potrebe da oboje budu u isto vrijeme tamo. Ne zna je li EU pokušao kontaktirati poslovođu toga dana, zna samo da je odmah nazvao njega. Svjedok je naveo da je pregledao snimku videonadzora te se jasno vidi da je optuženik došao i unošenje tog tereta. Optuženik nije pokušao sakriti svoj identitet, kao ni registarsku oznaku vozila, sve se na snimci vidi. Roba mu je vraćena, kao što je to i ranije naveo, a kasnije su ju prodali otkupljivaču sekundarnih sirovina, kao što to i inače rade.
7.2. U svojem iskazu svjedokinja ŠU navela je da su 19. kolovoza 2023. došli pred firmu MATO EL-D d.o.o., suprug je išao pitati ima li otpada za otkup. Radnik EU je rekao da ima i da će mu prodati otpad, muž je sjeo u kombi i dovezao ga do ulaza firme te su on i radnik zajedno natovarili otpad u kombi, suprug je pitao treba li platiti taj otpad, radnik je rekao da ne treba da će se to odgoditi za ponedjeljak, suprug je rekao radniku da nazove vlasnika LU, on se tada nije javio na telefon pa je suprug rekao da će sve dogovoriti u ponedjeljak. Suprug i LU su inače bili dobri, suprug mu je jednom pomogao u otkrivanju tko ga potkrada. Svjedokinja je pojasnila da je suprug nudio novce ĆU, ali ih on nije htio uzeti do ponedjeljka. Suprug je rekao da će robu doći platiti u ponedjeljak, nije imao namjeru ne platiti. Preuzeta roba je od supruga oduzeta isti dan, oduzela ju je policija. Roba nije bila skrivena niti prodana, nalazila se na dvorištu odnosno u kombiju. Pred firmu su došli kamionom, Sprinter kamion, registarskih oznaka [adresa], ne zna točan broj, kamion je bijele boje. Došli su oko 10-11 sati ujutro. Svjedokinja je navela da je ona cijelo vrijeme bila u autu, kad je muž dovezao auto do ulaza i dalje je bila u autu, bio je otvoren prozor i čula je sve što pričaju. Kada je suprug pričao s gospodinom ĆU bila je na udaljenosti na otprilike 2 metra. Ona je tamo bila samo taj jedan put, muž je dolazio ranije. Ne zna je li suprug ranije otkupljivao otpad. Ranijeg dogovora za otkup nije bilo, već su ona i suprug došli pred firmu kako bi suprug pitao ima li otpada za otkup.
7.3. Svjedok EU naveo je da mu je to bila prva radna subota, bio je zaposlen neka dva-tri mjeseca te još nije bio upoznat sa svim postupcima glede poslovanja. Došao je jedan gospodin oko 10 - pola 11 s nekim kombijem, tražio je nadređenog, rekao je da je došao po bakar, a on je pitao može li nazvati šefa AU, voditelja poslovnice, optuženik je rekao neka slobodno zove. Zvao je šefa koji se nije javio na telefon, a potom je odmah zvao i direktora LU, ali se ni on nije javio. Tada je predao bakar na način da su optuženik i on zajedno natovarili bakar na kombi, bakar se nalazio u kutijama od oko otprilike 100kg. Nakon što je gospodin otišao za 10 do 15 minuta ga je nazvao direktor LU, pitao ga što je bilo, pa mu ispričao što se dogodilo, a on je rekao da će sad doći u firmu te je po dolasku nazvao policiju. On je tada pozvao policiju, a njemu je dao dozvolu da izvuče sve snimke s video nadzora, sve je prebacio na USB stick, to je trajalo nekih dva sata. Za dva, tri sata su ga zvali na policiju, otišao je i odnio USB stick te dao svoj iskaz. Svjedok je pojasnio da, kada je optuženik došao pred firmu, rekao je dobar dan, došao sam po bakar, on ga je pitao koji barak, a optuženik je rekao ovaj tu (pokazujući rukom), nakon čega ga je pitao može li nazvati šefa da provjeri postoji li takav dogovor. Radilo se o tri posude po otprilike 70kg otpadnog barka, dakle ukupno oko 210kg. Optuženik mu je nudio 150,00 eura ali on taj novac nije htio uzeti jer to nije bio novac za njega, on nije imao dogovor. Kako je optuženik rekao da je imao dogovor sa šefom, on nije htio imati veze s tim, neka se oni dalje dogovaraju. Svjedok je u ovom dijelu iskaza spomenuo riječi da će dogovoriti u ponedjeljak, ali na daljnje pitanje suda da pojasni na što je mislio, svjedok odgovara da se ne sjeća da je tokom iskazao spominjao ponedjeljak. Nadalje svjedok je naveo da je optuženik došao u pratnji s nekom gospođom, ne zna tko je ona, a ona se cijelo vrijeme nalazila u kombiju. Tijekom razgovora s optuženikom nalazio se odmah pored bakra, na udaljenosti 10 do 15 metara od kombija. Nema saznanja je li optuženik i ranije otkupljivao bakar. Glede tijeka prodaje bakra svjedok je naveo da on i dan danas ne zna kako isti teče, taj posao je preuzela je gospođa sa zašite na radu RU, ona mu dva-tri dana prije javi da bakar treba izvagati, a ona dalje rješava komunikaciju. Zbog toga i zna da je bakar bio u kantama od po 70kg. Tog dana mu nije javila da je imala dogovor s optuženikom. Optuženik mu nije predao nikakvu popratnu dokumentaciju prilikom preuzimanja bakra, niti je on tražio da mu optuženika potpiše popratnu dokumentaciju. Optuženika nije pitao kako se zove i odakle je. Na vozilu je imao registarsku oznaku, a optuženik nije pokušao sakriti svoj identitet. LU pokušao je nazvati samo jednom. Svjedok je naveo da LU utvrdio nije utvrdio identitet optuženika, misli da je to učinila policija putem video nadzora. Prilično je siguran da je LU vidio snimke video nazora, nije bio prisutan kada je on snimke prebacivao na USB stick, ne zna je li LU kasnije posebno pregledavao snimke, ali je poprilično siguran da ih je vidio. O identitetu optuženika pričao je s LU nekih tjedan dana nakon tog događaja, nakon što je LU dobio informaciju od policije, ali nije spominjao da bi optuženika poznavao od ranije. Svjedok navodi da je bio razočaran svojim postupkom pa se maknuo što dalje od svega. Na kamiončiću se nije nalazila vaga, on je stajao odmah pored. U kabinu kamiončića nije gledao. Još uvijek radi u firmu, a o ovom svjedočenju nije razgovarao s LU. Svjedok je pojasnio da je prvo dva puta nazvao AU. Osim utovarenog bakra, tamo više nije bilo drugog bakra. Kada je optuženik rekao da je došao po bakar, pitao ga je po koji bakar, je li ovaj tu, pri čemu je rukom pokazao na kutije u kojima se bakar nalazio, optuženik je rekao da da. Prije tog događaja, a i nakon njega, nitko na ovaj način nije preuzeo bakar, gospođa RU mu najavi kada netko dolazi i kaže da izvaže bakar koji se nalazi u te tri bačve koje se uvijek nalaze tamo. Taj dan nije izvagao bakar koji je predao optuženiku. Nakon tog događaja, a ni prije njega nije sudjelovao u primopredaji bakra, to radi gospođa RU, kao što je i prije naveo. Prije predmetnog događaja nije komunicirao s gospođom RU glede primopredaje bilo kakvog bakra. Ne zna tko je prije predmetnog događaja s gospođom RU dogovarao preuzimanje bakra, pretpostavlja da postoje firme koje otupljuju bakar.
7.4. U svom iskazu svjedokinja RU navela je da se 23. rujna 2020. zaposlila u firmi MATO EL-D d.o.o., danas Emendor d.o.o., kao stručnjak zaštite na radu i zaštite okoliša. Ona vodi brigu o tom djelu poslovanja, obučava radnike o zaštiti na radu te o zbrinjavanju otpada, odnosno razvrstavanju u samoj firmi, rade s petnaestak ključnih brojeva otpada, to se odnosi na vrstu otpada. Ona organizira preuzimanje otpada. Imaju kante, odnosno spremnike za razne vrste otpada posložene po firmi, kad se iste napune ona to vidim jer obilazi zelene otoke te zaključuje kada je potrebno da se otpad odveze. Tada kontaktira firmu koja se bavi odvozom, primjerice Ciak koji otkupljuje opasni otpad te im javi o kojoj količini otpada i ključnim brojevima se radi. Željezo, bakar, broncu, aluminij, odnosno ostali neopasni otpad otkupljuje firma Čoz metali, vlasnik je IU. Glede te vrste otpada posluju samo s tom firmom, ona im putem maila ili wahtsappa javi kada je otkup potreban. Od kada je ona u ovoj firmi, nikada nisu surađivali s fizičkim osobama glede otkupa metala. Vlasnik firme nikada nije javljao da postoje kakvi drugi dogovori osim ovih koje je prethodno opisala. Ne zna jesu li inkriminiranog dana kante s otpadom bile pune, te se kante uvijek nalaze u firmi te se otpad stavlja u njih, a kada se iste napune ona kontaktiram firme koje dolaze izvršiti otkup. Dobavljač javlja cijenu, obzirom da se cijene mijenjaju, a oni tada izvažu otpad te računovodstvo izrađuje fakturu. Kolegu CU poznaje, on ju nije kontaktirao tog dana 2023. vezano za proceduru preuzimanja bakra od strane optuženika. Misli da je EU znao kakva je procedura glede otkupa otpada jer su više puta to radili, ona bi mu javila da izvaže otpad. Ne sjeća se kada se EU zaposlio, ne sjeća se koliko je dugo radio u trenutku kada se ovaj događaj dogodio. Na ulazu u firmu ne piše da firma ne posluje s fizičkim osobama glede otkupa metala. Gospodin SU nije joj poznat, ne sjeća se da je dolazio u firmu. EU bi, kada bi napravio nešto protivno proceduri i na svoju ruku, imao problema. Svjedokinja je pojasnila da je ona uvijek prisutna primopredaji otpada, da moraju predati dokumentaciju, odnosno popratne listove prilikom predaje otpada koje potpisuju. Ona stavlja svoj potpis u ime firme Emendor d.o.o., a u pravilu vozač stavlja potpis u ime firme koja otkupljuje metal. Uvijek oni koa firma izvažu otpad, odnosno plemeniti metal koji se otkupljuje. Ne postoje neformalni dogovori glede otkupa metala, uvijek posluju s istim firmama koje je prethodno spomenula. Smatra da ne postoji mogućnost neformalnog dogovora za koji ona ne bi znala.
7.5. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, PP Ivanić Grad od 19. kolovoza 2023. proizlazi da je od optuženog SU oduzet otpadni bakar u obliku žica namotaja elektromotora, žica raznih elektorkablova i dr., ukupne težine 150 kilograma. Navedeni bakar optuženi SU dragovoljno je predao policiji, a držao ga je na kućnoj adresi.
7.6. Iz snimki i fotografija video nadzora trgovačkog društva MATO EL-D d.o.o. proizlazi da je na istima jasno zabilježeno da je inkriminiranog dana optuženi SU kombijem marke Mercedes, modela Sprinter, registarskih oznaka [registarska oznaka] došao na adresu trgovačkog društva MATO EL-D d.o.o. te zajedno sa svjedokom ĆU u teretni prostor predmetnog vozila utovario otpadni bakar, nakon čega se udaljio. Na USB sticku priloženom spisu predmeta nalaze se četiri video zapisa te dvije fotografije vozila.
8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće. Obrana optuženika temelji se na tvrdnji da između njega i LU, vlasnika oštećenog trgovačkog društva, nije bilo nikakvog prethodnog dogovora glede otkupa otpadnog bakra. Optuženik navodi da je inkriminiranog dana došao sa svojom suprugom u prostor navedenog trgovačkog društva kako bi pitao imaju li otpadnog bakra koji bi mogao otkupiti, a na taj način postupao je i nekoliko puta ranije, iako sam otkup nikada ranije nije izvršio. Kako svjedok EU u svom iskazu navodi da je optuženik rekao da glede otkupa otpadnog bakra ima prethodni dogovor s vlasnikom LU čime ga je doveo u zabludu, za utvrđivanje postojanja prijevarne namjere na strani optuženika, sporan je upravo sadržaj i tijek razgovora koji se odvio između optuženika i EU.
8.1. Naime, optuženi SU navodi da ranijeg dogovora nije bilo, niti je takvo nešto rekao ĆU. On je samo došao pitati ima li otpadnog bakra za otkup te mu je EU rekao da ima. Optuženik je rekao ĆU da nazove gazdu kako bi to provjerio te je ĆU nudio novac za otkup. S druge strane, svjedok EU navodi da mu je optuženik rekao da raniji dogovor postoji, zbog čega je pitao može li nazvati vlasnika kako bi to provjerio. Nedvojbeno je da je EU pokušao kontaktirati nekoga od nadređenih. Isti navodi da je prvo dva puta zvao AU, voditelja poslovnice, koji se nije javio, a odmah potom je nazvao i direktora LU koji se također nije javio. Međutim, reproduciranjem i pregledavanjem snimki video nadzora utvrđeno je da EU pokušao ostvariti samo jedan telefonski poziv. Jasno je vidljivo da EU nakon razgovora s optuženikom uzima mobitel te zove, a nakon nekoliko sekundi sprema mobitel jer telefonski razgovor nije ostvaren. Prema tome, nije istinit navod svjedoka EU u kojem navodi da je u tri navrata pokušao nazvati nadređene, prvo AU, a potom i LU. Uzimajući u obzir da iz iskaza LU proizlazi da je imao jedan propušteni poziv od EU, kojeg je brzo nakon toga nazvao, a koji je razgovor bio povod pozivanja policije i podnošenja kaznene prijave, očigledno je da EU u jednom pokušanom telefonskom pozivu pokušao nazvati upravo MU. Na čiju inicijativu se pokušaj tog razgovora dogodio, nije moguće nedvojbeno utvrditi, s obzirom na to da se radi o oprečnim iskazima svjedoka i optuženika, pri čemu optuženik navodi da je ĆU rekao neka zove AU, EU navodi da je na vlastitu inicijativu zvao njega, ali i LU, dok svjedokinja ŠU navodi kako je optuženik rekao ĆU neka zove LU. Međutim, bez obzira na takvu prazninu u činjeničnom utvrđenju, svakako je utvrđeno da se pokušaj telefonskog poziva dogodio, iz čega proizlazi da su optuženik i EU razgovarali o primopredaji bakra te pokušali utvrditi je li vlasnik s istim suglasan.
8.2. U odnosu na iskaz svjedokinje ČU, supruge optuženika, iz istoga proizlazi da je bila prisutna predmetnom događaju, i to na način da se cijelo vrijeme nalazila u kabini teretnog vozila, odnosno iz istoga nije u nijednom trenutku izašla. Svjedokinja navodi da je čula cijeli razgovor koji se odnosi na dogovor između optuženika i EU, s obzirom na to da su se njih dvoje u trenutku dogovora nalazili u neposrednoj blizini vozila, pa se ona nalazila na udaljenosti od nekoliko metara, koliko je dugačak teretni prostor vozila. Takav iskaz svjedokinje sud je cijenio vjerodostojnim. Naime, uvidom u snimke video nadzora utvrđeno je da optuženik teretnim vozilom pristupio dvorištu trgovačkog društva, nakon čega je izašao iz vozila te ušao u unutrašnji prostor, gdje je čekao da dođe netko od zaposlenika. Kada mu je EU prišao, jasno je vidljivo da razgovaraju, a očito je da razgovaraju o preuzimanju otpadnog bakra, s obzirom na to da oboje rukama pokazuju u smjeru istoga te razgledavaju dvorište i otpad. Nakon toga, optuženik ulazi u vozilo te istim ulazi u natkriveni dio poslovnice. Nakon što optuženik i EU zajedno utovaruju otpadni bakar, oboje stoje kod stražnjeg dijela teretnog prostora i razgovaraju. U tom trenutku EU nastoji ostvariti prethodno navedeni telefonski poziv, pa nakon što u istome ne uspije, pruža ruku optuženiku, isti se rukuju te optuženik ulazi u teretno vozilo i odlazi. Na snimkama je vidljivo da se cijelo vrijeme u vozilu nalazi ženska osoba, koja vozilo ne napušta, s time da su vrata na strani vozača širom otvorena za cijelo vrijeme utovara otpadnog bakra i razgovora optuženika i svjedoka UU, prilikom kojeg je EU pokušao nazvati nadređenog LU. Kako se svjedokinja ŠU nalazi u kabini vozila, a razgovor optuženika i EU odvija se na stražnjem dijelu teretnog prostora vozila, radi se o udaljenosti od 4-5 metara, pa sud ocjenjuje istinitim navod svjedokinje da je razgovor cijelo vrijeme čula.
8.3. Također, na temelju svih provedenih dokaza utvrđeno je da optuženi SU prilikom dolaska u prostor predmetnog trgovačkog društva, ni na koji način nije pokuša prikriti svoj identitet. Naime, optuženik je bio svjestan da je prostor pokriven video nadzorom, a s obzirom na to da je ranije pomogao LU utvrditi tko ga potkrada, i to upravo na temelju snimke videonadzora. Navedeno proizlazi, kako iz iskaza optuženika, tako i iskaza LU i svjedokinje ČU, koji suglasno iskazuju o tome da je optuženik pomogao LU. Isto tako, nedvojbeno je da je optuženik od ranije poznat djelatnicima tog trgovačkog društva, s obzirom na to da je i ranije dolazio, a nedvojbeno je poznat i vlasniku LU jer su ist bili u dobrim odnosima, imaju telefonske kontakte jedan drugoga, u što se sud uvjerio tijekom rasprave, a i iz same komunikacije optuženika i LU na raspravi, bilo je vidljivo da se poznaju te da su i dalje u korektnim odnosima. Nadalje, optuženik je u prostor trgovačkog društva došao vlastitim teretnim vozilom, u prisutnosti svoje supruge, ni na koji način nije pokušao prikriti svoj identitet, kao ni registracijsku oznaku vozila, a pri dolasku je sam tražio njemu nadređenog, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka EU. Isto tako, optuženik nakon odlaska iz prostora trgovačkog društva nije pokušao sakriti otpadni bakar koji je preuzeo, već se isti i dalje nalazio na teretnom vozilu, na dvorištu njegove kuće, te ga je policija tamo i zatekla nekoliko sati nakon što se predmetni događaj odvio, a on je otpad dobrovoljno predao policiji. Sve navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza optuženika, svjedoka LU, EU i ČU, pregledanih video snimki te materijalne dokumentacije, odnosno potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Dakle, jasno je da optuženik ni na koji način nije pokušao prikriti svoje postupanje inkriminiranog dana.
8.4. U odnosu na iskaz svjedoka EU sud isti cijeni nevjerodostojnim, i to u najrelevantnijem dijelu, u kojem svjedok navodi da je optuženik rekao da ima dogovor s vlasnikom te ga je na taj način doveo u zabludu, uslijed čega mu je predao otpadni bakar kojeg je optuženik protupravno otuđio. Naime, iz iskaza svjedoka proizlazi da je isti prije spornog događaja u trgovačkom društvu bio zaposlen tek 2 do 3 mjeseca, to je bila njegova prva radna subota, kada se u firmi ne nalazi voditelj poslovnice, a on nije bio upoznat sa svim postupcima glede poslovanja društva. Nakon što je optuženik došao i tražio vlasnika, a EU ga nije mogao dobiti na telefon, isti mu je predao otpadni bakar koji se nalazio u bačvama u kojima se skupljao bakar za otkup. Optuženik mu je nudio novac, ali on isti nije htio uzeti jer, kako sam navodi, on nije imao nikakva dogovor s optuženikom, pa je računao na to da će optuženik sve naknadno dogovoriti s vlasnikom. Prilikom cijelog spornog događaja, EU u niti jednom trenutku nije pitao optuženika tko je on, kako se zove, odakle je, nije izvagao otpadni bakar koji mu je predao, niti ga je tražio popratnu dokumentaciju za otkup koju bi isti potpisao. Dakle, očigledno je da isti nije postupio u skladu s praksom tog trgovačkog društva glede otkupa otpada, a s obzirom na to da nije bio upućen u način poslovanja. Nakon što je LU odgovorio na propušteni poziv te ĆU rekao da je je pogriješio, EU je shvatio da nije postupio ispravno, a kako sam navodi nakon cijelog ovog događa bio je razočaran svojim postupcima te se htio od svega što dalje maknuti. Kako je EU očigledno shvatio posljedice svog, u tom trenutku nepromišljenog postupanja, ovaj sud ocjenjuje da je isti na neki način pokušao otkloniti odgovornost sa sebe, pa je tako LU prenio da je optuženik rekao da ima dogovor s njime, a sve kako bi opravdao svoje postupanje.
8.5. Isto tako, životno je logično da je LU, koji je u više navrata istaknuo da su ga često potkradali, zbog čega je i postavio videonadzor u prostor poduzeća, na izjavu EU, do tada vrlo neiskusnog zaposlenika, o tome da je sav prikupljeni otpadni bakar koji se tada nalazio u firmi, predao njemu nepoznatoj osobi, da taj bakar nije izvagao, niti je tražio ikakvu informaciju o osobi kojoj je bakar predao, reagirao na način da je odmah zvao policiju i podnio kaznenu prijavu. Kada se cijeli događaj odvio na takav, vrlo ozbiljan način u kojem je policija pozvala na ispitivanje svjedoka CU, može se zaključiti da se isti uplašio posljedica svog postupanja te je pokušao opravdati svoju nepromišljenost, navodeći da je zapravo on bio prevaren glede postojanja dogovora. Pritom se u obzir uzima i iskaz svjedokinje RU koja je navela da bi zaposlenik imao problema kada bi postupio protivno pravilima poslovanja, što je i životno logično.
8.6. Također, sud napominje da je LU prije davanja svog iskaza rekao da bi on najradije povukao kaznenu prijavu, ali zna da to ne može jer je postupak preuzelo državno odvjetništvo, da od optuženika ništa ne želi, ali ga upozorava da se ovakvo ponašanje više ne ponavlja. Isto tako, optuženika je nazivao nadimkom „ L“ te se u više navrata istome obraćao te s njime komunicirao na prijateljski način. Sve navedeno dovelo je sud do zaključka da je cijela ova situacija izmaknula kontroli te dovela do kaznenog progona optuženika, za koji LU, kao vlasnik predmetnog trgovačkog društva uopće nije zainteresiran.
8.7. Iz iskaza svjedokinje RU proizlazi da trgovačko društvo ne posluje s fizičkim osobama, već se otkup metala i drugih sirovina, pa tako i otpadnog bakra vrši po dogovorenoj i ustaljenoj proceduri, i to na način da sirovine otkupljuju uvijek iste firme uz popratnu dokumentaciju koja se ispunjava i potpisuje prilikom samog otkupa. Međutim, kako je optuženik i ranije u više navrata dolazio na prostor trgovačkog društva te se raspitivao glede otkupa otpada, očigledno je da optuženik nije bio detaljno informiran o načinu njihova poslovanja, već kako sekundarne sirovine na ovaj način otkupljuje od drugih firmi, to je u više navrata pokušao i od predmetnog trgovačkog društva, a uzimajući u obzir da je bio u dobrim odnosim s vlasnikom istog. Da trgovačko društvo ne posluje s fizičkim osobama nigdje nije bilo naznačeno pa se ne može zaključiti da je optuženik nastojao izbjeći njihovu proceduru te svojim postupcima naštetiti njihovom poslovanju.
8.8. Kada se svi analizirani dokazi promatraju u svojoj cjelini, za zaključiti je da činjenica da je optuženi SU bez bilo kakvog pokušaja prikrivanja svog identiteta, došao u poduzeće svog poznanika, da je tražio otkup otpadnog bakra za koji je ponudio novac, da je sam tražio da EU tom prilikom kontaktira vlasnika poduzeća kako bi provjerio može li taj bakar odvesti, a preuzeti bakar ni na koji način nije pokušao sakriti ili dalje otuđiti, već ga je dobrovoljno predao policiji, upućuje na to da nije ni životno ni logično da je optuženi SU prilikom preuzimanja spornog otpadnog bakra postupao s prijevarnom namjerom, odnosno da bi lažno uvjerio CU da ima prethodni dogovor s vlasnikom, kako bi isti postupio na način koji šteti imovinskim interesima trgovačkog društva u kojem radi, a sve kako bi se on nepripadno materijalno okoristio. Prema tome, zaključak je ovog suda kako u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje prijevarne namjere na strani optuženika, pa dakle postupanjem optuženika nisu ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
9. Dakle, na temelju svih izvedenih dokaza, ocijenivši svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je ocijenio da optužba, na kojoj se nalazi teret dokaza, nije izvan svake sumnje dokazala da je optuženi SU postupao s prijevarnom namjerom, te je slijedom navedenog optuženi SU, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.
10. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Tihana Sakmardi Šimac
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud, kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. ODO u Novom Zagrebu broj KO-DO-307/2025
2. Optuženi SU
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Eugen Duk
4. Oštećeno t.d. EMENDOR d.o.o.
