REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-330/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZNOJ ŠTEDI KRV j.d.o.o., Zagreb, Siget 8, OIB 80677610771, kojeg zastupa punomoćnik Angela Kranjčević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DPD DIREKTNA PAKETNA DISTRIBUCIJA CROATIA d.o.o., Sesvete, Slatinska ulica 7, OIB 87109117191, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1706/25 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1706/25 od 9. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1706/25 od 9. prosinca 2025. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 45.606,76 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.251,26 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate po istoj stopi, sve u roku petnaest dana.

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da nisu bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti su s dokazima koje je sam tužitelj podnio. U prilog tome ističe kako postoje brojne kontradikcije između sadržaja dokumentacije u prvostupanjskom spisu i navoda u tužbi te obrazloženja presude, te potom opširno obrazlaže u čemu se ogledaju te kontradiktornosti navodeći dio obrazloženja pobijane presude i sadržaja isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu i tvrdi kako ih sud uopće nije utvrdio postojanje kontradikcije između sadržaja dokumentacije tužbenih navoda vezanih za početak rada pojedine ture i obračun naknade. Smatra da je činjenice kad je koja tura počela i s kojim brojem vozila i vozača bilo bitno utvrditi iz priloženih dokaza, a prvostupanjski sud ih uopće nije utvrđivao. Dalje u žalbi ukazuje na nepravilno utvrđene činjenice u vezi raskida ugovora i pitanja postojanja obveze tuženika nakon raskida ugovora i konačno zaključuje da nije sporna samo osnova, nego i visina te način obračuna navodne naknade za obavljenu uslugu prijevoza i dostavu robe u navedenom razdoblju za koje navodno tuženik nije isplatio naknadu koju se obvezao isplatiti tužitelju na temelju prihvaćene ponude, kao i troškove smještaja i prijevoza. Smatra da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članaka 6. i 232. stavka 2. Zakona o parničnom postupku jer nije tražio od tužitelja dostavljanje prijevoda isprava sastavljenih na stranom jeziku, zatim da je nejasno iz čega je izveo zaključak o pravilno utvrđenoj visini tražbine jer ne proizlazi iz dostavljenih isprava i nije općepoznata činjenica, kao i da sud uopće nema mogućnosti ni stručnih znanja za provjeru tužiteljevih navoda o obračunu naknade na koju ima pravo.

3. Konačno žalitelj tvrdi da je presuda zbog ogluhe nerazumljiva, arbitrarna i kontradiktorna i da je osim bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. učinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz točke 11. Zakona o parničnom postupku, te se u nastavku žalbe poziva na pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi također da sud nije cijenio dokaze na način propisan člankom 8. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da ovaj žalbeni sud ukine pobijanu presudu zbog ogluhe i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da je nužno provođenje dokaznog postupka. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da tuženik pokušava dovesti sud u zabludu i dokazati kontradiktornost činjeničnih navoda tako što navodi samo pojedine dijelove isprava i netočne činjenice, pa potom detaljno opisuje u čemu se ogleda takvo postupanje tuženika. Također tvrdi da je iz činjeničnih navoda tužbe vidljivo da tužitelj traži samo plaćanje naknade za izvršenu uslugu prijevoza, a ne troškove smještaja i prijevoza kako to pogrešno pokušava prikazati tuženik. Smatra da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i da nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj, kao i da iz sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelj ukazuje na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje iako se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog tog žalbenog razloga. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži naknadu troškova podnošenja odgovara na žalbu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

7. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se mogla donijeti presuda, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je ispunjenje još i nekih posebnih pretpostavki. Prema odredbi članka 331.b stavak 1. točke 1. do 4. ZPP-a sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u roku određenom od strane suda i ako je udovoljeno slijedećim uvjetima: da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Prema podacima u spisu proizlazi da je u pogledu dostave tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu uz upozorenje da će u protivnom biti donesena presuda zbog ogluhe, prvostupanjski sud postupio na pravilan i zakonit način. Žalitelj ne osporava činjenicu da mu je tužba dostavljena i da u roku koji mu je za to dan nije podnio odgovor na tužbu. Žalitelj također ne tvrdi da su postojale općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Budući da tuženik nije u roku koji mu je sud odredio podnio odgovor na tužbu time je ispunjena prva zakonska pretpostavka za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b ZPP-a.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na činjenice da je na temelju ugovora o prijevozu i dostavi sklopljenim s tuženikom, prilogom II. toga ugovora i ponude tuženika od 3. svibnja 2024. pružao tuženiku usluge prijevoza robe i dostave paketa u razdoblju od 6. svibnja 2024. do 3. srpnja 2025., a tuženik mu nije platio ugovorenu naknadu. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je dostavio ugovor o prijevozu i dostavi, prilog II. toga ugovora, ponudu tuženika, elektroničku korespondenciju između stranaka, uključujući i onu o raskidu ugovora, i specifikacije prijevoza za koje u tužbi tvrdi da predstavljaju službenu tablicu tuženika koju dobiju svi prijevoznici za obračun plaćanja u skladu s člankom 5. ugovora o prijevozu i dostavi, te naveo da je iz tih činjenica vidljivo da je tužitelj oštećen za iznos od 45.606,76 eura koji mu nije plaćen, s tim da je specifikacija posebno iskazana za svaku ugovorenu turu u razdoblju od svibnja 2024. do ožujka 2025., točnije 7. ožujka 2025. kada je ugovor raskinut.

11. S obzirom na to da se presuda zbog ogluhe zasniva na stajalištu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat dostavljanjem tužbe, prvostupanjski sud nije trebao izvoditi dokaze radi utvrđivanja tih činjenica, ni posebno obrazlagati razloge presude, kako to pogrešno smatra žalitelj. Prilikom donošenja presude zbog ogluhe nije potrebno utvrđivati činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 331.b stavak 2. u svezi s člankom 3. stavak 3. ZPP-a). Dovoljno je da te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (točka 3. članka 331.b stavak 1. ZPP-a). U ovom slučaju činjenica da je tužitelj pružio usluge prijevoza i visina naknade koju tuženik nije platio za te usluge nije u suprotnosti s dokazima na koje se tužitelj poziva, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

12. Zaključno treba dodati da žalitelj neosnovano ukazuje na nedostatke u obrazloženju pobijane presude jer se prema odredbi članka 338. stavka 5. ZPP -a u obrazloženju presude zbog odluke iznose samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude. Sud nije dužan prethodno izvoditi dokaze i na temelju slobodne ocjene izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) utvrđivati odlučne činjenice i u presudi zbog ogluhe davati razloge o tim činjenicama.

13. Sve ono što žalitelj navodi u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg razloga se ne može pobijati presuda zbog ogluhe (članak 353. stavak 2. ZPP-a). Stoga u ovom žalbenom postupku drugostupanjski sud nije ispitivao je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučene činjenice.

14. Iz istog razloga neosnovane su i tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir specifikacije obračuna jer je riječ o ispravama koje su sastavljene na stranom jeziku. Tome treba dodati da specifikacije predstavljaju zajedničku ispravu stranaka i da strankama nije nepoznat njihov sadržaj i način popunjavanja, unatoč tome što su stavke u tim specifikacijama napisane na engleskom jeziku. Također su neosnovane i tvrdnje da bitne činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev prvostupanjski sud nije mogao utvrditi zato što za to nema potrebnih znanja. Kao što je već naprijed navedeno, presumira se da je tuženik priznao sve odlučne činjenice jer nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu.

15. Na temelju navedenog proizlazi da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i da dopuštenim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje njenu pravilnost i zakonitost.

16. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a tuženikova žalba odbijana kao neosnovana i presuda zbog ogluhe prvostupanjskog suda potvrđena.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu odbijen je kao neosnovan, jer prema ocijeni ovoga suda ta radnja nije utjecala na odluku o žalbi i zato nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članka 155. ZPP-a).

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić