Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-910/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika H-abduco d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5a, OIB: 13667298928, zastupanog po punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1201/2022-17 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1201/2022-17 od 26. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji vodi pod posl. br.: Ovr-527/2022, a određena rješenjem istog poslovnog broja od dana 13. travnja 2022. godine, tuženika kao ovrhovoditelja protiv EG, kao ovršenice, radi naplate na nekretnini.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove, u roku 8 (osam) dana."

II. Nalaže se tužiteljici FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da naknadi tuženiku H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 5a, OIB: 13667298928 trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji pod posl. br.: Ovr-527/2022.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da tužiteljica nije dokazala svoje tužbene navode te da paušalno navodi da je nekretninu upisanu u k. o. [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], broj D.L 12, u naravi [adresa], od čega izgrađeno zemljište površine 253 m2 i dvorište površine 674 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, suvlasnički dio: 165/319 etažno vlasništvo (E-1): stan u visokom prizemlju označeno plavom štrafurom i brojem 2, a sastoji se od četiri sobe, praone, tri kupaone, dvije garderobe, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, terase, podesta i stubišta, ukupne površine 163.25 m2, stakla darovanjem od majke 1999. i da je od tada u posjedu predmetne nekretnine,

- da su se na strani pravnog prednika tuženika ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje založnog prava temeljem povjerenja u zemljišne knjige.

8. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da tužiteljica nije vlasnica za ½ dijela predmetne nekretnine, a koje pravo da sprječava provedbu ovrhe.

11. Žalbenim razlozima tužiteljice, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Da bi se vlasništvo nekretnine steklo na temelju pravnog posla, trebaju se pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva, ispuniti i posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, a to su pravni temelj (pravni naslov stjecanja – titulus adguirendi) i način stjecanja (modus adguirendi) tj. upis stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Dakle, sukladno odredbi članka 119. stavak 1. i članka 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), nekretnine i stvarna prava na njima stječu se na temelju pravnog posla činom upisa u zemljišnu knjigu. Pravni posao darovanja je pravni osnov stjecanja prava vlasništva (titulus), a upis u zemljišnu knjigu način stjecanja (modus). Kumulativnim ispunjenjem ta dva uvjeta stječe se pravo vlasništva nekretnina.

13. U predmetnom slučaju tužiteljica nije uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine. Također tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije ni navela da bi ikada zatražila uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju iz 1999. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelja nije vlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela cijelog temeljem ugovora o darovanju iz 1999. sklopljenog s majkom EG (ovršenicom).

14. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dakle posjedovanjem predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme. Za navesti je kako tužiteljica niti ne tvrdi da bi temeljem dosjelosti bila vlasnica predmetne nekretnine u vrijeme stjecanja založnog prava. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, založno pravo na predmetnoj nekretnini uknjiženo je u korist pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria banke d.d. Zagreb 2004. Odredbom članka 309. ZVDSP-a propisano je da dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno. Stoga je trenutak stjecanja predmetnog založnog prava trenutak uknjižbe 2004. Navedeno založno pravo preneseno je i uknjiženo na tuženika 2021. sukladno odredbi članka 319. ZVDSP-a.

15. Na strani tužiteljice u trenutku stjecanja predmetnog založnog prava (2004.) nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva niti redovnom niti izvanrednom dosjelošću, jer nije proteklo zakonom propisano vrijeme posjedovanja određeno odredbom članka 159. ZVDSP-a.

Ako bi naknadno na strani tužiteljice bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (2009. – redovnom dosjelošću, odnosno 2019. - izvanrednom dosjelošću) tužiteljica bi u tom slučaju nekretninu mogla steći samo opterećenu pravom zaloga. Naime, jedno od osnovnih načela založnog prava je načelo neodvojivosti, što znači da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga kao svog objekta. Stoga se stjecanjem zaloga po bilo kojoj osnovi taj zalog (u predmetnom slučaju nekretnina) stječe opterećen založnim pravom (u predmetnom slučaju dobrovoljna hipoteka). Naime, odredbom članka 299. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog, stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se založno pravo ne može prenijeti s jednoga zaloga na drugi, ako nije što drugo određeno.

16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljica u trenutku uknjižbe založnog prava (2004.), dakle stjecanja založnog prava, nije bila vlasnica predmetne nekretnine niti po osnovu stjecanja pravnim poslom (darovanjem) niti po osnovu zakonskog stjecanja (dosjelosti), zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan s obzirom da nema prava treće osobe koje bi sprječavalo provedbu ovrhe – prisilnu naplatu tražbine iz objekta založnog prava.

17. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić