REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1254/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja BAU GRADNJA d.o.o., OIB 71866953647, Gunja, Tunje Pejića 62, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, protiv protivnika osiguranja GRAD PETRINJA, OIB 11848400362, Petrinja, Braće Hanžek 19, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-14/2026 od 18. veljače 2026., 25. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-14/2026 od 18. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere kojim predlagatelj osiguranja predlaže da se protivniku osiguranja zabrani da do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda, po pojedinačno navedenim ugovorima o građenju / ugovorima o radovima sklopljenim između stranaka za cjelovitu obnovu zgrada obračuna, zaračuna, naplati ili na bilo koji drugi način ostvari ugovornu kaznu / ugovorne penale (uključujući, bez ograničenja, prijeboj/kompenzaciju, umanjenje obračunatih situacija ili zadržavanje isplata) na temelju navedenih ugovornih odredbi, kao i svih njihovih dodataka/aneksa u dijelu u kojem se pozivaju na iste odredbe o ugovornoj kazni.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ovom sudu preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za određivanje predložene privremene mjere podnesene sukladno čl. 346. i čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) uz obrazloženje:
- predlagatelj osiguranja je podnio tužbu radi utvrđenja da su ništetne i bez učinka odredbe o ugovornoj kazni iz Ugovora sklopljenima tijekom 2023. između predlagatelja osiguranja kao izvođača i protivnika osiguranja kao naručitelja, i njihovim pripadajućim aneksima, o radovima na cjelovitoj obnovi zgrada u [adresa], na adresama [adresa] i [adresa], te je uz tužbu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere,
- po ocjeni suda, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine kao opću pretpostavku za određivanje privremene mjere sukladno čl. 346. OZ-a, jer činjenica da se radi utvrđenja ništetnosti odredaba o ugovornoj kazni vodi parnični postupak, sama po sebi ne ukazuje na postojanje tražbine u smislu čl. 2. OZ-a, a budući da protivnik osiguranja nije trgovac u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24), već jedinica lokalne samouprave, u ugovornom odnosu među strankama ne primjenjuju se Posebne uzance o građenju („Narodne novine“ broj 137/21; dalje: Posebne uzance) na koje se poziva predlagatelj osiguranja u prijedlogu, jer njihova primjena nije zakonom propisana, a niti je ugovorena sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO),
- predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ni postojanje posebnih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a, u vidu opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, budući da se ne može pozivati na okolnost da bi naplata ugovorne kazne po osporenim ugovornim odredbama mogla uzrokovati štetu predlagatelju osiguranja u vidu poremećaja likvidnosti i otežanog financiranja tekućeg poslovanja i izvršenja preuzetih obveza, jer se radi o okolnosti koju je predlagatelj osiguranja mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora kao moguću posljedicu nastanka obveze plaćanja ugovorne kazne u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem svoje ugovorne obveze prema protivniku osiguranja,
- nije ispunjena ni opća pretpostavka za određivanje regulacijske mjere iz čl. 347. st. 2. OZ-a koja se sastoji u vjerojatnosti postojanja spornog pravnog odnosa među strankama kao objekta osiguranja, pa posljedično tome niti posebna pretpostavka za određivanje regulacijske mjere na koju se poziva predlagatelj osiguranja, a to je nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
6. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, na koju se žalitelj poziva u žalbi, iako taj žalbeni razlog nije obrazložio, kao što nije obrazložio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se također poziva u žalbi. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da prijedlog za određivanje predložene privremene mjere nije osnovan te je pravilno primijenio odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 2. OZ-a. Naime, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja po osnovi ugovorne kazne odnosno nije učinio vjerojatnim postojanje spornog pravnog odnosa po toj osnovi koji bi trebalo privremeno urediti. Osim toga, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ni opasnost iz čl. 346. st. 1. OZ-a, kao ni opasnost iz čl. 347. st. 2. OZ-a, jer paušalni navodi o poremećaju likvidnosti i otežanog financiranja tekućeg poslovanja i izvršenja preuzetih obveza nisu dovoljni za zaključak o postojanju opasnosti iz čl. 346. st. 1. OZ-a, dok u odnosu na opasnost iz čl. 347. st. 2. OZ-a, predlagatelj nije naveo nijednu tvrdnju iz koje bi proizlazila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
8. Predlagatelj osiguranja nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da se žalbeni navodi u bitnom svode na izdvojene citate sudske prakse ovog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske o institutu ugovorne kazne. Osim toga, predlagatelj osiguranja je u žalbi naveo i niz citata iz odluka Suda EU poslovni broj C-415/11, C-618/10, C-243/08, C-76/10, C-484/08 i C-377/14, koje odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju, jer se odnose na potrošačke ugovore u smislu Direktive 93/13, kao i niz citata iz odluka Europskog suda za ljudska prava, i to: Mamidakis protiv Grčke, Vistiņš i Perepjolkins protiv Latvije, Bittó i drugi protiv Slovačke, Capital Bank AD protiv Bugarske, koje odluke također nisu primjenjive u konkretnom slučaju, jer se odnose na stavove suda o proporcionalnosti novčane kazne u tržišnom natjecanju, naknadi za izvlaštenje, zaštićenoj najamnini i sanaciji banaka.
9. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 380. t. 2. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Sutkinja
Marija Bakula Vugrinec
