REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4977/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, te Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika OPĆINA TKON iz Tkona, Mulina 7, OIB: 71211305734, radi ispravka upisa, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-102/2025-8 od 10. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-102/2025-8 od 10. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je ispravio zemljišnoknjižno stanje u odnosu na kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 169 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi Pavunje, šuma, upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-13212/2025, Z-13214/2025 od 17. travnja 2025., te je naloženo Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Biograd na Moru ispraviti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini te izbrisati pravo vlasništva upisano u korist tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je tužitelj aktivno legitimiran voditi ovaj ispravni postupak u smislu članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine” broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) te da je on ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine 16. listopada 1990. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90), a koja nekretnina je ranije bila dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Naime, s obzirom na to da je cjelokupna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (pa tako i predmetna nekretnina koja je tada bila dio navedene nekretnine) ukupne površine 151 315 m² bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša u razdoblju od 1982. do 1991. godine (pa tako i na dan 16. listopada 1990.), te je imala status šume odnosno šumskog zemljišta, to je tužitelj sukladno odredbi članka 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) na temelju zakona stekao vlasništvo nekretnine; pri tome, sud prvog stupnja je ocijenio neodlučnim za osnovanost tužbenog zahtjeva činjenicu da se sporno zemljište nalazilo u građevinskoj zoni, a koju je činjenicu iznosio tuženik jer se prostorno -planskom dokumentacijom ne može mijenjati namjena zemljišta. Osim toga, budući da su ovdje parnične stranke (u istim procesnim ulogama) i ranije vodile spor pred istim prvostupanjskim sudom poslovni broj P-476/09 u kojem su na ročištu od 25. svibnja 2012. sklopile sudsku nagodbu na temelju koje se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, to je prema mišljenju suda prvog stupnja (čak i u slučaju da tužitelj na temelju zakona ranije nije postao vlasnik nekretnine) pravna osnova tužiteljeva stjecanja vlasništva nekretnine navedena sudska nagodba kao građansko pravni ugovor i procesno pravna radnja s određenim procesnim učincima. Slijedom navedenog, kao i zbog toga što je na ročištu pred Općinskim sudom u Zadru u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] povodom prigovora (ovdje) tuženika izvršen upis prava vlasništva tuženika na nekretnini kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je sud prvog stupnja ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja osnovan. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer se presuda ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi u suprotnosti s predloženim dokazima. Sud u obrazloženju presude navodi kako je tužitelj dokazao da osnovano zahtijeva ispravak upisa prava vlasništva izvršen u zemljišnoknjižnom postupku. Nadalje, sud navodi kako je utvrđeno da predmetna nekretnina odgovara dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te da se radi o zemljištu koje je u naravi šuma, a provedeni dokazi u ovom postupku ne dovode u pitanje valjanost i pravilnost takvog upisa. Žalitelj to osporava te ističe da je sud odbio provođenje dokaznih prijedloge koje je predložio tuženik bez navođenja posebnih razloga. Sud svoju presudu temelji na tome da je tužitelj vlasništvo sporne nekretnine stekao na temelju zakona i to odredbe članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, no ne obrazlaže navode tuženika kako predmetna nekretnina ulazi u građevinsko područje naselja Općine Tkon, a isto proizlazi i iz Službenog glasnika Općine Tkon broj 2/23 koji se nalazi u spisu. Jednako tako, sud prilikom donošenja presude ne uzima u obzir činjenicu da je kao posjednik predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere bila isključivo Općina Biograd na Moru čiji je sastavni dio bila Općina Tkon. Žalitelj smatra da sud uopće nije naveo na kojoj odredbi materijalnog prava je temeljio presudu pa predlaže drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači te odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak, a podredno da presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
3.1. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi (a što uostalom, između stranaka nije ni sporno) da nekretnina oznake kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te da je u ranije vođenom postupku obnove zemljišne knjige koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, Stalnom službom u Biogradu na Moru poslovni broj Z-34445/2011/3362 dana 1. travnja 2016. doneseno rješenje kojim je taj sud upisao u zemljišne knjige tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine; jednako tako, tužitelj je u tužbi naveo i da je s tuženikom u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-476/09 dana 25. svibnja 2012. sklopio sudsku nagodbu prema kojoj je nekretnina oznake 1706/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere postala vlasništvo tužitelja (točka IV. tužbe; zapravo, ta nagodba je titulus za stjecanje tužiteljeva vlasništva predmetne nekretnine). Osim toga, tužitelj je u tužbi naveo i da je Općinski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Z-13212/25 od 17. travnja 2025. usvojio prigovor (ovdje) tuženika te na predmetnoj nekretnini upisao tuženika kao vlasnika, kao i da nekretnina oznake 1706/1 k. o. [katastarska općina] stare izmjere predstavlja šumu i šumsko zemljište te je ta nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982 .-1991. godine, a što proizlazi iz potvrde o uključenosti u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. broj ST-25-01/1295 od 24. travnja 2025. (koju potvrdu je tužitelj dostavio uz tužbu; str. 13. spisa). Zbog navedenog, tužitelj smatra da predmetna nekretnina predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja temeljem članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90) i to neovisno o tome je li se nekretnina nalazila unutar ili izvan građevinske zone; pri tome, tužitelj se u tužbi pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-450/11 i Rev-698/10). Tuženik u odgovoru na tužbu sa str. 19 .-20. spisa nije osporio činjenice koje je tužitelj iznio u tužbi, ali je smatrao da je tužbeni zahtjev neosnovan jer sama klasifikacija nekretnine odnosno zemljišta kao šume ne prejudicira vlasništvo Republike Hrvatske te da predmetna nekretnina ulazi u građevinsko područje naselja Općine Tkon (što proizlazi iz Službenog glasnika Općine Tkon broj 2/23) i da je posjednik nekretnine (ranije) oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila isključivo Općina Biograd na Moru čiji je sastavni dio bila Općina Tkon. Sud prvog stupnja je na ročištu od 30. rujna 2025. iz arhive suda pribavio spis poslovni broj P -476/09 te je sukladno odredbi članka 292.a Zakona o parničnom postupku na tom ročištu zaključio prethodni postupak te održao i zaključio glavnu raspravu s time da je na glavnoj raspravi proveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu kao i uvidom u spis poslovni broj P-476/09. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
5. Odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine” broj 41/90) izmijenjena je odredba članka 18. stavka 1. Zakona o šumama, a tom je odredbom (odnosno odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o šumama – „Narodne novine” broj 52/90 - pročišćeni tekst) propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, dok je odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1. Zakona o šumama - pročišćeni tekst) određeno da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se za tužiteljevo stjecanje prava vlasništva šuma i šumskog zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske moraju kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90) bile u privatnom vlasništvu i b) da se na taj dan radilo o zemljištu obraslom šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.
5.1. U konkretnom predmetu, između stranaka nije sporno da je ranija nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama bila u cijelosti u društvenom vlasništvu te je predstavljala šumu i šumsko zemljište što proizlazi iz Potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 24. travnja 2025. sa str. 13. spisa u kojoj je navedeno da je ta nekretnina obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama); isto proizlazi i iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine i Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. od 3. srpnja 2008. koje se isprave nalaze u spisu poslovni broj P-476/09. Jednako tako, a kako je ranije navedeno u ovoj odluci, nekretnina oznake kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je ranije bila dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te je ta (ranija) nekretnina imala površinu od 151315 m², a što proizlazi iz navedene Potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. ili 142 274 m² kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka od 20. rujna 2009. koji se nalazi na str. 4 .-6. priklopljenog spisa poslovni broj P-476/09, a što je u svakom slučaju veća površina od 10 ari propisana odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o šumama (članak 4. stavak 1. Zakona o šumama - pročišćeni tekst). Prema tome, iako nekretnina oznake kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima manju površinu od 10 ari, upravo zbog toga što je ona ranije bila dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je imala površinu znatno veću od 10 ari, to je tužitelj ex lege stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. stekao vlasništvo cjelokupne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, pa tako i dijela te nekretnine koji sada ima oznaku kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
5.2. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da predmetna nekretnina ulazi u građevinsko područje naselja Općine Tkon, ovaj sud jednako kao i prvostupanjski sud tu činjenicu smatra neodlučnom za tužiteljevo stjecanje vlasništva predmetne nekretnine. Uostalom, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-2415/12 od 4. listopada 2017. naveo: „Prema shvaćanju ovoga suda šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama („Narodne novine” broj 52/90) 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine” broj 34/91) 23. srpnja 1991. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske”; takvo pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i u odlukama poslovni broj Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-2247/10 od 23. listopada 2012., Rev-2052/10 od 3. rujna 2013. i Rev-461/11 od 4. studenoga 2014. Upravo zbog navedenog, činjenica što se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinske zone odnosno predstavlja građevinsko zemljište, nije od utjecaja na tužiteljevo stjecanje vlasništva te nekretnine na temelju zakona – članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. godine.
5.3. Jednako tako, ni eventualna činjenica da je posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila isključivo Općina Biograd na Moru čiji je sastavni dio bila Općina Tkon nema nikakvog utjecaja na tužiteljevo vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, čak i u slučaju da je Općina Biograd na Moru doista bila posjednik predmetne nekretnine odnosno da je ona imala pravo upravljanja tim zemljištem, tuženik kao jedan od pravnih sljednika te općine nije mogao postati vlasnikom nekretnine. Ovo stoga jer, premda je člankom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine” broj 53/90, a koji je stupio na snagu 6. prosinca 1990. – dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama) izmijenjena odredba članka 9. stavka 1. Zakona o građevinskom zemljištu, ta zakonska odredba ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za tuženikovo stjecanje vlasništva nekretnina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-671/09 od 12. svibnja 2010., Rev-460/09 od 16. lipnja 2010., Rev-464/09 od 22. prosinca 2010. i Rev-292/09 od 27. lipnja 2012.) – tom je izmijenjenom odredbom Zakona o građevinskom zemljištu određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljaju općine na čijem se području nalazi zemljište, osim ako tim zemljištem na temelju Ustava i Zakona nisu upravljale druge društveno političke zajednice, mjesne zajednice ili druge društveno pravne osobe. Međutim, pravo upravljanja koje su imale općine u skladu s odredbom članka 9. Zakona o građevinskom zemljištu nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već je riječ o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva, a u konkretnom slučaju titular prava vlasništva je „riješen” čak i prije stupanja na snagu izmijenjene odredbe članka 9. Zakona o građevinskom zemljištu i to 16. listopada 1990. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.
5.4. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj (prije nego što je Općinski sud u Biogradu na Moru, zemljišnoknjižni odjel rješenjem donesenim u ispravnom postupku broj Z-13212/25, Z-13214/25 od 17. travnja 2025. upisao tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine) bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik te nekretnine, a što proizlazi iz rješenja istog općinskog suda broj Z-3445/2011/3362 od 1. travnja 2016. sa str. 5. spisa (koje je rješenje doneseno povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama), to je tužitelj prema članku 205. stavku 1. točki 2. (sada važećeg) Zakona o zemljišnim knjigama aktivno procesno pravno legitimiran za vođenjem ovog spora radi ispravka uknjižbe u zemljišnu knjigu, a što je i prvostupanjski sud pravilno ocijenio u točki 11. obrazloženja pobijane presude (str. 3. i 4. pobijane presude odnosno str. 34. i 35. spisa). Jednako tako, budući da je tužba podnesena pravovremeno u smislu članka 205. stavaka 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (što uostalom tuženik tijekom cijelog postupka nije osporio), to su ispunjene i sve procesne pretpostavke za vođenjem ovog spora.
6. Stoga je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 25. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
