Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-238/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Vitomira Boića, suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Zagrebačke banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porbija & Porobija u Zagrebu, a ovo JĆM, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-970/2018-65. od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-970/2018-65. od 3. prosinca 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 zaključen dana 1.12.2005. godine, između tužiteljice JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženice Zagrebačke banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditora, te ovjeren dana 5.12.2005. g. kod Igora Lučeva, javnog bilježnika u [adresa], pod poslovnim brojem OU-771/05.

2. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr.9., suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m2, u korist ZAGREBAČKE BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovnim broj Z-7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u [adresa] Igoru Lučevu, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se u roku od 8

dana od dana pravomoćnosti ove presude nalaže Općinskom sudu u Šibeniku, ZK odjelu, da izvrši brisanje založnog prava upisanog na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr. 9., suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m2, u korist ZAGREBAČKE BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovni broj Z -7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u [adresa], Igoru Lučevu, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]."

II. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"1.Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana isplati iznos od 4.959,99 eura, na ime povrata bez osnova stečenih iznosa valute i kamata, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalend kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od

25,48 EUR 15.3.2008.

23,17 EUR 15.4.2008.

10,10 EUR 15.5.2008.

16,25 EUR 16.6.2008.

11,17 EUR 15.7.2008.

10,35 EUR 15.8.2008.

10,21 EUR 15.9.2008.

25,04 EUR 15.10.2008.

34,06 EUR 15.11.2008.

21,24 EUR 15.12.2008.

55,86 EUR 15.1.2009.

58,68 EUR 16.2.2009.

51,42 EUR 23.3.2009.

54,03 EUR 27.4.2009.

43,61 EUR 25.5.2009.

46,66 EUR 28.6.2009.

43,26 EUR 27.7.2009.

54,21 EUR 19.8.2009.

56,11 EUR 30.9.2009.

61,78 EUR 30.10.2009.

63,57 EUR 29.11.2009.

49,52 EUR 30.12.2009.

71,94 EUR 2.2.2010.

75,92 EUR 25.2.2010.

13,54 EUR 18.5.2010.

61,32 EUR 10.6.2010.

50,71 EUR 12.8.2010.

154,23 EUR 29.9.2010.

235,81 EUR 21.12.2010.

43,02 EUR 2.2.2011.

146,58 EUR 18.8.2011.

174,37 EUR 12.11.2011.

115,38 EUR 31.1.2012.

203,38 EUR 30.4.2012.

7,67 EUR 5.7.2012.

180,77 EUR 23.8.2012.

180,77 EUR 5.9.2012.

96,23 EUR 28.9.2012.

180,77 EUR 9.10.2012.

180,77 EUR 9.11.2012.

180,77 EUR 7.12.2012.

135,91 EUR 10.1.2013.

180,77 EUR 7.2.2013.

180,77 EUR 15.5.2013.

180,77 EUR 4.6.2013.

160,43 EUR 5.7.2013.

160,87 EUR 7.8.2013.

167,50 EUR 9.9.2013.

170,46 EUR 10.10.2013.

167,50 EUR 11.11.2013.

174,14 EUR 16.12.2013.

101,14 EUR 11.2.2014.

2. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu o d4.999,76 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ III. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužitelja i tuženice, i to članak 1. u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, odnosno u dijelu u kojem se tužitelj obvezuje ovaj iznos vratiti uz valutnu klauzulu, članak 2. u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje platiti u anuitetima iznos u valuti CHF, odnosno u dijelu u kojem se kamate plaćaju u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, članak 7. u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 716,88 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužiteljice i tuženice, i to članak 2. u dijelu u kojem se navodi kako je redovna kamata, tijekom postojanja obveze po ugovoru, promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te članak 7. u dijelu u kojem se navodi kako tužiteljica, kao korisnica kredita, pristaje da tuženica kao kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati anuitete izmijenjene izmjenom redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženice kao Kreditora.

3. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. C, ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005., zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako je tužiteljica kao korisnica kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja.

4. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. M Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005, zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti sve eventualne poreze (porez na uslugu, porez na kamate i sl.) kojima bude terećena tuženica kao kreditor s naslova odobrenja i naplate predmetnog kredita."

IV. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonit i bez pravnog učinka otkaz ugovora o kreditu broj 057/05 zaključen između tužiteljice i tuženice dana 1.12.2005. godine.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 23. J Ugovora o kreditu broj 057/05 od 1.12.2005, zaključenog između tužiteljice i tuženice, a u dijelu u kojem se navodi kako se na ovaj ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke suda o troškovima parničnog postupka. Izostanak obrazloženja predstavlja bitnu povredu odredbi parničnog postupka, a čiji izostanak predstavlja povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava RH te čl. 6. Konvencije. U točki I. izreke sud je odbio glavni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu s popratnim zahtjevom za brisanjem založnog prava na nekretnini te je djelomično prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev o nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi i isplatu više plaćenog po tim odredbama. Sud je presudio kako nije ništetan cijeli ugovor o kreditu, već su ništetne odredbe ugovora koje se odnose na kamatu i valutu pa je dosudio isplatu razlike u odnosu na početne parametre po toj odredbi te je utvrdio kako otkaz ugovora o kreditu nije bio nezakonit. Odluka suda prvog stupnja rezultat je pogrešne primjene relevantnih postupovnih odredbi, povrede materijalnopravnih odredbi te povrede prava Europske unije. Glavni tužbeni zahtjev predstavljalo je utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, a sud ga je odbio navodeći da je odredba o kamati ništetna samo djelomično, da odredba o valuti nije bitan sastojak ugovora o kreditu te da Ugovor može opstati i bez ništetnih ugovornih odredbi o kamati i valuti . Sud pogrešno smatra da ugovorna odredba kojom je iznos kredita i obveza povrata po kreditu ugovorena uz valutu švicarski franak i ugovorna odredba kojom je ugovorna promjenjiva kamatna stopa odlukom banke, nisu bitni sastojci ugovora o kreditu. Presuda suda prvog stupnja je proturječna sama sebi. Za utvrđenje i ocjenu ništetnosti cijelog ugovora sud je trebao provesti sveobuhvatnu analizu nepoštenosti ugovora kao cjeline, dakle svih njegovih odredbi i njegovih učinaka u smislu neravnoteže koju je on prouzročio na štetu tužitelja, a što sud nije učinio. U svojoj ocijeni ništetnosti sud se zadržao na posebnoj ocjeni nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama i posebnoj ocjeni nepoštene ugovorne odredbe o valuti švicarski franak, međutim propustio je utvrditi i kritički cijeniti ugovor kao pravnu i faktičku cjelinu, jer su stranke kao predmet ugovora ugovorile valutu švicarski franak te kao cijenu kredita ugovorile promjenjivu kamatu koja se mijenja odlukom banke i ne postoji nikakva opcija da bilo koji sud ovakvu ugovornu odredbu parcijalno utvrdi ništetnom. Sud odbija i zahtjev tužitelja za utvrđenjem nevaljanosti otkaza ugovora o kreditu i to s potpuno nerazumljivim obrazloženjem. Nejasno je što je uopće sud htio reći i što je zaključio. Ključan dokaz u pogledu ovog dijela tužbenog zahtjeva je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Miljasa. Sud u potpunosti ignorira nalaz i mišljenje sudskog vještaka (koje vještačenje istovremeno u presudi prihvaća) pa donosi potpuno pogrešnu odluku. Kako je sud odredbu o valuti švicarski franak i odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdio ništetnima valjanost otkaza ugovora o kreditu procjenjuje se upravo prema početnim, valjanim, parametrima ugovora pa sud utvrđenje je li otkaz ugovora valjan može dati samo s aspekta primjene zakonitih parametara kredita, dakle bez primjene valutne klauzule i bez primjene odredbe o kamatnoj stopi koje su ništetne ex tunc, od dana zaključenja Ugovora o kreditu. Predlaže da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženik obveže na naknadu troška, a podredno presuda ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u tč. II. i tč. III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 tč. 11. ZPP -a počinjena je jer kad se traži djelomično utvrđenje ništetnosti pojedinog ugovora, mora biti precizno označen dio teksta konkretno navedene odredbe na koju se odnosi tužbeni zahtjev tako da se može pouzdano utvrditi kako ta odredba glasi nakon eventualnog usvajanja takvog zahtjeva, a ne prepričavanjem i interpretiranjem, pa se usvojeni deklaratorni tužbeni zahtjevi iz tč. III izreke presude ne mogu se ispitati. Sud nije obrazložio razloge ništetnosti odredbi relevantnim razlozima jer se presuda iscrpljuje u prepričavanju utvrđenja iz presuda radi kolektivne zaštite potrošača . U konkretnom slučaju kredit tužitelja je zbog neispunjavanja ugovornih obveza otkazan na što je tuženik ukazao tijekom postupka. Presude za kolektivnu zaštitu potrošača ne odnose se na otkazane kredite. Kredit je tužitelju otkazan 13. travnja 2012. i tužitelj nikad nije osporavao valjanost danog otkaza zbog neplaćanja. Sud je u presudi izašao iz sadržajnog okvira kolektivnih presuda i time što je utvrdio ništetnost odredbi čl. 1., 2., i 7. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem te odredbe uređuju iznos odobrenog kredita od 103.000,00 CHF, obvezu otplate kredita u mjesečnim anuitetima te iznos početnog anuiteta od 716,88 CHF. Presuđeno utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. predmetnog ugovora koji se odnose na iznos odobrenog kredita od 103.000,00 CHF i početnog anuiteta od 716,88 CHF u kontradikciji je s kondemnatornim dijelom presude iz tč. II izreke kojim je tuženoj banci naloženo plaćanje. Obveze isplate tužitelju se računaju upravo s obzirom na ugovoreni iznos kredita i početni anuitet (vidljivo iz nalaza vještaka). Dakle, ako su i te odredbe ništetne, onda ne opstoji ni tč. II izreke presude. Ne može i jedno i drugo. U cijelosti izostaje obrazloženje u čemu se sastoji tužiteljev pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 23. C, a koja odredba uređuje prijevremenu konačnu otplatu kreditu uz plaćanje naknade. Tužitelju je kredit otkazan, pa je evidentno da predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen. Tužitelju nikad nije naplaćena nikakva naknada za prijevremenu otplatu kredita, pa nije dokazao pravni interes za podnošenje takvog deklaratornog tužbenog zahtjeva. Sud je tužbene zahtjeve usvojio isključivo primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora i pozivom na odredbe članaka 502. a i c ZPP - a. Tužitelj nije dokazao da je kreditna sredstva trošio namjenski, potrošačku svrhu ugovora, nego iz javno dostupnih podataka (iz obrtnog registra) proizlazi upravo suprotno, da sredstva predmetnog kredita nisu utrošena u potrošačke, već poduzetničke svrhe. Na adresi nekretnine kupljene sredstvima predmetnog kredita niz godina bio je registriran obrt „[obrt]“ čiji vlasnik je bio tužitelj. Tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke pravne zaštite koju traži: svoje potrošačko svojstvo i potrošačku svrhu predmetnog ugovora o kreditu. Sud odbija neosnovano tuženikov prigovor zastare. Osporava se i odluka o trošku, jer je sud zanemario tužiteljev djelomični neuspjeh u parnici i isti propustio cijeniti kao tuženikov uspjeh , te zatim utvrditi omjer uspjeha stranaka u sporu pa primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, odmjeriti parnični trošak. Predlaže se preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka, kao i troška žalbe uvećano za zatezne kamate od dana 3. prosinca 2025. do isplate.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbama ukazuju stranke.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da vještak u svojem nalazu i mišljenju se zadrži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja.

5.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i to svakog pojedinog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te o tome dati jasne razloge.

6. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da je p redmet spora glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu od 1. prosinca 2005. i za isplatu onoga što je tužiteljica ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (4.959.99 eura) kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti samo onih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i ostalih ugovornih odredbi pobliže navedenih u izreci

- da tuženica ne osporava da je među strankama sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 1. prosinca 2005. kojim se tužiteljica zadužila u iznosu od 103.000,00 CHF

- da se kamata tijekom poslovnog odnosa mijenjala

- da je kredit zbog neurednosti u plaćanju, odnosno dospjelog duga od 11.687,53 CHF otkazan 20. veljače 2014.

- da je tražbina iz kredita ustupljena 29. svibnja 2017. trećoj osobi, o čemu je tužiteljica obaviještena

- da je neprijeporno utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita te tuženica kao kreditor 1. prosinca 2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao gotovinski kredit uz hipoteku, koji je tuženica isplatila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj

- da je ugovorena redovna kamatna stopa 4.90 % godišnje, promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja

- da je Ugovor zbog neispunjavanja obveza korisnika kredita otkazan 20.veljače 2014.

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je predmetni kredit uzela radi kupnje stana u [adresa]

- da kada je došla u banku da joj je osobni bankar kazao da jedino može dignuti kreditu CHF uz napomenu da je kredit u toj valuti super, jer da se kamatne stope kao i iznos valute neće mijenjati

- da joj je ponuđen unaprijed pripremljen ugovor, nejasnoće nije imala jer je vjerovala osobnom bankaru

- da je s porno je li cijeli Ugovor o kreditu ništetan zato što su ništetnima utvrđene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli

- da visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi

- da valutna klauzula spada u tzv. zaštitne klauzule pa je opravdano zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora

- da je n ištetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

- da je između ostalog utvrđeno da sporni ugovori o kreditu mogu opstati na snazi bez ništetnih odredbi

- da je utvrđeno da je Ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne, ali da Ugovor može opstati zbog čega je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice

- da je ugovoreno da kreditor - tuženica ima pravo otkazati kredit, ako se korisnik kredita-tužiteljica ne pridržava bilo koje odredbe i učiniti dospjelom cjelokupnu tražbinu i zahtijevati naplatu istog

- da se otkazom Ugovor ne smatra raskinutim, već samo dospijeva cjelokupna tražbina po ugovoru i tuženik banka ima pravo odmah zahtijevati naplatu dospjelog dugovanja

- da otkazom predmetnog Ugovora cjelokupna tražbina dospijeva na naplatu, a ne raskida se ugovor jer se raskidom ugovora svaka strana oslobađa svojih obveza, izuzev obveze na naknadu štete, a što ovdje konkretno nije ugovoreno kao posljedica otkaza Ugovora

- da u odnosu na tužbeni zahtjev da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 23. C ugovora vezana za prijevremenu konačnu otplatu

- da se radi o standardnom ugovoru čiji sadržaj je odredila tuženica, kao i o potrošačkom kreditu, te da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo vezano za spornu ugovornu odredbu

- da tužiteljica na bilo koji način nije mogla utjecati na sadržaj te odredbe niti je bila upoznata u čemu se troškovi tzv. izlazne naknade sastoje

- da sporna odredba ne sadrži podatke o parametrima temeljem kojih je tuženik kao kreditor svojom Odlukom odredio visinu naknade niti podatke koji mu troškovi nastaju u slučaju prijevremene otplate kredita

- da je tužiteljica upoznata s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF

- da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba

- da nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa

- da kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom

- da t užiteljičina izlaganja o „špekulativnoj valuti”, „fiktivnim francima” i slično su očito netočna

- da t užiteljica t. 3. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 6. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem tužiteljica može prijevremeno otplatiti kredit uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja

- da se banka kreditno zadužuje na tržištu za pribavljanje sredstava za kreditiranje, ona i sama plaća naknade za prijevremenu otplatu takvih kredita

- da je riječ o tipičnoj šteti koja nastaje za banku uslijed prijevremene otplate kredita

- da t užiteljica t. 4. eventualnog zahtjeva, odnosno t. 7. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem se „na ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa

- da je iz financijsko-računovodstvenog vještačenja po vještaku Goranu Miljasu dipl. oecc. stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove utvrđeno da je tužiteljica do 11.02.2014. uplatila (po odbitku zateznih kamata i troškova) ukupno 365.948,34 kuna, a bila bi zadužena u varijanti isključenih nepoštenih odredbi za 365.772,25 kuna

- da je time tužiteljica ostvarila preplatu po osnovi promjene kamatne stope i tečaja (koja uključuje pozitivne i negativne razlike) za iznos od 176,09 kn, te u ovoj varijanti izračuna ne postoje uvjeti za proglašenje otkaza kredita

- da pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale uslijed plaćanja po uvećanoj kamatnoj stopi (u odnosu na ugovorenu) i većem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj) iznose 37.371,35 kuna (4.960,03 EUR)

- da je zbog navedenih ništetnih odredbi došlo do pretplate, pa tužiteljici pripadaju i zatezne kamate na tako utvrđene preplaćene iznose i to od dana plaćanja svakog tako utvrđenog iznosa do dana otkaza ugovora o kreditu.

7. U pravu su stranke kada u žalbama navode da u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi međusobno proturječni, pa presudu nije moguće ispitati.

8. U pravu je tužitelj kada navodi da je presuda proturječna sama sebi, te da sud odbija zahtjev tužitelja za utvrđenjem nevaljanosti otkaza ugovora o kreditu s potpuno nerazumljivim obrazloženjem. Ključan dokaz je nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kojeg sud u potpunosti ignorira (vještačenje istovremeno u presudi prihvaća) , pa donosi potpuno pogrešnu odluku. Kako je sud odredbu o valuti švicarski franak i odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdio ništetnima, valjanost otkaza ugovora o kreditu procjenjuje se upravo prema početnim parametrima ugovora. Sud utvrđenje je li otkaz ugovora valjan može dati samo s aspekta primjene zakonitih parametara kredita, dakle bez primjene valutne klauzule i bez primjene odredbe o kamatnoj stopi koje su ništetne ex tunc, od dana zaključenja Ugovora o kreditu , no o tome u presudi izostaju razlozi, a koji zbog ukazane proturječnosti izostaju i glede odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva

9. U pravu je tužena da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP-a jer kad se traži djelomično utvrđenje ništetnosti pojedinog ugovora, mora biti precizno označen dio teksta konkretno navedene odredbe na koju se odnosi tužbeni zahtjev, pa se usvojeni deklaratorni tužbeni zahtjevi iz t. III izreke presude ne mogu ispitati. U konkretnom slučaju kredit je zbog neispunjavanja ugovornih obveza otkazan, no o tome izostaju bilo kakvi razlozi. Posebno se ukazuje da je sud utvrdio ništetnost odredbi čl. 1., 2., i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem te odredbe uređuju iznos odobrenog kredita od 103.000,00 CHF, obvezu otplate kredita u mjesečnim anuitetima te iznos početnog anuiteta od 716,88 CHF. Presuđeno utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. predmetnog ugovora koji se odnose na iznos odobrenog kredita od 103.000,00 CHF i početnog anuiteta od 716,88 CHF u kontradikciji je s kondemnatornim dijelom presude iz t. II izreke kojim je tuženoj banci naloženo plaćanje upravo na temelju tih parametara. U cijelosti izostaje obrazloženje u čemu se sastoji tužiteljev pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 23. C, a koja odredba uređuje prijevremenu konačnu otplatu kreditu uz plaćanje naknade, kada je kredit otkazan, a nesporno je da predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen. U presudi nije navedeno niti je tužitelj dokazao da je kreditna sredstva trošio namjenski. Tužena tvrdi da iz javno dostupnih podataka (iz obrtnog registra) proizlazi da sredstva predmetnog kredita nisu utrošena u potrošačke, već poduzetničke svrhe, jer na adresi nekretnine kupljene sredstvima kredita niz godina bio je registriran obrt „[obrt]“ čiji vlasnik je bio tužitelj , pa isti nije dokazao svoje potrošačko svojstvo i potrošačku svrhu predmetnog ugovora o kreditu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbe stranaka kao osnovane i u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje.

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ukloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, tako što će vještačenjem nesporno utvrditi relevantne činjenice odnosno

12. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina