REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-544/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Dubravke Matas, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, OIB: 23987413075, protiv tuženika PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, Petra Preradovića 17/III, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-60/2024-30 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-60/2024-30 od 29. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Varaždinu je odlučio: „I. Nalaže se tuženiku PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta [obrt] [obrt], [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, preda u posjed nekretnine:
- čkbr. [katastarska čestica] pašnjak Prilogi od 38514 m2, upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- čkbr. [katastarska čestica] oranica Prilogi od 84098 m2, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];
- dio čkbr. [katastarska čestica] Prilogi upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen na skici identifikacije stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove Dražena Pintarića od 26. svibnja 2025. obodnim točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17- 18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-35-36-37-38-39-40-41-42-43- 44-45-46-47-48-49-50-51-52-53-54-55-56-57-58-59-60-61-62-63-64-65-66-67-68-69- 70-71-72-73-74-1, u površini od 421018 m2, koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.600,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude 29.12.2025. do isplate, u roku od 15 dana.“
2. Prema obrazloženju, sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim te primjenjuje odredbe čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), čl. 31. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, 136/25), kao i čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv te presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako su činjenice točno utvrđene, no smatra da ih je trebalo razmatrati u kontekstu događanja i stanja stvari, koje su po svom smislu konkludentne pravne radnje. Nesporno je pravni prednik tuženika sklopio Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u trajanju od 5 godina i to 2013. godine. Tijekom trajanja ugovora poljoprivredno zemljište je koristio tuženik koji je, kao pravni sljednik, zemljište koristio nakon smrti oca KS. Dakle, očito je da je tuženik u mirnom i poštenom posjedu dugi niz godina, a koje je stanje konkludentnim radnjama tužitelja bilo i odobreno. Činjenica je da je, kroz sve vrijeme korištenja, tuženik plaćao naknadu za korištenje i da je naknadu tužitelj primao. Valjalo je voditi računa da mu donošenjem ovakve presude prijeti ogromna šteta, a da se ista može izbjeći određivanjem roka koji bi omogućio tuženiku da, a u skladu s agronomskim pravilima pobere već zasađene i zasijane kulture i da na taj način spriječi štetu. Predložio je da sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje te trošak sastava žalbe + PDV od 25% i pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 418,68 EUR.
3.1. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode, predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu. Naime, netočni su navodi tuženika da je njegov posjed bio pošten, budući da je tuženik, nakon smrti oca KS, koji je temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 5. travnja 2013. koristio predmetne nekretnine i to ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastavio koristiti nekretnine koje su bile predmet ugovora sklopljenog sa KS, iako za to nije zatražio suglasnost Agencije za poljoprivredno zemljište kao što je to bilo propisano tada važećim Zakonom o poljoprivredno zemljištu. Druga polovica predmetnih nekretnina je Ugovorima o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljenim 25. travnja 2013. bila data na privremeno korištenje na rok od 5 godina TS, koji ugovori su istekli 25. travnja 2018. Nakon što je 2020. godine TS napustio posjed nekretnina tuženik je samovoljno ušao u posjed druge polovice nekretnina bivše „Vojne ekonomije“. Prema odredbama čl. 31. t. 26. do 28. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove nije dopušteno, a u slučaju korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb dužni su inicirati inspekcijski nadzor i državnom odvjetništvu dostaviti potrebnu dokumentaciju radi pokretanja postupaka plaćanja naknade za korištenje zemljišta i/ili predaju u posjed. Vezano za zasađenu i zasijanu kulturu od strane tuženika, s obzirom da je isti bio nepošteni posjednik od 2018. godine, činjenicu da je od strane tužitelja bio pozvan na mirno rješenje spora radi predaje posjeda, kao i činjenicu da je pokrenut postupak radi predaje u posjed, ukazuju da je tuženik, znajući da vlasnik zemljišta traži da mu se isto preda u posjed, svojevoljno i dalje sadio čime na sebe preuzima sav rizik.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. U postupku niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga koje je sud dao o odlučnim činjenicama sa sadržajem izvedenih dokaza. Upravo suprotno, sud je dao jasne, detaljne i prihvatljive razloge iz kojih je jasno na temelju kojih je utvrđenih činjenica sud primijenio materijalno pravo.
7. Predmet ovog spora je predaja u posjed nekretnina koje drži tuženik bez valjane pravne osnove.
8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud donio je jasnu i razumljivu presudu koja ne sadrži proturječnosti. Žalitelj na neki način u žalbi priznaje kako su bitne činjenice pravilno i potpuno utvrđene, ali smatra kako ih je bilo potrebno cijeniti u kontekstu povoljnijem za njega. No tada sud ne bi pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Dakle, nesporno je kako je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina – poljoprivrednog zemljišta koje tuženik obrađuje iako nema zaključen ugovor o zakupu s tužiteljem niti koncesiju, što je suprotno odredbi čl. 31. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Predmet spora nije plaćanje naknade, niti je činjenica plaćanja naknade zapreka za donošenje odluke o predaji u posjed. Sud je stoga na temelju odredbe čl. 161. i 162. ZV-a pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Tužitelj neosnovano osporava i odluku o parničnim troškovima koja je pravilna i jasno obrazložena. Vidljivo je kako je sud cijenio sadržaj podnesaka i sukladno njemu odredio koji iznos priznaje po Tarifi tužitelju, kao i o kakvim je ročištima bilo riječ, odnosno cijenio je uspjeh stranaka u sporu, sve sukladno vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi te sudskoj praksi.
11. Stoga je slijedom svega navedenog a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Jagoda Crnokrak
