REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4869/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja SPERANZA d.o.o., Zagreb, Trakošćanska ulica 30, OIB: 56831241098, kojeg zastupa punomoćnik Mario Janković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, i tuženika JAVNA USTANOVA REZERVAT LOKRUM, Dubrovnik, Vukovarska 8, OIB: 09038784691, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 2.190,00 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-41/2025-14 od 30. listopada 2025., 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-41/2025-14 od 30. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.190,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 532,72 EUR.
2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio nakon što je na temelju rezultata dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da tužitelj ima pravo tražiti od tuženika da mu vrati utuženi iznos jamstva kojeg je predao tuženiku pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi 23. travnja 2012., a na ime urednog ispunjenja ugovorne obveze. Kako je tužitelj izvršio pretežni dio ugovorne obveze, a tuženik je taj koji je najmanje u dva navrata tražio odgodu ugovorenog roka za njegovo izvršenje, to je tužitelj odbio u tom pogledu sklopiti Dodatak 2. i prema ocjeni prvostupanjskog suda osnovano je zatražio povrat iznosa jamstva, jer neizvršenje ugovora u cijelosti nije posljedica njegovog, već tuženikovog propuštanja (čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).
3. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu ponavljajući u njoj da je zbog tužiteljevog neizvršenja ugovornih obveza u cijelosti, u ovoj pravnoj stvari izostala pravna osnova za povrat danog jamstva, koje je i dano upravo kao osiguranje za uredno izvršene ugovorne obveze. Odredbom čl. 314. st. 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16; dalje: ZJN) propisana je mogućnost da javni naručitelj izmijeni ugovor o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave, a u skladu s odredbama čl. 315. do 320. ZJN -a. Uslijed promijenjenih okolnosti – neisporuke broda tuženiku od brodograditelja za potrebe otvaranja nove brdske linije u svrhu povezivanja otoka Lokruma i Arboretuma Trsteno, jednostavno nije bilo moguće pristupiti punom izvršenju tužiteljevih ugovornih on line promotivnih obveza. Kašnjenje u isporuci broda nije okolnost koju je tuženik mogao predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora. Tužitelj je odbio produljiti rok izvršenja ugovora i sklopiti Dodatak 2. Ugovora. Zato prvostupanjski sud nije trebao ispitivati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ugovora pod uvjetima iz odredbe čl. 369. ZOO-a, jer tužitelj sudskim putem nije tražio niti izmjenu niti raskid ugovora. Tužitelj je neodgovaranjem na tuženikove pozive za produljenje roka izvršenja ugovora, jasno iskazao namjeru da ugovor neće izvršiti (čl. 9. ZOO-a).
4. Tuženik je u žalbi naveo da je svrha jamstva osiguranje ispunjenja govornih obveza. Kako tužitelj nije potpuno izvršio svoje ugovorne obveze, to tuženik ima pravo zadržati iznos danog jamstva, a tužitelj nema pravo na povrat tog iznosa. Tužitelj pogrešno smatra da je raskidom ugovora, nastala tuženikova obveza na povrat jamstva za radove koje on nije uredno izveo. Tužitelj je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, usvojiti protutužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da mu naknadi troškove parničnog postupka ili podredno, ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Nakon što je presuda prvostupanjskog suda ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
7. Predmet spora proizlazi iz ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a).
8. Predmetna tužba je podnesena radi vraćanja utuženog iznosa jamstva.
9. Među strankama je 23. travnja 2021. sklopljen ugovor o izradi jedinstvenog vizualnog identiteta turističke destinacije i knjige standarda, pripreme promotivnih materijala: tisak promotivnih letaka, tisak promotivne brošure i izrada promotivnog materijala promidžbe projekta, izrada promotivnog spota, usluga online promocije turističke destinacije Povijesnih vrtova dubrovačkog područja te događaja otvaranja brodske linije Arboretum Trsteno – Otok Lokrum. Tužitelj je temeljem ugovora položio iznos jamstva za uredno ispunjenje ugovora u visini od 10% od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a, točnije u utuženom iznosu.
10. Stranke su na tuženikovo traženje 7. listopada 2021. sklopile Dodatak br. 1. Ugovoru koji se odnosi na preostali dio promocije iz ugovora u pogledu on-line promocije otvaranja navedene nove brodske linije u trajanju od 4 mjeseca (dalje: Ugovor). Ugovor je istekao 23. listopada 2021., a Dodatak 1. Ugovoru, 31. kolovoza 2022. Istekom 30 dana od isteka ugovora, odnosno njegovog Dodatka 1., po tužitelju istekla je i valjanost jamstva, pa je zato on predmetnom tužbom zatražio od tuženika povrat iznosa jamstva.
11. Tuženik je odbio vratiti tužitelju jamstvo pozivajući se na nespornu činjenicu da ugovor s tužiteljeve strane nije izvršen u cijelosti i umjesto toga ga je pozvao na izvršenje ugovora u cijelosti. On nije odgovoran za promijenjene okolnosti u ugovoru i kašnjenje brodograditelja u isporuci broda predviđenog da plovi na novoj brodskoj liniji iz ugovora.
12. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je istekom ugovora i njegovog dodatka istekla i valjanost jamstva (čl. 11.4. Ugovora), pa da je tuženik dužan vratiti mu taj iznos.
13. Stranke rok valjanosti jamstva nisu produljile (čl. 11.5. Ugovora).
14. Tuženik tvrdi da tužitelj nije u cijelosti izvršio ugovorne obveze (čl. 2.1. Ugovora) i da stoga ima pravo na zadržavanje danog jamstva, jer je ono i dano upravo radi osiguranja urednog izvršenja ugovora. S druge strane, tuženik tvrdi da su okolnosti nastale na njegovoj strani za koje on nije odgovoran, bile opravdani razlog za izmjene Ugovora i sklapanje novog Dodatka 2. Ugovoru i novo produljenje roka njegove valjanosti (čl. 12.2. Ugovora).
15. Premda je tuženik u pravu kada tvrdi da tužitelj nije u cijelosti izvršio svoje obveze, što tužitelj ne spori. Međutim, u pravu je i tužitelj i prvostupanjski sud kada je zaključio da za neizvršenje ugovora nije odgovoran tužitelj te da se na pravo na promjenu Ugovora u pogledu produljenja roka za njegovo izvršenje tuženik ne može osnovano pozivati na odredbu 12.2. Ugovora, jer ona predviđa izmjene ugovora i produljenje ugovornog roka izvršenja u slučajevima u kojima je izvršitelj, ovdje tužitelj, bio spriječen pružiti uslugu zbog promijenjenih okolnosti. Promijenjene okolnosti nisu nastupile na tužiteljevoj, nego na tuženikovoj strani. Kod takvog stanja stvari tuženik se ne može osnovano pozivati na odredbe Ugovora koje predviđaju produljenje roka isključivo zbog okolnosti na strani izvršitelja.
16. I ono što je po ocjeni ovog suda ključno u ovoj pravnoj stvari za ocjenu o osnovnosti tužbenog zahtjeva je činjenica da je valjanost predmetnog jamstva istekla protekom roka od 30 dana od isteka Dodatka 1. Ugovora (čl. 11.4. Ugovora). Istekom ugovorenog roka valjanosti jamstva i po ocjeni ovog suda prestalo je tuženikovo pravo na zadržavanje utuženog iznosa jamstva, neovisno o tome što tužitelj nije u cijelosti izvršio ugovorne obveze i što je jamstvo izdano upravo radi osiguranja urednog izvršenja obveze. Tužitelj nije odgovoran za neizvršenje preostalog dijela ugovorne obveze, a ugovoreni rok valjanosti danog jamstva je istekao. Zato je tužitelj osnovano od tuženika zatražio povrat iznosa jamstva.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
18. Kod pravilnosti i zakonitosti presude prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu, pravilna je i zakonita odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), koju je tuženik u žalbi samo paušalno osporio.
19. Neovisno o navedenom, ovaj sud smatra da spor ove vrste između ranijih ugovornih partnera nije u duhu poslovne suradnje (čl. 5. ZOO-a). Riječ je o sporu koji je izvorno bio poslovne prirode, pa su mu stranke tako trebale pristupiti pri njegovom rješavanju. Pokretanjem parnice i ustrajanjem na suprotstavljenim pravnim pozicijama, stranke su preuzele i određeni reputacijski rizik te smanjile mogućnost buduće suradnje.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
