REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1019/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja ARCANO PROMET d.o.o., Sesvete, Ulica Frane Cote 33, OIB: 75522093239, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovec, odvjetnik u Zagrebu, Andrije Hebranga 9, i tuženika NOGOMETNI KLUB „JARUN“, Zagreb, Ogulinska 23, OIB: 48941983690, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o., Zagreb, Sveti Duh 28, radi isplate iznosa od 3.253,61 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1268/2024 od 19. siječnja 2026., 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1268/2024 od 19. siječnja 2026. u pobijanim točkama I. i III. njezine izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.253,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR. Platni nalog iz rješenja o ovrsi je ukinut u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti iznos od 2.000,00 EUR te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Također je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
2. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu nakon što je na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) te pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrdio postojanje tuženikovog duga prema tužitelju u utuženom iznosu, a koji je proizašao iz ugovora o najmu stana u [adresa], površine 73,56 m2. Odatle i odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva (čl. 550. st. 1., čl. 96. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
3. Tuženik je protiv ove presude u pobijanom dijelu u točkama I. i III. njene izreke podnio žalbu ustrajući u njoj u prigovoru promašene pasivne legitimacije, a s obzirom na činjenicu da tuženik nije ugovorna strana ugovora o najmu. Plaćanje tuđe obveze ne stvara automatski status dužnika. Zato je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio pravni institut preuzimanja duga. Tuženik je također žalbu usmjerio i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje u odnosu na visinu utuženog iznosa. Zato je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u njegovu korist.
4. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu osporio njenu osnovanost.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je pobijana presuda ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.
7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a), pa se zato odluka kojom se takav postupak završava može pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zato ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao učiniti tuženik svojom žalbom. Sadržaj tuženikove žalbe pored ostaloga upućuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantne činjenice u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Ovaj žalbeni sud se nije upuštao u ocjenu nedopuštenih žalbenih razloga koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
8. Predmet spora proizlazi iz ugovora o najmu (čl. 550. ZOO-a).
9. Među strankama nije sporno sklapanje ugovora o najmu stana od 15. ožujka 2021., između tužitelja i trgovačkog društva Inservio trgovina d.o.o. Također, među njima nije sporno da je tuženik bio korisnik stana, kao i da je tuženikov zastupnik po zakonu MM, u listopadu 2022., zatražio da tužitelj račune za najamninu i režijske troškove umjesto najmoprimcu izdaje upravo tuženiku, a koji ih je od tada uredno podmirivao sve do prestanka korištenja stana i prestanka ugovora.
10. Prvostupanjski sud je iz sadržaja elektroničke korenspondencije između stranaka i iskaza zakonskih zastupnika stranaka pravilno zaključio da je tuženik preuzeo dug najmoprimca iz ugovora o najmu stana (čl. 96. ZOO-a), a što potvrđuje i tužiteljevo i njegovo postupanje nakon listopada 2022.
11. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je donio pravilnu i zakonitu odluku kada je usvojio tužbeni zahtjev (čl. 550., čl. 96. i čl. 29. ZOO-a).
12. Tuženik nije u žalbi argumentirano prigovorio odluci o parničnim troškovima, a sud u tom dijelu na pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.
13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
14. Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR s obzirom da je riječ o trošku koji nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
