REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-234/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužitelja AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., OIB 68621794820, Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 100,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1301/2025 od 26. studenoga 2025., 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1301/2025 od 26. studenoga 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 100,00 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke) te je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,14 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbom pobija presudu u točkama I. i II. izreke. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 104,66 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP -a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).

6. Pobijana presuda u točkama I. i II. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 100,00 EUR sa zateznim kamatama po osnovi naknade štete odnosno razlike između cijene sata rada koju je obračunao tužitelj i one koju je priznao tuženik u mirnom postupku, za popravak vozila oštećenika AI, prema tužiteljevom računu broj 9-22340- 1.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je Ugovorom o ustupanju tražbine od 27. veljače 2025. oštećenica ustupila tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku u iznosu od 100,00 EUR sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO). Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je tuženik procijenio štetu na vozilu, platio je nesporni iznos štete u iznosu od 868,89 EUR i u ponudi je naveo da nije sporna odgovornost za štetni događaj. U odnosu na spornu cijenu sata rada, sud je utvrdio da je tužitelj obračunao broj sati limarskih i lakirerskih radova u skladu s tuženikovim izvidom štete i to u iznosu od 52,00 EUR po satu, uvećano za PDV, koja cijena je u skladu s tužiteljevim Cjenikom radnog sata i koju cijenu tužitelj redovito naplaćuje u svom poslovanju. Sud je zaključio da ne postoji doprinos oštećenice u smislu čl. 1092. ZOO-a, jer oštećenica može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da je pobijana presuda razumljiva i sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

10. Neosnovano se tuženik poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, smatrajući da je ova povreda počinjena samim time što je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka, traženjem podataka o cijenama rada u nekoliko servisa i provođenjem prometnog vještačenja radi utvrđenja stručno opravdane cijene popravka. Naime, u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka i u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno odbio navedene dokazne prijedloge, jer je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke. Takvim postupkom nije povrijeđeno tuženikovo pravo na raspravljanje pred sudom.

11. Suprotno žalbenim navodima, sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to čl. 80. st. 1., čl. 84. st. 1. te čl. 1092. ZOO -a. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Činjenica da postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Navedeni stav je izrazio ovaj sud u brojnim odlukama, npr. u presudama poslovni broj Pž-949/2024 od 20. ožujka 2024., Pž-1769/2025 od 2. svibnja 2025., Pž-1802/2025 od 5. svibnja 2025., Pž-1574/2025 od 26. siječnja 2026. i dr.

12. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik nije iznio konkretne žalbene navode, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec