REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1064/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja DEA Motorsport technologies d.o.o., Labin, Vinež, Vinež 602, OIB 21228677855, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv protivnika osiguranja MCZ d.o.o., Rijeka, Strossmayerova 16, OIB 94388216536, kojeg zastupa punomoćnik Adriano Paolo Marcotulli, odvjetnik u Marcotulli & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Rijeka, Strossmayerova 16, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-22/2025-4 od 28. studenog 2025., 25. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-22/2025-4 od 28. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-22/2025-4 od 28. studenog 2025. odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere (točka I. izreke), kao i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka osiguranja (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjski sud navodi da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, prema odredbi članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ), može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

1.2. Pri tome ukazuje na to kako, da bi sud usvojio prijedlog za određivanje privremene mjere, uvjeti iz članka 346. OZ-a uvjeti iz navedenog članka moraju biti ispunjeni kumulativno, što znači da mora biti učinjeno vjerojatnim i postojanje tražbine i postojanje opasnosti.

1.3. U konkretnom slučaju, prema ocjeni prvostupanjskog suda, nije ispunjen prvi od navedenih uvjeta, jer nije utvrđena vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja te obrazlaže razloge takvog stava. Naime, prvostupanjski sud navodi kako je predlagatelj osiguranja u spis dostavio fotografije prostora iz kojih nije moguće zaključiti čije su stvari koje su vidljive na fotografijama i koje se nalaze u prostoru, niti je moguće zaključiti što se stranke smatrale po navodom iz članka 8. stavak 2. Ugovora o najmu od 6. svibnja 2025. – „u potpunosti očišćen“. Na ovo ukazuje iz razloga što su stranke u članku 8. stavku 1. istog Ugovora navele kako najmoprimac izjavljuje da je prethodno izvršio uvid u predmet najma i utvrdio da je u skladu s njegovim poslovnim potrebama, te da se odriče potraživanja bilo kakvih prava ili zahtjeva od vlasnika, a koji se odnose na neprikladnost samog predmeta najma.

1.4. Dalje, prvostupanjski sud obrazlaže da nije priklopio spis u kojemu je proveden postupak osiguranja dokaza, iz više razloga. Navodi da su stranke dužne dostaviti sve dokaze kojima raspolažu u trenutku podnošenja zahtjeva, kao i da se u postupku osiguranja dokaza samo evidentira stanje prostora u trenutku provođenja osiguranja dokaza, ali se ne utvrđuje kakav je bio prostor u trenutku zaključenja Ugovora o najmu od 6. svibnja 2025. Stoga prvostupanjski sud ocjenjuje da navedeni dokaz nije odlučan za donošenje odluke povodom prijedloga za određivanjem privremene mjere, pa je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja, zbog bitnih povreda postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ponavlja navode iznesene u prijedlogu i tijeku postupka, te smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da ne bi postojali uvjeti za određivanje privremene mjere.

2.1. Prema mišljenju žalitelja, stav prvostupanjskog suda je pretjerano formalistički, jer zahtjev za određivanje privremene mjere po svom sadržaju nije istovjetan tužbenom zahtjevu, već se radi o različitim zahtjevima, pri čemu navodi i da je, nakon što protivnik osiguranja izvrši svoje obveze, predlagatelj spreman započeti s plaćanjem zakupnine u ugovorenom iznosu.

2.2. Prema mišljenju žalitelja, koje predstavlja ponavljanje ranije iznesenih navoda, ponašanje protivnika osiguranja nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti stranaka, jer protivnik osiguranja nije poduzeo radnje koje je trebao poduzeti u svrhu izvršenja ugovora, kao i da predlagatelj osiguranja traži plaćanja iznosa od 2.500,00 € mjesečno dok protivnik ne izvrši svoje obveze. Prema mišljenju žalitelja, ne može se zahtijevati ispunjenje obveze samo jedne od stranaka, sve dok druga ugovorna strana nije ispunila svoje obveze, jer bi to bilo protivno općim načelima obveznog prava.

2.3. Dalje, žalitelj se poziva i na odredbe članaka 3., 5., 7., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) te smatra da je protivnik osiguranja postupio protivno tim načelima.

2.4. Smatra pogrešnim to što prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spis tog istog suda, poslovni broj R1-111/2025, u postupku osiguranja dokaza, jer je to mogao učiniti s par klikova, a uvidom u taj spis bi se utvrdili svi nedostaci i oštećenja na koje s poziva predlagatelj, jer je iste utvrdio i vještak.

2.5. Predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenje je ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u vezi članka 10. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na povrede odredbi postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje na to da se uvjeti za određivanje privremene mjere prema odredbi članka 346. OZ-a trebaju ostvariti kumulativno – predlagatelj mora dokazati vjerojatnost postojanja tražbine kao i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine.

7. Ovaj sud prvenstveno ukazuje da pitanje je li zahtjev za određivanje privremene mjere istovjetan tužbenom zahtjevu, odnosno da li bi se određivanjem privremene mjere konzumirao tužbeni zahtjev nije bio razlog zbog kojega je prvostupanjski sud odbio prijedlog za osiguranje. Naime, radi se o tome da je taj razlog istaknuo protivnik osiguranja u svom očitovanju, ali prvostupanjski sud isti nije smatrao bitnim za odbijanje prijedloga, već je utvrdio da predlagatelj osiguranja nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine.

8. Imajući u vidu sve činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, zaključak prvostupanjskog suda o tome da predlagatelj osiguranja nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine ukazuje se pravilnim.

9. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je predlagatelj osiguranja u posjedu nekretnine od 15. svibnja 2025. do dana donošenja odluke u ovom predmetu; da stranke nisu sastavile primopredajni zapisnik; da iz isprava u spisu nije moguće zaključiti što su stranke smatrale „potpuno očišćenim prostorom“ iz članka 8. stavka 2. Ugovora o najmu kao i da je predlagatelj osiguranja prethodno izvršio uvid u predmet najma i utvrdio da je u skladu s njegovim poslovnim potrebama (članak 8. točka 1. Ugovora o najmu).

10. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja doista se ne može utvrditi što su stranke podrazumijevale pod pojmom „potpuno očišćeni prostor“ niti to da li je protivnik osiguranja postupio sukladno ugovoru, odnosno kako bi se ta činjenica mogla objektivno utvrditi temeljem isprava u spisu, posebno imajući u vidu da je, prema ispravama u spisu, predlagatelj svoju prvu primjedbu o stanju objekta i nedostacima protivniku osiguranja uputio tek dopisom od 1. srpnja 2025.

11. U odnosu na predloženi dokazni prijedlog uvida u predmet osiguranja dokaza, treba ukazati da predmet Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj R1-111/2025 nije iskazan kao riješeni predmet. Iz navedenog razloga neosnovani su žalbeni navodi prema kojima je prvostupanjski sud sve to mogao utvrditi, cit .: „...u svega par klikova...“, jer se uvid u drugi predmet u sustavu e-Spisa može izvršiti samo ako je isti označen kao riješen.

12. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predlagatelj osiguranja trebao, uz svoj prijedlog, dostaviti i isprave iz navedenog predmeta na koje se poziva u prijedlogu, primjenom odredbe članka 232. stavka 1. ZPP-a, što predlagatelj nije učinio.

13. Dalje, prvostupanjski sud pravilno ukazuje i na činjenicu da se u postupku osiguranja dokaza samo evidentira stanje prostora u trenutku provođenja osiguranja dokaza, ali se ne utvrđuje kakav je bio prostor u trenutku zaključenja Ugovora o najmu od 6. svibnja 2025. (niti u trenutku stupanja u posjed tužitelja), pa da navedeni dokazni prijedlog nije odlučan za utvrđenje činjenica bitnih za donošenje odluke u ovom predmetu.

14. Pri tome, žalbeni navodi u kojima se predlagatelj poziva na odredbe članaka 3., 5., 7., 8. i 9. ZOO-a u ovom konkretnom slučaju nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Naime, u konačnici, treba ukazati da su stranke propustile detaljnije urediti odnos vezan za primopredaju objekta; da su ugovor o zakupu sklopile slobodnom voljom (članak 2. ZOO-a); da je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta koji je javni bilježnik pročitao i protumačio strankama, te stoga ima snagu ovršne isprave, ka i da u spisu ne postoji isprava iz koje bi bilo razvidno da je predlagatelj osiguranja, prilikom primopredaje objekta, isticao koju od primjedbi na kojima temelji svoj zahtjev.

16. S obzirom na to da je taj ugovor, odnosno obveze protivnika osiguranja prema tom ugovoru koji ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, predmet posebnog kontradiktornog parničnog postupka, i ovaj sud smatra da predlagatelj osiguranja temeljem dostavljenih isprava i dokaza nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao jednog od kumulativno potrebnih uvjeta za donošenje odluke o određivanju privremene mjere.

17. Slijedom navedenog, žalba predlagatelja osiguranja odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 25. ožujka 2026.

Sudac

Mladen Šimundić