REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5048/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika BOOM d.o.o., OIB 09364271737, Solin, Kralja Zvonimira 19, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-520/2024-23 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-520/2024-23 od 7. studenog 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude odbio tužbeni zahtjev radi isplate od strane tuženika tužitelju Republici Hrvatskoj iznosa od 45.092,61 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naložio je tužitelju Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku BOOM d.o.o. parnični trošak u iznosu od 8.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da nema spora o tome da je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine. Iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. je vidjeti da je taj sud dopustio uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na nekretninama „zk vlasnika Fabrika obuće Proleter Beogra“ koje se sastoje od dijela prizemlja i to oko 35 m2 i ostali dio prizemlja kao posebni zkčbr. [katastarska čestica] kuća površine 86 m2 temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske. Iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-7000/15 od 2. veljače 2016. je vidjeti da je taj sud dopustio uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na nekretninama čest.br. 5737 i to prizemlje, s imena društveno vlasništvo nositelj prava korištenja Poduzeće Petar Velebit Beograd na temelju prijedloga od 3. srpnja 2015., Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske. Iz očitovanja volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišnu knjigu od 29. listopada 2018. koji su suvlasnici nekretnine u naravi stambeno-poslovni objekt položen u Šibeniku, na adresi [adresa], katastarski označena kao kat. čest. br. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina] ukupne površine 86 m2, dali [adresa], DN, ČN i ZN, vidjeti je da su suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dali izjavu radi uspostavljanja prava vlasništva na određenom posebnom dijelu nekretnine i to u korist Republike Hrvatske na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade koji se sastoji od prodajnog prostora, garderobe, ureda, skladišta i wc ukupne površine 55,46 m2 koji je povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine označenim omjerom 22/100. Nema spora niti o tome da je tuženik s trgovačkim društvom Lisca-Zagreb d.o.o. bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu. Nema spora niti o tome da predmet zakupa odgovara nekretnini za koju je kao vlasnik uknjižen tužitelj u zemljišnoj knjizi. Nema spora o tome da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. posjedovao predmetnu nekretninu i da je tu nekretninu dao u zakup trgovačkom društvu Lisca-Zagreb d.o.o. koje mu je plaćalo zakupninu. No, tuženik je tvrdio da je imao valjanu osnovu posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je 1. studenoga 2017. sklopio s trgovačkim društvom Kerum d.o.o., koji je pak nekretninu kupio u stečajnom postupku koji se nad trgovačkim društvom Diokom d.d. u stečaju vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-88/00. Tvrdio je dakle tuženik da je njegov posjed nekretnine pošten, pa da utoliko sukladno članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZV) nije dužan platiti naknadu za koristi od posjedovanja nekretnine. No, osim toga tvrdio je i to da je vlasnik poslovnog prostora koji je vlasništvo stekao temeljem zakona, posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, odnosno dosjelošću. Tvrdio je dakle, da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Iz već spomenutog rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. zaključiti je da je posljednji upis prije upisa Republike Hrvatske u zemljišnu knjigu, upis za vrijeme društvenog vlasništva i da je u to vrijeme nositelj prava na nekretnini bilo upisano poduzeće Fabrika obuće Proleter, Beograd. Prema tvrdnji tuženika, pravo koje je imalo društveno poduzeće Fabrika obuće Proleter, Beograd preneseno je na društveno poduzeće Diokom holding Split prije nego je stupila na snagu Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske. Iz isprave Odluke o pripajanju poslovne jedinice poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Split utvrđeno je da je upravni odbor poduzeća Jugoplastika-komerc d.d. Split na sjednici održanoj 26. rujna 1991. donio odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. 2 -155. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u Šibeniku, ulica 12. kolovoza br. 6. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991. poduzeću Jugoplastika-komerc d.d., Put Brodarice 6, Split, a na temelju odluke o pripajanju poslovne jedinice koju su radnici zaposleni u poslovnoj jedinici donijeli 10. rujna 1991. Iz isprave Odluke o pripajanju poslovne jedinice poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Split utvrđeno je da je upravni odbor poduzeća Jugoplastika-komerc d.d. Split na sjednici održanoj 26. rujna 1991. donio odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. br. 139. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u [adresa]. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991. poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Put Brodarice 6 Split, a na temelju odluke o pripajanju poslovne jedinice koju su radnici zaposleni u poslovnoj jedinici donijeli 10. rujna 1991. Kasnije je prodavaonica u [adresa] i [adresa].u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Diokom holding d.d. Split, Put Brodarice 6, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: 943-01/96-01/667, urbroj: 563-04- 403/96-2 od 9. siječnja 1997. procijenjena kao nekretnina u vrijednost društvenog kapitala. Tužitelj temelji svoje vlasništvo predmetnih nekretnina na odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92.) koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94. i 35/94.). Na sjednici održanoj 28. kolovoza 1991. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 44/91.). Tom Uredbom je izmijenjena i dopunjena prethodno donesena Uredba i određena zabrana poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske kao i organima i institucijama federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez obzira da li imaju svojstvo pravne osobe na teritoriju Republike Hrvatske, prenose sa teritorija Republike Hrvatske. Propisano je da se poslovne jedinice i drugi organizacioni oblici poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore i Pokrajina Kosova i Vojvodine, te organa i institucija federacije, mogu odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacionom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba, da se dvije ili više poslovnih jedinica i drugih organizacionih oblika istog ili različitog poduzeća ili drugih pravnih mogu odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacijskom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba, ili se pripojiti postojećem poduzeću ili drugoj pravnoj osobi sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske. Propisano je i to da sredstva poduzeća ili druge pravne osobe osnovane prema prethodno navedenim odredbama čine sredstva poduzeća odnosno druge pravne osobe koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske i na kojima je djelatnost obavljala poslovna jedinica ili drugi organizacijski oblik poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore i Pokrajina Kosova i Vojvodine, te organa i institucija federacije. Odlukama o pripajanju poslovne jedinice od 10. rujna 1991. radnici poslovne jedinice prodavaonice broj 2-155 koja se nalazi u Šibeniku, Ulica 12. kolovoza 6 i radnici poslovne jedinice prodavaonice br. 139, [adresa], iskoristili su svoje pravo dano naprijed citiranim određenjima Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske te se poslovna jedinica Industrijske obuće Beograd pripojila postojećem poduzeću Jugoplastika komerc d.d. Split, dakle pravnoj osobi sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske. Uslijed tog pripajanja sredstva poslovne jedinice poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije postala su sredstva pravne osobe koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, dakle poduzeća Jugoplastika komerc d.d. Split. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 31. siječnja 1992. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 5/92.). Određeno je člankom 2. te Uredbe da se u članku 8. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: „Pravna osoba nastala organizacijom po odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 39/91. i 44/91.) i ove uredbe zadržava prava nastala poslovanjem poslovne jedinice ili drugog organizacijskog oblika (poslovni prostor, zakup, najam, potraživanja)“. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. lipnja 1992. donijela Uredbu o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske. Člankom 3. te Uredbe je propisano da se sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 39/91., 44/91., 52/91. i 5/92.) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske. Člankom 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94. i 35/94.) propisano je da sudovi po službenoj dužnosti provode uknjižbu nekretnina koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92.). Iz prethodno navedenih isprava, primjenom citiranih članaka Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 39/91., 44/91., 52/91. i 5/92.) utvrđeno je da tužitelj na temelju članka 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92.) nije stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora s obzirom na to da je prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, predmetni poslovni prostor postao sredstvo Jugoplastika komerc d.d., poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske. Pri tome je važno naglasiti da stranke nisu dovodile u pitanje da su sredstva poslovne jedinice Industrije obuće Beograd, koja se nalaze u [adresa], upravo predmetni poslovni prostor. Zato je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je Republika Hrvatska uknjiženi vlasnik predmetnog poslovnog prostora ex lege i to temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pranih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92.) koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 29/94. i 35/94.) odredbama članka 10., na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe. Uknjižba je provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Z-4938/15 od 29. rujna 2015. koje rješenje je deklaratorno. Naime, navedena nekretnina je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Fabrike obuće „Proleter“ Beograd. Republika Hrvatska je u dobroj vjeri stekla vlasništvo navedenog poslovnog prostora, a nikad nitko nije zatražio upis prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru niti dostavio dokaze iz kojih bi to proizlazilo. Republika Hrvatska je i pošteni posjednik istog prostora koji joj je i predan u posjed 6. prosinca 2023. od strane korisnika Lisce-Zagreb d.o.o. koja ga je koristila temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog 1. prosinca 2017. s tuženikom i to nakon upisa prava vlasništva Republike Hrvatske. Kada je Republika Hrvatska saznala da tužitelj koji nije vlasnik daje u zakup navedeni poslovni prostor, dopisom od 13. listopada 2023. obavijestila je tuženika da je vlasnica navedenog poslovnog prostora i zatražila da iznos naknade za korištenje poslovnog prostora uplaćen njemu za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. od strane zakupnika uplati na račun Državnih nekretnina d.o.o. što isti nije učinio. Radi navedenog tužiteljica ističe kako je isključiva krivnja za pokretanje ovog postupka upravo na strani tuženika koji ga je izazvao pa je stoga sud pogrešno odlučio kada je tuženiku umjesto tužitelju dosudio parnični trošak. Nadalje, tužitelj ističe kako tuženik, kada je neposredni korisnik (Lisca d.o.o., a time i posredni korisnik) predmetne nekretnine bio pozvan od strane Državnih nekretnina d.o.o. na predaju predmetne nekretnine, ničime nije pokušao zaštititi svoje „pravo vlasništva“ i „posjeda“ za koje vjeruje da mu pripada, niti podizanjem vlasničke tužbe niti tužbe za smetanje posjeda. Iz navedenog je očito da tuženik nije nikada bio pošteni posjednik, a kako pogrešno tvrdi. Tuženik se nije usprotivio predaji poslovnog prostora Republici Hrvatskoj što proizlazi iz dostavljenih zapisnika o očevidu i zapisnika o primopredaji navedenog poslovnog prostora. Stoga je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i baš odredbu članka 165. ZV -a kojim je uređen „pravni položaj nepoštenog posjednika“ budući da je upravo tužitelj postao u dobroj vjeri vlasnik i pošteni posjednik, a tuženik je bio nepošteni posjednik tuđe stvari. Naime, navedenim člankom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nadalje, dostavljenim kupoprodajnim ugovorom tuženik nije dokazao svoje pravo vlasništva, a niti je ikada pokrenuo postupak kojim bi ga dokazao ili izvršio upis u zemljišne knjige koji je i pretpostavka za stjecanje vlasništva na nekretnini. Potpuno je nelogično da tuženik tvrdi da je vlasnik nekretnine, da ju je stekao od pravnih prednika, a da nije pokrenuo upis vlasništva na predmetnoj nekretnini te niti provjeravao upise u zemljišnim knjigama (i to dulji niz godina!). Nakon što je Lisca-Zagreb d.o.o. kao neposredni posjednik predala vlasniku nazad nekretninu u posjed, posredni korisnik se tome nije protivio, a niti je nastojao zaštiti svoj „zakoniti, mirni i pošteni„ posjed, kako on to već tvrdi. Međutim, predmet ovoga postupka nije utvrđivanje prava vlasništva već dug posrednog korisnika prema tužitelju s osnove koristi koju je imao, a pripada vlasniku. Tužitelj ističe da je tuženikovim priznanjem iz odgovora na tužbu postalo nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju raspolagao nekretninom na način da je od Lisce-Zagreb d.o.o. ubirao zakupninu, a čija visina je dokazana dostavljenim analitičkim karticama. Traži naknadu troška sastava žalbe u vrijednosti 500 bodova.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji se legitimirao kao vlasnik nekretnine označene kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e -1) dio prizemlja- i to oko 35 m2 (lokal) i 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-2) ostali dio prizemlja, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta zemljište bez zgrade, kuća, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], da mu tuženik kojeg je označio kao nepoštenog posjednika naknadi koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. u iznosu od 45.092,61 EUR.

8. Iako je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da je predmetne nekretnine (poslovne prostore) stekao na temelju kupoprodajnog ugovora i dosjelošću, prvostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a koja glasi: „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“

9. Iz toga proizlazi da prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikove tvrdnje da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (poslovnim prostorima), a niti da je u utuženom razdoblju bio njihov pošteni posjednik, za što u detaljnom obrazloženju pobijane presude nisu iznijeti razlozi, što, međutim, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude.

10. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a što tužitelj niti ne osporava u žalbi, da:

- iz isprave – Odluke o pripajanju poslovne jedinice poduzeću Jugoplastika- komerc d.d. Split proizlazi da je upravni odbor poduzeća Jugoplastika -komerc d.d. Split na sjednici održanoj 26. rujna 1991. donio odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. 139. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u [adresa]. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991. poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Put Brodarice 6 Split, a na temelju odluke o pripajanju poslovne jedinice koju su radnici zaposleni u poslovnoj jedinici donijeli 10. rujna 1991.

- iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. proizlazi da je taj sud dopustio uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na nekretninama „zk vlasnika Fabrika obuće Proleter Beograd“ koje se sastoje od dijela prizemlja i to oko 35 m2 i ostali dio prizemlja kao posebni zkčbr. [katastarska čestica] kuća površine 86 m2 temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske,

- stranke nisu dovodile u pitanje da su sredstva poslovne jedinice Industrije obuće Beograd, koja se nalaze u [adresa], upravo predmetni poslovni prostor.

11. Posljedično tome, prvostupanjski sud je i pravilno ocijenio da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici jer nije vlasnik predmetnih nekretnina. Navedeno je pravilno i detaljno obrazložio navodima citiranima u točki 2. ovoga obrazloženja, pa tako i citiranjem odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92., koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske), na temelju koje je tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige i koja glasi:

„Sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske.“

12. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju citirane zakonske odredbe jer je prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (koja je stupila na snagu 26. lipnja 1992.), predmetni poslovni prostor postao sredstvo Jugoplastike komerc d.d., poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske (budući da se to dogodilo u rujnu 1991. godine).

13. Tužiteljevi žalbeni navodi kojima obrazlaže i da bi imao pravo na utuženi iznos neovisno o tome je li vlasnik predmetne nekretnine i da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige, su neosnovani, dok su žalbeni navodi da tuženik nije dokazao da je vlasnik ili pošteni posjednik predmetne nekretnine, nevažni za ocjenu pravilnosti pobijane presude jer se u njoj to niti ne navodi.

14. Neosnovan je i žalbeni navod kako je isključiva krivnja za pokretanje ovog postupka na strani tuženika koji ga je izazvao pa da je stoga sud pogrešno odlučio kada je tuženiku umjesto tužitelju dosudio parnični trošak. To iz razloga jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je tuženik izazvao pokretanje ovoga postupka, a niti žalitelj konkretno obrazlaže čime je tuženik to učinio.

15. Zato je, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac