REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-907/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PI, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OPĆINA BEDEKOVČINA, Bedekovčina, Trg A. Starčevića 4, OIB: 33523559931, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 40.031,03 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3012/2017 od 28. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3012/2017 od 28. listopada 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki I. izreke Trgovački sud u Zagrebu ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Javorke Martinić iz Zaboka poslovni broj Ovrv-866/17 od 18. travnja 2017. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 40.031,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 15. ožujka 2017. do isplate, troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.402,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2017. do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 6,90 EUR i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. U pobijanoj točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 21.142,06 EUR i u pobijanoj točki III. naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.735,35 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2025. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoke i stranke i izveo građevinsko vještačenje te utvrdio da su tužitelj kao izvođač radova i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU i tuženik kao obveznik financiranja 40% izvedenih radova, 24. srpnja 2013. sklopili Ugovor o javnim radovima broj 05-G-Š-2010/13-2B2 radi izvođenja nastavka radova izgradnje Sportske dvorane OŠ „Stjepan Radić“ u Brestovcu Orehovečkom (dalje: Ugovor od 24. srpnja 2013.) i 10. ožujka 2014. Dodatak broj 2 tom Ugovoru. Okončana situacija (A+B) broj 03/2015/2016-A+B od 15. prosinca 2016. (dalje: Okončana situacija) na temelju koje je izdan predmetni račun broj 8 -1-1 od 13. veljače 2017., nije ovjerena od strane nadzornog inženjera niti naručitelja ni tuženika. Tužitelj nije platio predujam za izvođenje financijskog vještačenja pa se nisu mogle utvrditi odlučne činjenice vezane za plaćanje izvedenih radova: je li na tuženiku teret plaćanja izvedenih radova i visina neplaćenih radova. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao tuženikovu pasivnu legitimaciju, osnovanost ni visinu tužbenog zahtjeva odnosno da je tužbeni zahtjev neosnovan pa nije razmatrao tuženikov istaknuti prigovor radi prebijanja (u visini ugovorne kazne). Odluka se temelji na odredbi članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te članka 219. stavka 1., članka 221.a i članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tbr…OT).

3. Tužitelj sadržajno pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu: u točkama I. – III. izreke, zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbe članka 153. i članka 221.a ZPP-a i neprimjene odredbe članka 186.d ZPP-a. Smatra da je u dokaznom postupku trebalo saslušati i predloženu svjedokinju BI koja je vodila zapisnike sa sastanaka između tužitelja i tuženika. Smatra da je dokazao osnovanost svoje tražbine priloženim računom, potpisanom građevinskom dokumentacijom od strane nadležnog inženjera i potpisanom i ovjerenom dokumentacijom od strane povjerenstva u postupku tehničkog ispitivanja zgrade. Ističe da su radovi dovršeni 22. svibnja 2014. i da su izvedeni kvalitetno u skladu s projektnom dokumentacijom. Navodi da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari zato što iz Ugovora od 24. srpnja 2013. proizlazi da se tuženik obvezao sudjelovati u financiranju u omjeru od 40%. Ističe da je Ministarstvo u cijelosti podmirilo svoju obvezu i da je predmet tužbenog zahtjeva preostali dug tuženika. Smatra da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o građenju, a ne ugovora o djelu te da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe članka 620., članka 623. i članka 631. ZOO-a. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna je odluka i o troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je žalba neosnovana i predlaže da se odbije, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbi članka 153. i članka 221.a ZPP-a i neprimjene odredbe članka 186.d ZPP-a.

9. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u podnescima od 14. studenog 2017., 28. ožujka 2018. i 30. kolovoza 2022. predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi izračuna visine nepodmirene cijene izvedenih građevinskih radova, što je prvostupanjski sud prihvatio i rješenjem od 4. listopada 2024. odredio izvođenje tog dokaza. Navedenim rješenjem pozvan je tužitelj u roku od 8 dana platiti predujam za izvođenje tog vještačenja u iznosu od 1.200,00 EUR uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja tog dokaza ako predujam ne bude uplaćen, sukladno odredbi članka 153. stavaka 1. i 3. ZPP-a. Budući da predujam nije uplaćen, prvostupanjski sud je rješenjem od 18. rujna 2025. odustao od izvođenja tog dokaza. Time je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 153. stavaka 1. i 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu nepodmirenog potraživanja i da se ona ne može utvrditi na temelju izvedenih dokaza te je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na tužitelju je bio teret dokaza da je izveo radove iz okončane situacije od 15. prosinca 2016. koja nije ovjerena od strane nadzornog inženjera niti naručitelja ni tuženika, a na temelju koje je izdan predmetni račun broj 8-1-1 od 15. prosinca 2016. i da je tuženik dužan podmiriti cijenu radova iz navedenog računa, a što tužitelj nije dokazao.

11. Primjena odredbe članka 186.d ZPP-a nije obvezatna i prvostupanjski sud može, ovisno o okolnostima svakog pojedinog spora, uputiti stranke da mirnim putem riješe svoj spor. U konkretnoj pravnoj stvari, stranke su u članku 17. Ugovora od 24. srpnja 2013. ugovorile da će sve sporove proizašle iz tog Ugovora rješavati sporazumno. Budući da je tužitelj pokrenuo sudski spor smatrajući da je povrijeđeno njegove pravo iz tog Ugovora očito je da stranke spor nisu uspjele riješiti sporazumno pa navedena okolnost nije ukazivala na mogućnost rješavanja predmetnog spora dogovorom stranaka.

12. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 220. stavka 1. ZPP-a odlučio da u dokaznom postupku neće saslušati svjedokinju BI koja je vodila zapisnike sastanaka između tužitelja i tuženika zato što je saslušao svjedoke koji su sudjelovali su samom poslu: predstavnike ministarstva, nadzornog inženjera, tužiteljevog glavnog koordinatora radova, ravnatelja škole i stranke i ocijenio da iz njihovih iskaza može utvrditi odlučne činjenice odnosno da predložena svjedokinja koja je pisala zapisnike na sastancima održanim između stranaka, ne može imati veća saznanja od onih koji su sudjelovali na tim sastancima, a tužitelj u svom prijedlogu nije naveo koje bi se odlučne činjenice iz njezinog saslušanja mogle utvrditi u predmetnom sporu.

13. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari temeljem Ugovora od 24. srpnja 2013. Iz navedenog ugovora proizlazi da je tuženik uz naručitelja – Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU (dalje: ministarstvo) sklopilo s tužiteljem kao izvođačem predmetni ugovor. U članku 2. stavku 2. tog Ugovora ugovoreno je da će ministarstvo financirati 60% ukupno ugovorenih radova, a tuženik 40% i da svaka ugovorna strana odgovara izvođaču za plaćanje radova za svoj preuzeti dio. Tužitelj tvrdi da mu tuženik za izvedene radove nije platio utuženi iznos. Dakle, tuženik je pasivno legitimiran, ali je u parnici valjalo utvrditi je li tužbeni zahtjev postavljen prema tuženiku i osnovan.

14. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata cijene za izvedene radove u iznosu od 40.031,03 EUR temeljem računa broj 8-1-1 od 13. veljače 2017. koji je izdan na temelju okončane situacije od 15. prosinca 2016. koja nije ovjerena od strane nadzornog inženjera, naručitelja ni tuženika.

15. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- stranke su 24. srpnja 2013. sklopile ugovor i to tužitelj kao izvođač radova, a ministarstvo kao naručitelj uz tuženika koji će djelomično financirati izvedene radove, o izvođenju nastavka radova izgradnje sportske dvorane osnovne škole „Stjepan Radić“ u Brestovu Orehovečkom, Općina Bedekovčina, Krapinsko-zagorska županija

- ugovorena cijena radova iznosila je 496,204,13 EUR bez PDV-a (tada: 3.738.650,35 kn),

- Dodatkom broj 2 od 30. ožujka 2014. navedenom ugovoru, produžen je rok završetka radova za 50 kalendarskih dana odnosno do 1. svibnja 2014.,

- radovi su dovršeni 22. svibnja 2014.,

- ukupna vrijednost izvedenih radova ovjerenih od strane nadzornog inženjera iznosi bez PDV-a 384.273,34 EUR (tada: 2.895.309,86 kn),

- uporabna dozvola za sportsku dvoranu izdana je 27. srpnja 2015.,

- nadzorni inženjer i tuženik nisu ovjerili okončanu situaciju zato što tuženik nije u cijelosti izveo radove na vanjskom sportskom terenu i okolišu odnosno nije otklonio nedostatke na izvedenim radovima na vanjskom sportskom terenu,

- Ugovorom od 24. srpnja 2013. tuženik se obvezao platiti 40% vrijednosti ukupno izvedenih radova,

- u priloženoj neovjerenoj okončanoj situaciji od 15. prosinca 2016. proizlazi da je tužitelj obračun izvršio na temelju ukupne vrijednosti obavljenih radova u iznosu od 450.269,56 EUR (tada: 3.392.556,82 kn) bez PDV-a, da je isplaćen iznos od 417.968,68 EUR (tada: 3.149.185,35 kn) bez PDV-a, da je ostao nepodmiren iznos od 31.955,67 EUR (tada: 240.770,91 kn) koji uz PDV od 8.075,12 EUR (tada: 60.842,87 EUR) iznosi ukupno 40.031,03 EUR (tada: 301.613,78 kn), koliko iznosi i predmetni račun,

- tuženik je u predmetnoj pravnoj stvari istakao procesnopravni prijeboj na ime potraživanja koje ima prema tužitelju s osnove ugovorne kazne za kašnjenje u izvođenju radova u iznosu od 49.620,41 EUR (tada: 373.865,04 kn),

- tužitelj nije uplatio predujam za izvođenje financijskog vještačenja.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da mu tuženik duguje utuženi iznos. Financijskim vještačenjem moglo se utvrditi jesu li tužitelju u cijelosti isplaćeni izvedeni radovi odnosno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos. Međutim, to vještačenje nije izvedeno sukladno odredbi članka 153. stavka 3. ZPP-a, a iz priložene neovjerene okončane situacije od 15. prosinca 2016. proizlazi da je tužitelj u njoj naveo da je ukupna vrijednost izvedenih radova bez PDV-a 450.269,56 EUR (tada: 3.392.556,82 kn), a da je do dana izdavanja okončane situacije isplaćen iznos od 417.968,68 EUR (tada: 3.149.185,35 kn). Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da ukupna vrijednost izvedenih ovjerenih radova iznosi 384.273,54 EUR (tada: 2.895.309,86 kn) bez PDV-a, a ne 450.269,56 EUR (tada: 3.392.556,82 kn) bez PDV-a. Kako je tužitelj naveo da mu je isplaćen iznos od 417.968,68 EUR (tada: 3.149.185,35 kn) valjalo je izračunati eventualni nepodmireni iznos izvedenih radova i koji iznos je dužan platiti tuženik (40%).

17. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o građenju, a ne ugovora o djelu: predmetni građevinski radovi vršeni su na postojećoj građevini, cijena radova određena je po jedinici mjere, vođen je građevinski dnevnik i naručitelj je imenovao nadzor nad radovima. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 590. ZOO-a, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbe članka 620. ZOO-a valjalo donijeti istu odluku.

18. Sukladno odredbi članka 368. stavka 2. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

19. Tužitelj nije uspio u predmetnoj pravnoj stvari pa sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a tuženiku treba nadoknaditi troškove parničnog postupka. Tužitelj u žalbi nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka, a ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka. 2. ZPP-a, nije ovlašteni ispitivati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

20. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Prema stavu ovoga suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava po odvjetniku ne padaju na teret tužitelja.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac