Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7198/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SE i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 19. lipnja 2023., broj: 27. Pp - 937/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 19. lipnja 2023., broj: 27. Pp - 937/2022-14, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ČE i okr. ĆE oslobođeni su optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj u kojoj ističe kako smatra da prvostupanjski sud pogrešno i preuranjeno donio presudu kojom su okrivljenici oslobođeni optužbe, a iz razloga da nisu ispunjeni uvjeti javnog mjesta.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pozi po službenoj dužnosti.

5. U pravu je tužitelj kada ističe da odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju optužbe okr. UE i okr. ĆE preuranjena.

5.1. Iz obrazloženja pobijene presude proizlazi da je prvostupanjski sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, zaključio da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret na način opisan u optužnom prijedlogu nije prekršaj jer je događaj dogodio u naselju Viškovići na prilaznom makadamskom putu koji je u privatnom vlasništvu nepoznate osobe, a da nije navedeno da se ponašanje reflektiralo, odnosno da je bilo vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu.

5.2. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okr. UE i okr. ĆE stavlja na teret proizlazi da je djelo prekršaja odnosno mjesto počinjenja prekršaja opisano na način da je navedeno „…na prilaznom makadamskom putu u naselju Viškovići, Općina Raša, a iz čega jasno proizlazi da je mjesto počinjenja kao javno mjesto dovoljno konkretizirano odnosno određeno. Imajući u vidu da se makadamski put definira kao vrsta ceste (nasute lomljenim kamenom i pijeskom različite granulacije, nabijene i uvaljane tako da se dobije čvrst vezivni sloj pogodan za odvijanje saobraćaja), jasno je da se određenje mjesta počinjenja kao „…prilazni makadamski put u naselju Viškovići, Općina Raše…“ po naravi stvari cesta te predstavlja javno mjesto, odnosno neograničeno javno mjesto, a time je i opisano bitno obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno da je prekršaj počinjen na javnom mjestu.

5.2.1. Potrebno je istaknuti da dio činjeničnog opisa u kojem je navedeno „…za koji prilazni put ČE smatra da je u vlasništvu njegovog nećaka iz Amerike…“ je irelevantan za određenje prirode javnog mjesta u smislu ocjene jesu li u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret navedene sve odlučene činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja. Činjenica je li predmetni put u privatnom vlasništvu ili se predmetni put koristi u javne svrhe, odnosno imaju li tom mjestu pristup, kako vozila, tako i osobe, bez ikakvih ograničenja je činjenično pitanje koje je trebalo utvrditi u dokaznom postupku.

5.3. Iz naprijed navedenih razloga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj jer se radi o fiktivnom javno mjestu, a da nije navedeno da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, odnosno da je bilo vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu, radi čega nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona.

6. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u činjeničnom opisu prekršaja na način kako je to optužnim prijedlogom okrivljenicima stavljeno na teret, sadržane su sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak pa je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.