REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3
Poslovni broj: K-423/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Tihani Sakmardi Šimac kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KO-DO-240/2025 od 2. lipnja 2025., nakon javne rasprave održane 3. ožujka i 26. ožujka 2026. i zaključene 26. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Ivane Jug, optuženog ŽŠ, braniteljice optuženika, odvjetnice ŠŠ, oštećene VŠ i punomoćnika oštećenice, odvjetnika Antonia Marečića, 30. ožujka 2026. objavio je, a 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Optuženi ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i LŠ, rođene Š, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vodoinstalater, sa završenom srednjom stručnom spremom, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.400,00 eura, dobrog imovnog stanja, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi se drugi kazneni postupak,
k r i v j e
što je:
29. siječnja 2023. u 18:55 na području Jastrebarskog, u cilju da zastraši svoju sestru VŠ, putem aplikacije Whatsapp na njen broj mobitela [broj telefona] poslao poruku sadržaja "Jos jedna riječ protiv moje curice i poklat cu vas, Ovo je zadnje od mene kad je dijete u pitanju zatvor je najmanji problem, Dobro pazite kaj pricste i kaj budete pricali ovo je zadnje upozorenje s moje strane",
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi ŽŠ se
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) nalaže se optuženom ŽŠ u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto) eura te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ŽŠ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode
– prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
2. Pred ovim sudom provedena je javna rasprava te je proveden dokazni postupak. Optuženi ŽŠ upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
3. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena VŠ te svjedokinja LŠ. Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka RŠ od 17. travnja 2025. pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici (list 73-74 spisa), a pročitani su i dokazi ispravom, i to službena zabilješka o zaprimanju prijave o događaju PUZ, PP Jastrebarsko od 29. siječnja 2023. s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 7-8 spisa), preslika Whatsapp poruke okrivljenika od 29. siječnja 2023. u 18:55 upućene oštećenoj (list 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PUZ, PP Jastrebarsko broj 1004571 (list 20 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PUZ, PP Jastrebarsko (list 21 spisa), službena zabilješka o dojavi, PUZ, PP Jastrebarsko od 2. ožujka 2023. na okolnost prijave događaja (list 25 spisa), preslika Whatsapp poruka između okrivljenika i oštećene od 1. ožujka 2023. (list 26-28 spisa), preslika SMS poruka između oštećene i LŠ od 29. siječnja 2023. (list 50 spisa), preslika SMS poruka RŠ upućenih okrivljeniku (list 50 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka RŠ od 17. travnja 2025. pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici (list 73-74 spisa), podnesak optuženika od 15. siječnja 2025. (list 50-54 spisa), podnesak optuženika od 30. listopada 2024. (list 58-60 spisa), prijepis WhatsApp poruka koje je oštećenica uputila svjedokinji LŠ (list 132-133), preslika tužbe podnesene pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu u predmetu tužiteljice VŠ protiv tuženog ŽŠ (list 134-136), rješenje Općinskog suda u Novom zagrebu stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj Pn-110/2024 od 19. studenog 2024. (list 137), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-oštećene VŠ od 29. listopada 2024. pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici sa snimkom ispitivanja (list 48-49 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LŠ od 17. travnja 2025. pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici (list 71- 72 spisa) te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika (list 139-141 spisa). Na završetku dokaznog postupka, u skladu s člankom 417.a stavkom 5. ZKP/08, ispitan je optuženik.
3.1. Sud je na temelju 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka medicinske sestre BŠ Povrženić iz Doma zdravlja Jastrebarsko kao nevažan i odugovlačeći te na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 dokazni prijedlog obrane da se od državnog odvjetništva pribavi podatak o tome vodi li se kazneni postupak protiv oštećene VŠ i njezinog supruga RŠ kao nevažan, a obrazloženje za isto biti će dano nakon činjeničnih utvrđenja.
4. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi ŽŠ svojoj sestri, oštećenoj VŠ **.**.2023. u 18:55 putem aplikacije WhatsApp poslao poruku sadržaja: „Još jedna riječ protiv moje curice i poklat ću vas, Ovo je zadnje od mene kad je dijete u pitanju zatvor je najmanji problem, Dobro pazite kaj pričate i kaj budete pričali ovo je zadnje upozorenje s moje strane“.
5. Sporno je, je li optuženik navedenu poruku poslao s namjerom da ustraši VŠ te predstavlja li navedena poruka ozbiljnu prijetnju optuženika da će oštećenicu ili njoj blisku osobu usmrtiti. Dakle, sporno je, jesu li inkriminiranim postupanjem optuženika, ispunjenja obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
6. U svom iskazu optuženi ŽŠ naveo je da i dalje voli svoju sestru, da ju je uvijek volio i ništa joj na žao ne bi napravio. Živjeli su zajedno 20 godina u istoj kući sve dok se ona nije odselila svom suprugu RŠ, tada su počele provokacije, poruke, prozivali su ih na društvenim mrežama. Rodila se njegova kćer V, bila je neko vrijeme u bolnici u inkubatoru, a nakon dva tjedna je došla doma. Tad je njegova majka došla do njega i rekla mu da joj je VŠ rekla, ne zna točno je li se radilo o poruci ili pozivu, ali majka mu je prenijela da je rekla da je njihova V neuredna, popišana i neuhranjena, što ih je pogodilo jer su dugo čekali i veselili se da dijete dođe doma. Tada više nije znao kako bi spriječio te provokacije i prijetnje te je poslao inkriminiranu poruku. Istaknuo je da nije prijetio, nikome ne bi ništa nažao učinio, nikada nije imao problema sa zakonom te namjerava da to tako i ostane.
6.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, oštećena VŠ navela je da je njezin brat ŽŠ prijetio klanjem njezinom djetetu koje je tada imalo 2 mjeseca zato što je u neformalnom razgovoru s njihovom majkom rekla da bi djetetu trebalo dati bočicu umjesto da ga bratova supruga samo doji. Brata je prijavila kako bi zaštitila svoje dijete koje danas ima 3 godine i ne može se samo zaštititi. Nakon dokaznog ročišta koje je bilo održano na Županijskom sudu u Velikoj Gorici čula se s majkom te ju je pitala da pokuša dogovoriti da se nađe s bratom da se sve dogovore i ovo riješe među sobom, ali kad je nakon nekog vremena o tome razmislila shvatila je da ga ne želi vući za rukav i moliti ga da joj se ispriča. Dala mu je priliku da joj se ispriča, a on to nije htio. Dodala je da je zbog svog djeteta skoro umrla i na njoj je da kao majka djeteta isto zaštiti, od bilo koga pa tako i od svoga brata. Svjedokinja je navela da je spriječila svog supruga da ode u [adresa] i da razbije njezinog brata, odnosno da napravi neki problem i zbog toga završi u zatvoru. Oni su pozvali optuženika kod sebe doma, ali tog dana se nisu vidjeli ni doma ni na policiji, a potom su suprug i ona otišli na policiju prijaviti ovo kazneno djelo. Koliko zna protiv nje se ne vodi nikakav kazneni postupak. Navodi da tu i tamo komuniciram sa svojom majkom, čule su se kada joj je bio rođendan, a ovaj događaj nisu komentirale. Nije razgovarala sa svojim bratom nakon predmetnog događaja, razgovarala je samo s majkom, majka je htjela da ga ona zamoli da joj se ispriča, ali ona to nije htjela. Taj razgovor se odvijao 2-3 mjeseca nakon predmetnog događaja. Svjedokinja je pojasnila da, kada je navela da je brat prijetio njezinom djetetu, mislila je na to da je prijetio njoj i njezinom djetetu, ne zna što se danas sutra može dogoditi te je to shvatila kao ozbiljne prijetnje sebi i svom djetetu. Prijetio je da će zaklati nju i njezina sina. Brat i ona se nisu pokušali pomiriti nakon ovog događaja, zadnje tri godine nisu komunicirali, a kada bi se slučajno sreli nisu se ni pozdravili. I dalje osjeća strah prema svom bratu, nije joj svejedno, ne zna što bi se moglo dogoditi. Pojasnila je da je dio poruka koji je nakon predmetnog događaja slan optuženiku poslan s njezinog mobitela, a dio s mobitela njezinog supruga. Poruke su slane kada su suprug i ona bili zajedno doma. Smatra da je inkriminiranoj poruci poslanoj od strane optuženika s upućenom prijetnjom, prethodio loš odnos nje i njegove supruge L. Ne zna što se točno dogodilo između njih, dopisivale su se dok je L bila u bolnici, nakon što je rodila, dogovarale su se da će oni doći vidjeti dijete kad se vrati iz bolnice, da će se djeca družiti kad porastu. Ne zna što se nakon toga dogodilo, ali L ju je blokirala na društvenim mrežama te im nije dozvolila da dođu vidjeti dijete niti bilo kakav drugi kontakt. Navodi da je bila ljuta, frustrirana i živčana, da je došla iz bolnice nakon carskog reza i normalno je da se tako osjećala. Pojasnila je da je rodila u 11. mjesecu, a L u 1. mjesecu. Nakon inkriminiranog događaja u jednom navratu je došla u kuću u kojoj živi optuženik i to kada je umro njihov djed, to je bilo početkom 2024. godine. U kuću u kojoj živi optuženik nije ostavljala svoje dijete.
6.2. U svom iskazu svjedokinja LŠ navela je da je sve krenulo s porukom koju je dobila od svoje kćeri, a ista se tiče izjave patronažne sestre. Naime, njezina kćer je rekla da je patronažna sestra rekla da je unuka V, Filipova kći, neuredna, popišana, pokakana i neuhranjena. Ona je to odmah prenijela svom sinu ŽŠ koji je zbog toga bio uznemiren i tužan. Nakon toga je kći nastavila s prijetećim porukama, ona ju je pitala zašto to radi, da li se ona njih boji, a ona je rekla da ne, da je živčana i nervozna. Smatra da zna zašto se to događa, a razlog je što je njezina kći u lošem braku. Svjedokinja je navela da na jednu poruku, ne zna točno koju, ne sjeća se sadržaja, svojoj kćeri odgovorila da ide na policiju i da će to prijaviti. Bojala se za sebe, muža, sina i snahu jer poznajući supruga svoje kćerke smatra da je on u stanju učiniti sve to, zbog čega se boji za svoju kćer i unuka. Dodala je da su sve poruke s mobitela njezine kćerke upućene zapravo od strane njezinog supruga, da ona za to nije kriva, u to je sigurna. Sjeća se jedne poruke koju je zet poslao, u kojoj je naveo da on s njima komunicira samo radi žene. Međutim, ona zna da on njezinu kćerku psihički maltretira, da joj prijeti razvodom braka i oduzimanjem djeteta te joj cijelo vrijeme brani komunikaciju s njima kao njezinim roditeljima. Smatra da se njezina kćer ne boji svog brata, a s obzirom na to da je nakon predmetnog događaja cijela njezina obitelj, odnosno kćer, njezin suprug i njihovo dijete, došla u njihovu kuću, kada je svekar umro. Nakon toga kćerka je jednom došla sa svojim djetetom kod njih, a jednom su suprug i ona otišli kod nje po dijete te ga doveli u svoju kuću, kada je dijete provelo vrijeme kod njih i kod sina ŽŠ na katu kuće. Svjedokinja je pojasnila da je svekar umro u 4. mjesecu 2024., a VŠ i njezina obitelj su kod njih došli 2-3 mjeseca nakon toga, ne zna točno kada. Sljedeći susret, kada su suprug i ona otišli po svog unuka, odnosno Patricijinog sina, inicirali su ona i suprug kako bi se malo po družili s djetetom, a za to su dobili dozvolu svoje kćeri i njezina supruga. Tada nisu upoznali VŠ s time da će dijete odvesti na kat kuće kod sina ŽŠ, oni svi žive u istoj kući te je smatrala da to nije problem. Svjedokinja je navela da ne zna ništa o poruci koju je sin ŽŠ poslao VŠ, a koja je predmet ovog postupka, nije bila u Filipovoj prisutnosti kada je on poslao inkriminiranu poruku.
6.3. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka RŠ od 17. travnja 2025. pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici (list 73-74 spisa) utvrđeno je da je isti naveo da je sve započelo kada je VŠ svojoj mami rekla da bi Filipovo dijete uz dojenje, trebalo dobiti i bočicu hrane, a što je njezina mama prenijela ŽŠ. Nakon toga je ŽŠ poslao prijeteću poruku, on se bio spreman potući s ŽŠ, ali su radije otišli na policiju kako bi to izbjegli.
6.4. Iz fotografije ekrana mobitela vidljivo je da je oštećena VŠ u 18,55 putem aplikacije WhatsApp zaprimila poruku poslanu od kontakta pod nazivom ŽŠ koja glasi: „Jos jedna riječ protiv moje curice i poklat cu vas, Ovo je zadnje od mene kad je dijete u pitanju zatvor je najmanji problem, Dobro pazite kaj pricste i kaj budete pricali ovo je zadnje upozorenje s moje strane“.
6.5. Uvidom u presliku Whatsapp poruka između okrivljenika i oštećene od 1. ožujka 2023. (list 26-28 spisa) utvrđeno je da je VŠ optuženiku poslala dugačku poruku u kojoj upozorava optuženika na njegovo ponašanje jer o njegovom ponašanju ovisi kako će njezin suprug RŠ reagirati, da traže njihovo poštovanje, da je suprug RŠ osoba koja mu može napraviti jako velike probleme, da ako bude trebalo RŠ će naplatiti sve, a ona mu je dala priliku da se ispriča. Na navedenu poruku ŽŠ odgovara da između njih više neće biti ničega, da dobro zna što mu je policija rekla te da mu više ne šalje poruke i ne uznemirava ga.
6.6. Uvidom u presliku SMS poruka između oštećenice i LŠ od 29. siječnja 2023. (list 51 spisa) utvrđeno je da je VŠ svojoj majci LŠ poslala poruku u kojoj navodi da će RŠ riješiti s ŽŠ što ima, da ona ne garantira za posljedice, da su od danas za nju svi mrtvi jer ju ne poštuju, a ako joj sin dođe razbijen doma sam si je krv jer ga RŠ čeka pa nije zaslužio drugo nego da ga pretuče. LŠ odgovara da će poruku prijaviti policiji.
6.7. Uvidom u presliku SMS poruke poslane od strane RŠ ŽŠ utvrđeno je da u istoj RŠ optuženiku navodi da ga čeka, da će prije ili kasnije "dobiti po tamburi", oni su mu nebitni, a sve trpi samo zbog VŠ.
7. Kako tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik poslao inkriminiranu poruku, sud je utvrđivao okolnosti koje su prethodile istoj i koje su uslijedile nakon te poruke. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da se u obitelji ŽŠ unazad nekoliko godina radi o narušenim obiteljskim odnosima, a sve je započelo nakon što je oštećena VŠ sklopila brak s RŠ, koji očigledno ima negativne osjećaje prema njezinoj obitelji. Prema iskazu oštećene VŠ, svjedokinje LŠ i ranije danog iskaza svjedoka RŠ proizlazi da je sve započelo nakon što je oštećenica svojoj mami komentirala da bi Filipovo dijete trebalo dobiti dohranu, jer samo dojenje nije dovoljno. Sadržaj tog razgovora majka je prenijela svom sinu ŽŠ, nakon čega je isti poslao predmetnu poruku. Pritom svjedokinja LŠ i optuženi ŽŠ navode da je sadržaj Patricijinog komentara bio drugačiji, odnosno da je ista komentirala da je dijete neuhranjeno, popišano, pokakano i neuredno. S obzirom na to da se radilo o usmenom razgovoru, točan sadržaj riječi koje je VŠ izgovorila, ne može se utvrditi, međutim očigledno je da se radilo o riječima koje je optuženik shvatio na uvredljiv način. Uzimajući u obzir činjenicu da se ovdje radi o vrlo lošim obiteljskim odnosim oštećenice i njezina supruga s jedne strane te optuženika, njegove supruge i roditelja optuženika i oštećenice s druge strane, a što je sve vidljivo iz poruka koje su međusobno razmjenjivali te vrlo ružnog i provokativnog načina komuniciranja od strane oštećenice i njezina supruga, može se pretpostaviti da se nije radilo o dobronamjernom komentaru kojim oštećenica iskazuje svoju brigu za dijete jer isti ne bi izazvao tako burnu reakciju optuženika, ali ni potrebu njihove majke da se umiješa te takve riječi prenosi svom sinu. Iz samog iskaza RŠ proizlazi da je nakon poruke poslane od strane optuženika VŠ "bila iznenađena jer nije očekivala tako nešto od svog brata", dok je za sebe rekao da je "bio revoltiran, bilo mi je krivo zbog svega što sam mu do sad napravio." Prema tome, sud cijeni vjerodostojnim iskaz optuženika u kojem navodi da je poslanoj poruci prethodio loš odnos njega i njegove sestre te njezina supruga, koji su ga provocirali i upućivali mu prijetnje, a s čime su nastavili i nakon predmetne poruke, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja analiziranih poruka upućenih od strane oštećenice i njezinog supruga, ŽŠ i LŠ, a u kojima se navodi da će RŠ prebiti ŽŠ, da pazi što radi jer je RŠ spreman na sve i slično. Dakle, iz svega navedenog, sud je utvrdio da su prije poslane poruke obiteljski odnosi optuženika i oštećenice bili znatno narušeni, a takvi su ostali i nakon te poruke.
7.1. Nadalje, ono što je relevantno za utvrđivanje postojanje namjere od strane optuženika je stav obrane u kojem nastoji dokazati da, iako je ŽŠ poslao predmetnu poruku, izrečene riječi nisu objektivno podobne da bi izazvale strah kod oštećenice, niti se ista u tom trenutku uplašila optuženika. Okolnost da izgovorene riječi kod oštećenice nisu izazvale strah, obrana temelji na činjenici da je ista i dalje dolazila u obiteljsku kuću svojih roditelja te dijete ostavljalo pod njihovim nadzorom. Iz iskaza svjedokinje LŠ, ali i iskaza oštećene VŠ, jasno proizlazi da je oštećenica sa svojim suprugom i djetetom nakon inkriminiranog događaja došla u obiteljsku kuću svojih roditelja, iako na drugom katu kuće živi optuženik sa svojom obitelji. Taj dolazak odvio se nakon smrti djeda optuženika i oštećenice, pa je sasvim životno i logično da je VŠ u takvom razdoblju posjetila svoju obitelj, s time da je ona prvenstveno došla u dio kuće u kojoj stanuju njezini roditelji. Isto tako, potpuno je životno da je oštećenica dopustila svojim roditeljima da njezino dijete, svojeg unuka, odvedu kod sebe doma te da provedu vrijeme s djetetom s kojim imaju vrlo rijedak kontakt. Činjenica da je njihova majka dijete odvela i do ujaka ŽŠ, Patricijinog brata, ne dokazuje da se oštećenica u trenutku izrečene prijetnje nije ustrašila i osjetila strah za sebe i svoje dijete. Također, iz samog iskaza svjedokinje LŠ proizlazi da oštećenica nije bila upoznata s činjenicom da će njezina majka dijete odvesti na druženje kod brata ŽŠ, s obzirom na to da majka nije smatrala da je to potrebno naglasiti VŠ, a što je također sasvim životno, budući da se radi o najbližim članovima obitelji.
8. U odnosu na odluku suda da odbije dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita medicinska sestra BŠ iz Doma zdravlja Jastrebarsko, sud je isti dobio kao nevažan i odugovlačeći. Naime, iz iskaza svjedoka ispitanih tijekom rasprave utvrđeno je da navedena svjedokinja nema neposrednih, a ni posrednih saznanja o inkriminiranom kaznenom djelu, dok sadržaj razgovora medicinske sestre i oštećenice koji je navodno prethodio inkriminiranom događaju nije relevantan za utvrđivanje okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela. Svjedokinja LŠ navela je da je poruka koju je dobila od oštećenice, a koju je ona prenijela optuženiku, uslijedila nakon što je oštećenica razgovarala s patronažnom sestrom o Filipovom djetetu. Međutim, sam sadržaj tog razgovora nije bitan, a s obzirom na to da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je povod optuženikovom inkriminiranom postupanju bio Patricijin komentar, kojeg je optuženik u svakom slučaju shvatio na provokativan i uvredljiv način.
8.1. U odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga obrane da se od državnog odvjetništva pribavi podatak o tome vodi li se kazneni postupak protiv oštećene VŠ i njezinog supruga RŠ, isto je odbijen kao nevažan. Naime, ocjena je ovog suda da okolnost eventualnog vođenja kaznenog postupka protiv oštećenice i njezinog supruga nije relevantna za utvrđivanje okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, odnosno pribavljanjem navedenih podatak ne bi se utvrdila, niti potkrijepila ijedan odlučna činjenica vezana za inkriminaciju. Isto tako, loš odnos optuženika i njegove sestre te njezina supruga nije sporan, a tijekom postupka je utvrđeno da je i RŠ, zajedno sa svojom suprugom VŠ, u više navrata optuženiku uputio poruke neprimjerenog sadržaja, pa i one u kojima iskazuje prijetnje prebijanjem. Prema tome, sama činjenica vodi li se na inicijativu ŽŠ neki kazneni postupak protiv oštećenice i njezina supruga, nije relevantna.
9. Na temelju svih izvedenih dokaza, ocijenivši svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da je optuženi ŽŠ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
10. Naime, riječi koje je optuženik uputio oštećenici, a osobito riječi „poklat ću vas, Ovo je zadnje od mene kad je dijete u pitanju zatvor je najmanji problem“,…“ovo je zadnje upozorenje s moje strane“, uzimajući u obzir okolnosti koje su prethodile istima, a to su značajno narušeni obiteljski odnosi oštećenice i optuženika, predstavljaju riječi koje su objektivno mogle izazvati strah kod oštećenice. Pritom je važno istaknuti da je kazneno djelo prijetnje apstraktno kazneno djelo, kod kojega nije odlučno je li optuženik imao namjeru napraviti ono što je rekao, već je odlučno da su te riječi objektivno podobne drugu osobu uznemiriti ili ustrašiti, a što riječi izrečene u konkretnom slučaju jesu. Naime, riječi „poklat ću vas“ jesu riječi koje su podobne da kod svake prosječne osobe izazovu strah i osjećaj nesigurnosti, dok riječi „zatvor je najmanji problem“ upućuju na to da optuženik iznosi ozbiljne prijetnje postupanjem koje bi bilo podložno kaznenopravnoj odgovornosti i potrebi kažnjavanja. Što se tiče subjektivnog osjećaja žrtve, iz prethodno navedene činjenice da je u dva navrata došla u kuću svojih roditelja, u kojoj na drugom katu stanuje optuženik, te da je tom prilikom dovela i svoje dijete, ne može se zaključiti da ju poruka koju je zaprimila od optuženika nije uznemirila i izazvala osjećaj nesigurnosti, ugroženosti, bojazni i straha, a osobito uzimajući u obzir prethodno vrlo napetu situaciju između nje i optuženika. Prema tome, ispunjeno je objektivno obilježje inkriminiranog kaznenog djela, a kako se radi o sestri optuženika, dakle o bliskoj osobi, u konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje.
10.1. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, ocjena je ovog suda da je optuženik oštećenici na prethodno utvrđeni način prijetio upravo s namjerom da je ustraši i uznemiri, a što je i bio njegov cilj, pritom svjestan da takvim radnjama i riječima čini kazneno djelo, a upravo je to i htio, te je u svom cilju i uspio. Navedeno proizlazi iz samog iskaza optuženika, u kojem navodi da je spornu poruku poslao jer više nije znao na koji način bi spriječio provokacije i prijetnje koje su dolazile od stranke oštećenice i njezina supruga. Optuženik je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, bio je ubrojiv, te ovdje ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi izravne namjere.
10.2. Dakle, opisanim postupanjem optuženik je ostvario sve elemente kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11.
11. U odnosu na kazneno djelo primijenjen je Kazneni zakon („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22), dakle zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a ne Kazneni zakon koji je na snazi u vrijeme presuđenja („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25.) jer novi zakon nije blaži za počinitelja, s obzirom na jednako propisane kazne po oba zakona.
11. Nakon što je, a po iznijetoj analizi prikupljenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je u skladu s člankom 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.
12.1. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik osoba mlađe životne dobi, da je uredno zaposlen, otac jednog maloljetnog djeteta, živi u izvanbračnoj zajednici, a sa suprugom očekuje još jedno dijete. Optuženik je dobrog imovnog stanja, ostvaruje redovne prihode te je vlasnik kuće na adresi prebivališta. Utvrđene okolnosti predstavljaju osobne i imovinske prilike optuženika koje su cijenjene olakotnim. Čitanjem izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije utvrđeno je da je optuženik neosuđivana osoba čiji je život prema ovim podacima, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, bio usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama, a što je optuženiku također cijenjeno olakotnim. Također, sud je kao olakotnu okolnost cijenio pobudu iz koje je kazneno djelo počinjeno, a to je činjenica da je optuženik bio prethodno isprovociran porukama i komentarima oštećenice glede brige i njege za njegovo dijete koje je bilo staro tek nekoliko tjedana. Kako se očigledno radi o iznimno narušenim obiteljskim odnosima, optuženik je takve komentare shvatio vrlo osobno te su ga isti uznemirili, pa se može zaključiti da je inkriminiranu poruku poslao nepromišljeno i u afektu. Sud je cijenio i ponašanje optuženika nakon počinjena inkriminiranog kaznenog djela, pri čemu je činjenica da se isti oštećenici nikada nije ispričao, međutim s oštećenicom više nije ostvarivao nikakav kontakt te se suzdržavao od bilo kakvog drugog neprimjerenog ponašanja prema istoj.
12.2. Na strani optuženika sud nije našao okolnosti koje bi cijenio kao otegotne.
13. Slijedom navedenog, sud na temelju svih utvrđenih okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, uzimajući u obzir da je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 propisana kazna zatvora do tri godina, ocjenjuje primjerenim optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja u trajanju jedne godine. Naime, vodeći računa o tome da je optuženikov raniji život bio u skladu s općeprihvaćenim društvenim normama, odnosno da ranije nije dolazio u sukob sa zakonom, ovaj sud ocjenjuje da će se optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela. Prema ocijeni ovog suda, navedenom kaznom može se uspješno ostvariti specijalna prevencija, odnosno utjecati na optuženika na način da se ubuduće kloni svih protupravnih postupanja, ali i generalna prevencija, izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
14. Troškovi kaznenog postupka propisani su člankom 145. stavkom 2. ZKP/08, a tijekom ovog kaznenog postupka čine ih troškovi paušala propisani člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 koje je sud, s obzirom na složenost i trajanje postupka, kako kod suda pred kojim su održane dvije rasprava, tako i tijekom prethodnog postupka u okviru državnoodvjetničkog istraživanja tijekom kojeg su prikupljeni dokazi na okolnost utvrđivanja odlučnih činjenica, odredio u visini 200,00 eura. Optuženik je trošak kaznenog postupka dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. Također, troškove kaznenog postupka čine nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenice, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
15. Sijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Sutkinja
Tihana Sakmardi Šimac
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud, kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. ODO u Novom Zagrebu broj KO-DO-240/2024
2. Optuženi ŽŠ
3. Braniteljica optuženica, odvjetnica ŠŠ
4. Oštećena VŠ
5. Punomoćnik oštećenice, odvjetnik Antonio Marečić
