REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2931/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STABIL-MAL d.o.o., OIB 23914119323, Bosna i Hercegovina, Safvet Bega Bašagića (zgrada Most) b.b., Brčko, Brčko Distrikt, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FAKINI d.o.o., OIB 94918855533, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2547/2023-24 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2547/2023-24 od 4. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-2547/2023-24 od 4. lipnja 2025. Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 66.982,30 EUR sa zateznim kamatama od 9. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.187,50 EUR.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.580,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.400,00 EUR.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda.
4. Žalba je osnovana.
5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 66.982,30 EUR koju tražbinu temelji na Ugovoru o cesiji od 23. siječnja 2023. sklopljenim s društvom TOP STOLARIJA d.o.o., a temeljem kojeg je to društvo na njega prenijelo svoju tražbinu u iznosu od 66.982,30 EUR prema tuženiku. Između stranaka je bila sporna tužiteljeva aktivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije. To iz razloga što iz „aktuelnog izvoda iz sudskog registra“ Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 24. rujna 2024. proizlazi da je osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja OL, dok je Ugovor o cesiji potpisao VL. Budući da Ugovor o cesiji nije potpisan od osobe koja je bila tada ovlaštena za zastupanje tužitelja, ocijenio je osnovanim prigovor nevaljanosti ugovora o cesiji i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
8. Tužitelj u žalbi u bitnome ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 312. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jer u slučaju čak i da je Ugovor o cesiji potpisala osoba koja nije imala ovlaštenje za zastupanje tužitelja, podnošenjem tužbe zakonski zastupnik tužitelja je u ime tužitelja naknadno odobrio taj Ugovor. Navodi i da je prvostupanjski sud saslušanjem ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja VL, zastupnika po zakonu tužitelja OL i zastupnika po zakonu društva TOP STOLARIJA d.o.o. UL mogao utvrđivati postoji li odobrenje za sklapanje ugovora ili ne. Ističe i da mu je prvostupanjski sud morao dostaviti tuženikov podnesak kojim se očitovao na dostavljeni izvadak iz sudskog registra. Navodi da Ugovor o cesiji može biti sklopljen i usmeno. Ukazuje i da je tuženik na predmetne račune koristio pravo na odbitak pretporeza.
9. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 312. Zakona o obveznim odnosima jer iz Ugovora o cesiji proizlazi da ga je potpisao direktor tužitelja na temelju odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, a ne opunomoćenik u ime tužitelja. Stoga ukazuje da je tužitelj bio dužan dokazati da je ta osoba bila ovlaštena zastupati tužitelja na temelju zakona, što nije učinio.
10. Ocjena je ovog suda da su tužiteljevi žalbeni navodi osnovani.
11. Tužitelj je podneskom od 16. listopada 2024. dostavio „aktuelni izvadak iz sudskog registra“, na koji se tuženik očitovao podneskom od 10. prosinca 2024. navodeći da iz njega proizlazi da je jedini ovlašteni zastupnik tužitelja OL. Točno je da prvostupanjski sud taj podnesak nije dostavio na očitovanje tužitelju. Međutim, na taj način tužitelj nije onemogućen u raspravljanju u vidu dokazivanja svoje aktivne legitimacije jer je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije te je tužitelj imao mogućnost dostaviti dokaz svoje aktivne legitimacije, koju mogućnost je iskoristio dostavljanjem izvatka iz sudskog registra iz kojeg proizlazi da je OL ovlaštena osoba za zastupanje tužitelja. Stoga je tužitelj već u prilogu tog podneska mogao dostaviti povijesni izvadak iz sudskog registra iz kojeg bi bilo razvidno je li VL bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja u trenutku sklapanja Ugovora. Stoga, nedostavljanjem podneska u kojem tuženik ponovno iznosi činjenicu koju je iznio već u odgovoru na tužbu, a to je da VL nije osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja, tužitelj nije onemogućen u raspravljanju jer tuženik tim navodima nije iznio nikakvu novu činjenicu na koju bi se tužitelj morao očitovati.
12. Tužitelj svoju tražbinu u iznosu od 66.982,30 EUR temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja (Ugovor o cesiji) sklopljenim između društva TOP STOLARIJA d.o.o., Sesvete kao cedenta i tužitelja kao cesionara 23. siječnja 2023. (list 4. -5. spisa). Odredbom članka 2. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da cedent ima potraživanje prema tuženiku temeljem poslovne suradnje glede isporuke i ugradnje PVC stolarije, sve kako je naznačeno u Konto Katici Kupca, Šifra 2580 u visini od 504.478,13 kn, odnosno 66.982,30 EUR. Odredbom članka 3. Ugovora ugovoreno je da tim Ugovorom cedent potraživanje iz odredbe članka 2. Ugovora ustupa cesionaru, čime on postaje novi vjerovnik opisanog potraživanja sa svim pravima i obvezama koje iz takvog ustupa proizlaze, pri čemu se obveze cedenta prema cesionaru gase tek kad ovaj naplati cedirano potraživanje. Iz priložene kartice kupca (list 7. spisa) proizlazi da društvo TOP STOLAIRJA d.o.o. prema tuženiku ima neplaćeno potraživanje u iznosu od 643.778,82 EUR, dakle u većem iznosu nego što je to navedeno u Ugovoru u ustupu kao iznos ustupljene tražbine tužitelju.
13. Tuženik je osporio tužiteljevu tražbinu u cijelosti, kako njenu osnovu tako i visinu te je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije iznoseći činjenicu da je u registru poslovnih subjekata Osnovnog suda Brčko distrikta kao ovlaštena osoba trgovačkog društva tužitelja naveden OL, a ne VL.
14. Točno je da je na Ugovoru o ustupu navedeno da ga u ime tužitelja potpisuje (sklapa) direktor VL. Na temelju odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 144/12 i 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23; dalje: ZTD) ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene tim Zakonom. Prema odredbi stavka 2. istog članka osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. tog članka te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u sudski registar. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u „aktuelni izvod iz sudskog registra“ Brčko distrikt Bosne i Hercegovine od 24. rujna 2024. na listu 59.-63. spisa utvrdio da je kao osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja naveden OL. Slijedom toga pravilno je utvrdio da taj Ugovor nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja u smislu odredbe članka 41. stavaka 1. i 2. ZTD-a budući da je taj Ugovor u svojstvu tužitelja direktora potpisao VL, a tužitelj nije dokazao da je upravo on u trenutku sklapanja Ugovora bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u smislu te odredbe, odnosno njegov direktor (zastupnik po zakonu). Pravilno prvostupanjski sud na tu okolnost nije izvodio dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka VL i zastupnika po zakonu društva TOP STOLARIJA d.o.o. jer se ovlaštenje za zastupanje društva sukladno odredbi članka 41. stavka 2. ZTD-a dokazuje izvatkom iz sudskog registra. Stoga, kako je tužitelj dostavio samo izvadak iz sudskog registra u kojem je kao osoba ovlaštena za njegovo zastupanje naveden OL, nije dokazao da je VL bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja po zakonu u trenutku sklapanja Ugovora.
15. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u tom slučaju propustio primijeniti odredbu članka 312. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju budući da su se stranke usuglasile da se primjenjuje hrvatsko pravo kao mjerodavno materijalno pravo sukladno svojem slobodnom izboru iz odredbe članka 3. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim II) u vezi s odredbom članka 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23; dalje: ZMPP). Tom odredbom je propisano da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
16. Stoga, u slučaju da VL u vrijeme sklapanja Ugovora i nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja po zakonu, slijedom čega bi se radilo o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe, tužitelj je naknadno poduzimanjem radnji pred sudom, konkretno podnošenjem predmetne tužbe radi naplate tražbine koju mu je od strane društva TOP STOLARIJA d.o.o. prema tuženiku prenesena upravo tim Ugovorom u ustupu, odobrio radnju sklapanja tog Ugovora. Naime, takvo odobrenje može se dati ne samo izričito, već i na drugi način kojim se može izraziti očitovanje volje stranke u čije je ime ugovor sklopila neovlaštena osoba da odobrava taj ugovor.
17. Slijedom toga, tužitelj je kao novi cesionar aktivno legitimiran potraživati naplatu tražbine koja mu je ustupljena Ugovorom o cesiji.
18. Prema odredbi članka 84. stavka 2. ZOO-a dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.
19. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužiteljeve tražbine. Točno je da iz dopisa Porezne uprave (str. 74. -75. spisa) proizlazi da je tuženik evidentirao u svojim poslovnim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza po računu broj 8/1/1, 12/1/1, 1/1/1/ i 15/1/1, dok za ostale račune broj 17/1/1, 15/1/1 i 3/1/1 nije iskazao pretporez. Međutim, kako je tuženik osporio i osnovu visinu ustupljene tražbine, uz to navodeći da predmetnu robu nije naručio, dok iz konto kartice koja je sastavni dio Ugovora o prijenosu proizlazi da tražbina društva TOP STOLARIJA d.o.o. prema tuženiku iznosi više nego ustupljena tražbina tužitelju, te je i sam tužitelj na okolnost visine njegove tražbine predložio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka na okolnosti isporuke i ugradnje predmetne robe i saslušanje svjedoka direktora društva TOP STOLARIJA d.o.o., dostavu konto kartica od društva TOP STOLARIJA d.o.o., preslik svih uplata od stane tuženika te provođenje financijskog vještačenja na okolnost plaćanja te ostatka dugovanja, kao i očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka na okolnost isporučene i ugrađene robe tuženiku, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama u ovoj pravnoj stvari. Tako su izostali razlozi o odlučnoj činjenici na koje račune ili djelomično neplaćene račune cedenta društva TOP STOLARIJA d.o.o. se odnosi tražbina koja je predmet Ugovora o ustupu, ugradnju koje robe je tuženik naručio od društva TOP STOLARIJA d.o.o., i koji od tih naručenih radova se odnose na svaki od pojedinih izdanih računa tog društva za izvršene radove, je li društvo TOP STOLARIJA d.o.o. izvršilo sve naručene radove tuženiku i koliko ti radovi iznose, uzimajući u obzir i činjenicu da je tuženik djelomično već platio naknadu tom društvu za neke od naručenih radova navedenim u pojedinim priloženim računima slijedom čega je sporna visina same utužene tražbine, odnosno na koje od priloženih računa društva TOP STOLARIJA d.o.o. kao cedenta prema tuženiku se odnosi tužiteljeva tražbina (cedirana) budući da iznosi navedeni u konto kartici cedenta iznose više od cedirane tražbine. Stoga neovisno o tome što je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza u odnosu na četiri računa izdana od strane cedenta, valja utvrditi odlučne činjenice koje račune (u cijelosti ili djelomično) je tuženik podmirio svojim uplatama društvu TOP STOLARIJA d.o.o. na kojima se temelji cedirana tražbina, odnosno na koju točno tražbinu se odnosi tražbina cedirana tužitelju kao novom vjerovniku. Nakon utvrđenja te odlučne činjenice, valja utvrditi odlučnu činjenicu jesu li od strane tuženika kao naručitelja naručeni i u cijelosti izvedeni radovi na koje se odnose ti računi budući da je tuženik izričito naveo da se na osporenim računima navode gradilišta koja tuženik nije imao ni vodio, a na koju okolnost je i on predložio izvođenje dokaza saslušanjem JL zastupnika po zakonu tuženika, i svjedoka FL.
20. Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije propušteno utvrditi gore navedene odlučne činjenice, činjenično stanje odlučno za rješenje spora ostalo je nepotpuno utvrđeno. Posljedično tome počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer presuda nema razloga o tim odlučnim činjenicama pa pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
21. Slijedom toga, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP -a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.
22. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki II. izreke presude.
23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu propuste ukazane ovom odlukom, otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ispitati odlučne činjenice u okviru dokaznih prijedloga stranaka, nakon čega će donijeti pravilnu i zakonitu odluku u kojoj će o odlučnim činjenicama dati jasne i valjano obrazložene razloge, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
24. Odluka u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak