Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2658/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Radio Taksi Zagreb Udruženje auto taksi prijevoznika Grada Zagreba, Zagreb, Božidara Magovca 55, OIB: 79841995872, zastupanog po punomoćnici Ani Uroda, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 99 P-4436/2020-38 od 10. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  je

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 99 P- 4436/2020-38 od 10. lipnja 2024. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:

„I. Utvrđuje se da je ništetna Odluka Stegovne komisije Radio taksi Zagreb, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 22.10.2018. i Odluka Upravnog odbora Udruženja Radio taksi Zagreb, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 07.11.2018.

II. Nalaže se tuženiku Radio Taksi Zagreb Udruženje auto taksi prijevoznika Grada Zagreba Zagreb, Božidara Magovca 55, OIB: 79841995872 na ime naknade štete isplatiti tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.709,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom 14.9.2020. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

lII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja preko dosuđenog u točci II. izreke, odnosno za iznos od 2.472,79 EUR sa pripadajućim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku Radio Taksi Zagreb Udruženje auto taksi prijevoznika Grada Zagreba Zagreb, Božidara Magovca 55, OIB: 79841995872 da tužitelju ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 1.815,82 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

2.1. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ju u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje u tom dijelu.

2.2. Tuženik je protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje u tom dijelu, podredno da ju preinači u tom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odluke Stegovne komisije Radio taksi Zagreb, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 22. listopada 2018. i Odluke Upravnog odbora Udruženja Radio taksi Zagreb, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 7. studenog 2018. te zahtjev za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 6.181,98 eura sa zateznim kamatama.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom djelomično prihvaćen kao osnovan zasniva se na tvrdnji tužitelja da su predmetne stegovne odluke tuženika kojima je tužitelj na godinu dana isključen iz dispečerskog sustava tuženika ništetne te da je tužitelju zbog isključenja iz dispečerskog centra tuženika nastala šteta u vidu izgubljene zarade.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnih stegovnih odluka tuženika kao osnovan uz zaključak da je za donošenje stegovnih odluka nadležan sud časti Hrvatske obrtničke komore, a ne tijela udruge (disciplinska komisija i upravni odbor) te da su stegovne odluke ništetne, jer da ih je donijelo nenadležno tijelo. Posljedično je prvostupanjski sud smatrao da je zahtjev za naknadom imovinske štete u vidu izgubljene zarade djelomično osnovan, jer da je zarada taksiste puno veća ako je uključen u dispečerski centar nego li kad taksist radi sam bez radio centra.

8.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako sud nije pravilno utvrdio visinu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

8.2. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio ništetnima odluke stegovne komisije i upravnog odbora udruge, kao i da je pogrešno utvrdio visinu izgubljene zarade.

9.1. Odredbom članka 16. stavak 1. ZPP-a propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

9.2. Odredbom članka 354. stavak 2. točke 2. ZPP-a propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: 2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.). Na ovu povredu drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9.3. Slijedom navedenog nužno je raspraviti radi li se o sporu koji ide u sudsku nadležnost. S tim u vezi za navesti je slijedeće.

10. U presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje: ESLJP) Gašparini protiv Hrvatske br. 5605/21 od 17. lipnja 2025. u predmetu koji se odnosi na osporavanje odluke stegovnog suda lovačkog društva koji je članu društva izrekao stegovnu mjeru dvogodišnje zabrane lova svih vrsta divljači, ESLJP zauzeo je pravni stav da pravo na lov predstavlja bitan aspekt članstva u lovačkom društvu i vjerojatno je glavni razlog za učlanjivanje u lovačko društvo. Stegovna mjera izrečena podnositelju zahtjeva lišila ga je prava na lov u razdoblju od dvije godine. Stoga se isključenje mogućnosti sudskog preispitivanja takve stegovne odluke lovačkog društva ne može smatrati proporcionalnim legitimnom cilju kojemu se težilo i narušilo je samu bit prava. Slijedom navedenog, ESLJP smatra da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

– Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99. – ispr., 14/02. i 1/06.; dalje Konvencija).

Nadalje, u predmetu Bilan protiv Hrvatske odluka br. 57860/14 od 20. listopada 2020. ESLJP je prihvatio pravni stav da, u slučaju manjih kršenja statuta ili internih propisa udruge, sudsko preispitivanje može biti u potpunosti isključeno kada mjera nametnuta podnositelju zahtjeva nije bila stegovne prirode i nije utjecala na njegova prava i obveze koja proizlaze iz njegovog članstva u udruzi.

Konačno, za spomenuti je i presudu Lovrić protiv Hrvatske br. 38458/15 od 4. travnja 2017. u predmetu koji se odnosi na osporavanje odluke skupštine lovačkog društva kojom je podnositelj, kao član, isključen iz udruge. U tom predmetu ESLJP zaključuje da se udruga mora pridržavati nekih minimalnih standarda prilikom isključenja člana (vidjeti instrumente Vijeća Europe citirane u odlomcima 37. -40. gore). Stoga bi isključenje iz udruge moglo predstavljati povredu slobode udruživanja dotičnog člana (članak 11. stavak 1. Konvencije). ESLJP prihvaća da u takvim predmetima opseg sudske revizije može biti ograničen, čak i u značajnoj mjeri, kako bi se poštovala organizacijska autonomija udruga. Međutim, u ovome je predmetu podnositelju zahtjeva, koji je pobijao svoje isključenje iz udruge zbog toga što je prekršio njezin statut, u potpunosti uskraćen pristup sudu zbog čega je došlo do došlo je do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.

11. Iz navedenih odluka ESLJP-a proizlazi kako sloboda udruživanja ima građanskopravni aspekt (a ne samo politički aspekt), a da članstvo u udruzi spada u građanskopravnu stranu članka 6. stavka 1. Konvencije. Stoga ESLJP smatra kako je pravo koje proizlazi iz članstva u udruzi (u navedenim predmetima pravo na lov) „pravo građanske naravi“ u smislu čl. 6. Konvencije pa je građanski aspekt čl. 6. st. 1. Konvencije primjenjiv na parnični postupak u tim predmetima.

Nadalje, ESLJP ističe kako pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima, jer po svojoj naravi zahtjeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procijene. Ta ograničenja međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit „prava na sud“. Stoga u slučaju manjih kršenja statuta ili internih propisa udruge, sudsko preispitivanje može biti u potpunosti isključeno kada mjera nametnuta podnositelju zahtjeva nije bila stegovne prirode i nije utjecala na njegova prava i obveze koja proizlaze iz njegovog članstva u udruzi. Međutim, kod izricanja stegovnih mjera koje utječu na prava i obveze članova udruge zajamčenih statutom udruge, potrebno je članovima udruge omogućiti pristup sudu, dakle sudsko preispitivanje izrečene stegovne mjere i postupka koji joj je prethodio radi utvrđenja da li su u skladu sa statutom udruge.

12. U predmetnom slučaju, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, tužitelj je član udruge „Radio taksi Zagreb, Udruženje autotaksija prijevoznika Grada Zagreba“. Bitan aspekt članstva u navedenoj udruzi je uključenje autotaksija u dispečerski centar. Dispečerski centar omogućuje brže povezivanje putnika s najbližim slobodnim vozilom, čime se smanjuje vrijeme čekanja, optimiziraju rute i povećava broj vožnji. Integrirani dispečerski centar tako postaje centralno mjesto za upravljanje voznim parkom, smanjujući "praznu vožnju" i unapređujući cjelokupno poslovanje taksi prijevoznika.

Spornim odlukama Stegovne komisije udruge od 22. listopada 2018. i Upravnog odbora od 07. studenog 2018., tužitelju je zbog počinjenja težih disciplinskih povreda izrečena stegovna mjera isključenja iz dispečerskog centra u trajanju od godinu dana. Na temelju navedenih konačnih odluka tužitelj je isključen iz Radio Centra tuženika godinu dana.

13. Odredbom članka 4. Zakona o udrugama („Narodne novine“ br. 74/14., 70/17., 98/19., 151/22., dalje ZoU) propisano je da je udruga u smislu ovog Zakona svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.

9.3. Odredbom članka 6. ZoU-a propisano je da se djelovanje udruge temelji na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom.

Odredbom članka 13. stavak 1. ZoU-a propisano je da udruga ima statut. Stavkom 2. istog članka propisano je da je statut temeljni opći akt udruge koji donosi skupština udruge. Ostali opći akti, ako ih udruga donosi, moraju biti u skladu sa statutom. Umjesto naziva statut udruga može rabiti i drugi naziv. Stavkom 3. istog članka propisano je da statut udruge sadrži odredbe o: – nazivu i sjedištu, – zastupanju, – područjima djelovanja sukladno ciljevima, – ciljevima, – djelatnostima kojima se ostvaruju ciljevi, – gospodarskim djelatnostima sukladno zakonu, ako ih obavlja, – načinu osiguranja javnosti djelovanja udruge, – uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva, pravima, obvezama i odgovornosti te stegovnoj odgovornosti članova i načinu vođenja popisa članova, – tijelima udruge, njihovu sastavu i načinu sazivanja sjednica, izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i trajanju mandata te načinu sazivanja skupštine u slučaju isteka mandata, – izboru i opozivu likvidatora udruge, – prestanku postojanja udruge, – imovini, načinu stjecanja i raspolaganja imovinom, – postupku s imovinom u slučaju prestanka udruge, – načinu rješavanja sporova i sukoba interesa unutar udruge.

14. Dakle, način rada udruge, odnosno ciljevi i djelatnosti radi kojih je osnovana, prava i obveze članova te stegovna odgovornost članova regulirani su Statutom udruge (čl. 13. ZoU-a).

15. Odredbom članka 10. Statuta udruge (statut priložen u spisu na str. 55. - 76.) propisano je pravo članova na mjesto u dispečerskom centru udruženja.

16. Nakon izrečene stegovne mjere, tužitelj je i dalje ostao član udruge, ali je godinu dana isključen iz Radio Centra tuženika. Time je izricanje navedene stegovne mjere utjecalo na prava i obveze tužitelja, kao člana udruge, i to prava zajamčenog statutom udruge, a koje pravo predstavlja bitan aspekt članstva u društvu. Stoga dakle, kako se u predmetnom slučaju radi o: 1) pravu člana koje je propisano statutom te 2) kako pravo na mjesto u dispečerskom centru udruženja predstavlja bitan aspekt članstva u udruženju, 3) a izrečena stegovna mjera je tužitelja lišila prava na mjesto u dispečerskom centru udruženja u trajanju od godinu dana, radi se o sporu koji ide u sudsku nadležnosti temeljem odredbe članka 42. stavak 3. ZoU.

Ovdje je za pojasniti da s obzirom da su prava članova udruge građanske naravi, ZoU propisuje nadležnost općinskim, a ne upravnih sudova.

17. Odredbom članka 12. statuta udruge propisano je da je Stegovna komisija udruženja nadležna za odlučivanje o stegovnoj odgovornosti članova, dok je odredbom članka 24. Statuta propisano da Upravni odbor udruženja odlučuje o žalbama članova.

18. Stoga dakle, pravilno tuženik prigovora da je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da je u predmetnom slučaju za odlučivanje o stegovnoj odgovornosti članova udruge nadležan sud časti Hrvatske obrtničke komore (odlomak 24. obrazloženja prvostupanjske presude) temeljem Zakona o obrtu („Narodne novine“ br. 143/13., 127/19. i 41/20., dalje: ZoO). Međutim, za ukazati je prvostupanjskom sudu da se u predmetnom slučaju radi o udruzi zbog čega se primjenjuje ZoU. Nadalje, sukladno citiranoj odredbi članka 13. ZoU temeljni akt udruge je statut. Stoga za odlučivanje o zakonitosti izrečene stegovne mjere i postupka koji joj je prethodio potrebno utvrditi da li su sporne odluke i postupak koji im je prethodio u suglasnosti sa Statutom udruženja (str. 55.-76. spisa) i Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova (str. 22.-33. spisa).

19. Kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su sporne odluke Stegovne komisije udruženja i Upravnog odbora udruženja ništetne, jer ih je, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, donijelo nenadležno tijelo, pravilno tuženik prigovora da prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi prvostupanjske presude u ovom dijelu nejasni i proturječni. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

20. Posljedično tome, ne može se ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude niti u dijelu pod točkom III. izreke (odbijajući dio kondemnatornog zahtjeva u kojem dijelu žalbu podnosi tužitelj), jer osnovanost odnosno neosnovanost tužbenog zahtjeva zavisi od utvrđenja pravne valjanosti/nevaljanosti sporne stegovne mjere. Dakle, i u odnosu na ovaj dio pobijane presude (točka III. izreke) prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

21. Kako je prvostupanjski sud u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari (točke I., II. i III. izreke), počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, posljedično tome ne može se ispitati ni pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku o kojem je odlučeno pod točkom IV. izreke. Dakle, prvostupanjsku presudu trebalo je u cijelosti ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

22. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić