Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžzd-30/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marije Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje, više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog JJ, zbog kaznenih djela iz članka 156. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženika, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broja Kzd-28/2021-80 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog JJ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se navedeni za kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 počinjenog na štetu maloljetne PJ, a zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 156. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen, neće izvršiti ako navedeni u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. U povodu žalbi optuženog JJ i Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 35/24 , 72/25 i 13/16- dalje: ZKP/08-26)
optuženi: JJ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA OPTUŽBE
da bi u razdoblju od točno neutvrđenog dana 2019. do 7. veljače 2021., u Ogulinu, u Ulici Zagrad, za vrijeme susreta s djetetom GJ (rođenom **.**.2004.), u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, svjestan njezine dobi, imenovanoj učestalo upućivao neprimjerene riječi seksualnog sadržaja i to da je stasita i visoka, da je na svoju baku, te ju je krajem siječnja 2021. pozvao da dođe u njegovu kuću kako bi joj dao novac za školovanje, ali da to nikome ne govori, a što je sve kod djeteta GJ, u osjetljivoj fazi fizičkog i emocionalnog sazrijevanja, izazvalo osjećaj straha, nelagode, srama i uznemirenosti,
dakle, spolno uznemiravao drugu osobu koja je posebno ranjiva zbog dobi,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode spolnim uznemiravanjem, opisano po članku 156. stavcima 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 156. stavku 1. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08-26 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1 do 5. ZKP/08-26 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.
III. U preostalom dijelu žalba optuženog ĐJ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV. Uslijed odluke pod II. žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu je bespredmetna
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženog JJ zbog počinjenja kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu maloljetne PJ te je na temelju članka 156. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje: ZKP/08) optuženi JJ u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te je odlučeno kako isti padaju na teret proračunskih sredstava.
1.2. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženi JJ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu maloljetne GJ te je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno kako troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 do 5. ZKP/08 te nužni izdatci optuženika i nužni izdatci te nagrada branitelja, u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, dok je optuženik podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude. Ujedno u žalbi je zatraženo da se optuženika i branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda na kojoj će se odlučivati o žalbi.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
4.1. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi IJ, njegov branitelj Boris Gurgurić, odvjetnik u Ogulinu, a nije pristupila ni uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Splitu, kao niti itko od njezinih zamjenika pa je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08-26 u njezinoj odsutnosti.
4.2. Branitelj optuženika iznio je najvažnije dijelove žalbe i predložio da se osuđujući dio presude preinači na način da se njegovog branjenika oslobodi optužbe. Optuženik se suglasio s izlaganjem svojeg branitelja.
5. Optuženik u uvodu žalbe, kao žalbenu osnovu zbog koje pobija presudu u osuđujućem dijelu, navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju nastavku žalbe označava kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pri čemu samo paušalno citira tu zakonsku odredbu, a ne navodi točno u čemu bi se sastojala takva bitna povreda odredaba kaznenog zakona. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu, po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-26, ali nije utvrdio postojanje povreda zakona koje su propisane citiranom odredbom.
6. Nadalje, optuženik pobijajući presudu u osuđujućem dijelu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi doslovno reproducira činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a potom osporava njihovu pravilnost, polemizirajući s ocjenom suda o provedenim dokazima, nakon čega iznosi vlastitu ocjenu istih, smatrajući kako ipak nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu žrtve PJ i da ga je prvostupanjski sud sasvim neutemeljeno proglasio krivim.
6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je ocijenio sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u cjelini, nakon čega je ispravno zaključio kako je optuženik postupanjem opisanim pod točkom I.1. izreke prvostupanjske presude ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu žrtve PJ.
6.2. Žrtva PJ vrlo uvjerljivo, detaljno i logički povezano opisala je postupanje optuženika inkriminirane prigode, njezin iskaz nalazi potkrjepu u iskazu svjedokinje CJ, njezine majke, koja potvrđuje okolnosti ponašanja optuženika, kako inkriminirane prigode, tako i o onima o kojima joj je žrtva ispričala te reakcije žrtve neposredno nakon događaja. Pri tome nije utvrđen ikakav motiv zbog kojeg bi oštećena neistinito teretila optuženika. Kod ovakvog stanja stvari sasvim ispravno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz žrtve PJ kao vjerodostojan i pretežito na temelju tog dokaza utvrdio odlučne činjenice.
6.3. Neprimjerenim žalbenim navodima optuženik ističe kako je otac žrtve, ŽJ, osuđivan "za učin ozbiljnog kaznenog djela", što se odrazilo na nepovoljne obiteljske prilike u kojima je žrtva odrastala, zbog čega je došlo do "poremećaja u njezinom odgoju". Međutim, njima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica, a navodi kako bi žrtva PJ imala "poremećaje u razvoju", predstavljaju samo neutemeljene pretpostavke i očigledno je da su takvi navodi usmjereni na izbjegavanje optuženikove krivnje za počinjeno kazneno djelo.
7. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, u odnosu na točku I.1. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud pravilno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu žrtve PJ, kao ubrojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga.
8. Međutim sasvim ispravno optuženik pobija presudu zbog odluke o kazni. Uzimajući u obzir zakonom propisanu kaznu zatvora za inkriminirano djelo, stupanj krivnje optuženika te svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, konkretne okolnosti počinjenog djela, nastalu posljedicu, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje se strogo odmjerenom. Naime, optuženik je dosada neosuđivan, a koju olakotnu okolnost je prvostupanjski sud podcijenio. Upravo ta okolnost, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ukazuje kako se ipak radi o svojevrsnom ekscesu u ponašanju optuženika, a ne učestalom obrascu postupanja jer da je kojim slučajem optuženik sklon inkriminiranom ponašanju, onda bi od sada bio osuđivan za ista ili istovrsna djela. Što se tiče otegotnih okolnosti na strani optuženika u vidu njegove upornosti u inkriminiranom postupanju, prvostupanjski sud je tome pridao znatno veći značaj nego što objektivno ta okolnost ima. Kod takvog stanja stvari zaključak je ovog suda kako je osuda optuženika na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci doista primjerena svim okolnostima koje su propisane u članku 47. KZ/11.
8.1. Značaj olakotne okolnosti ide u prilog zaključku ovog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i bez izvršavanja kazne zatvora i izdvajanjem optuženika iz društva na određeno vrijeme, već je za očekivati da će se i samom prijetnjom izvršenja kazne zatvora, u slučaju počinjenja novog kaznenog djela u roku provjeravanja, ostvariti odvraćajući učinak na optuženika. Upravo rok provjeravanja u trajanju od tri godine predstavlja dovoljan korektiv budućeg ponašanja optuženika, zbog čega je prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu preinačena u odluci o kazni. Stav je ovog suda kako će ovako izrečena mjera i vrsta kazne ostvariti svoju svrhu u smislu specijalne i generalne prevencije.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u povodu žalbi optuženika i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08- 26, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika po pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo (članak 469. točka 1. ZKP/08-26).
9.1. Ocjenjujući navode činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke pobijane presude u točci VI. 2. proizlazi da su se radnje optuženika prema žrtvi GJ sastojale u verbalnim obraćanjima i pozivima koji, iako neprimjereni i društveno neprihvatljivi, ne sadrže jasno izraženu spolnu konotaciju kao objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 156. KZ/11. Naime, žrtva GJ navela je kako joj je optuženik kazao da je stasita i visoka te da je na svoju baku i da ju je pozvao krajem siječnja 2021. da dođe u njegovu kuću kako bi joj dao novac za školovanje, ali da o tome nikome ne govori. Kaznenim zakonom ne sankcionira se svako neprimjereno ponašanje, već samo ono koje ostvaruje zakonom propisana obilježja kaznenog djela pa predmetne radnje, ocijenjene prema objektivnom kriteriju prosječne osobe, ne dosežu razinu nedvojbene spolne konotacije. Nije od utjecaja na drugačiji zaključak ni činjenica da je žrtva dijete GJ, bila „u totalnoj komi zbog toga što se dogodilo“ jer takvo stanje predstavlja njezin subjektivni doživljaj, koji sam za sebe ne može nadomjestiti nedostatak objektivnih elemenata kaznenog djela.
9.2. Stoga ovaj sud zaključuje kako djelo na štetu žrtve GJ ne sadrži potrebna objektivna zakonska obilježja, zbog čega to što mu se stavlja na teret nije kazneno djelo. No, kako je prvostupanjskom presudom optuženik oslobođen optužbe, da bi počinio kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavaka 1. i 2. KZ/11 na štetu maloljetne GJ na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, dakle da nije dokazano kako bi to kazneno djelo počinio, a prema stanju stvari optuženika treba osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08-26 jer djelo za koje se tereti nije kazneno djelo, što je za optuženika povoljnije, tako je zbog istaknute povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, bilo potrebno, po pravilnoj primjeni kaznenog zakona, preinačiti prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu, na način kako je to učinjeno u točki II. izreke ove presude.
10. Uslijed ove odluke žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude je bespredmetna, dok je žalba optuženika u preostalom dijelu neosnovana.
11. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08-26.
Split, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj
