Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ob-16/2026-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a oboje zastupane po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dunji Gržalja Smilović, odvjetnici u Labinu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-161/2023-23 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika PŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-161/2023-23 od 23. siječnja 2026. u točki I. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže tuženiku PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 106,18 eura/800,00 kuna mjesečno određenog presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob- 51/2020-9 od 10. lipnja 2020. plaćati uzdržavanje za mlt. tužiteljicu HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2010. mjesečni iznos od 223,46 eura, i to od podnošenja tužbe 31. srpnja 2023.g. dok za to postoje zakonski uvjeti i to svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je dospjele a neisplaćene obroke tuženik dužan tužiteljici isplatiti odjednom u roku od 15 dana, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog koledarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun majke i zakonske zastupnice BŠ

II. Svaka strana snosi svoje troškove.''

2. Protiv presude žali se tuženik pobijajući je u toč. I. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku plaćanje mjesečnog iznosa od 223,46 EUR, a u obrazloženju navodi da smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovanim. Iz iskaza tuženika proizlazi da živi u obiteljskoj kući zajedno sa izvanbračnom suprugom, dvoje mlt. djece i sa majkom od supruge (punicom), te da se radi o supruginoj obiteljskoj kući, ali sud pogrešno navodi: „… da su se tuženikove mogućnosti tijekom ovog postupka popravile na način da je tuženik sada u novoj kući u vlasništvu njegova oca…“. Zbog navedenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je utvrdio da tuženik nije zainteresiran za tužiteljicu. Tuženik je otac petero djece, od kojih su dvoje u međuvremenu postali punoljetni. Za NŠ i RŠ tuženik je bio u obvezi plaćati mjesečni iznos od 212,36 EUR, za mlt. tužiteljicu mjesečni iznos od 106,18 EUR, a pored toga ima obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece s kojima živi. Obveza plaćanja uzdržavanja za FŠ je prestala, no za TŠ RŠ još nije iako je završila srednjoškolsko obrazovanje, nije zaposlena. Tuženik prima plaću u iznosu od 1.200,00 EUR mjesečno, ali je u vremenskom periodu od gotovo godine dana bio na bolovanju te primao naknadu za bolovanje koja je manja od njegove mjesečne plaće. Živi sa suprugom koja ostvaruje plaću od cca 700,00 EUR mjesečno. Osim obveza uzdržavanja svoje djece, tuženik ima dodatnih obveza na ime svakodnevnih troškova života, režija i sl. Od 1.200,00 EUR mjesečno mu se za uzdržavanje NŠ i RŠ usteže iznos 900,00 EUR, a od preostalih 300,00 EUR plaća 106,00 EUR za uzdržavanje mlt. tužiteljice, tako da mu od plaće ostaje iznos od 200,00 EUR i suprugina plaća od 700,00 EUR tj. ukupno 900,00 EUR od kojih živi njegova četveročlana obitelj. Tuženik je svjestan da su potrebe mlt. tužiteljice veće, no isti nije u mogućnosti plaćati povećani iznos. Osim povećanog mjesečnog iznosa, tuženik bi sukladno odluci trebao u roku od 15 dana platiti zaostatke mlt. tužiteljici unazad dvije i pol godine, a koji zaostaci iznose oko 3.500,00 EUR (117,28 EUR na mjesec), a koji iznos tuženik nije u mogućnosti platiti. Pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da se financijska situacija tuženika poboljšala. Netočno je sud utvrdio da se tuženik dodatno bavi poljoprivredom, jer se obitelj tuženika bavi poljoprivredom za svoje potrebe. U konkretnom slučaju sud je trebao primijeniti odredbu iz čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona te iznos potreban za uzdržavanje mlt. tužiteljice utvrditi u visini jedne polovice zakonskog minimuma iz razloga jer je tuženik obveznik uzdržavanja ukupno četvero djece (za NŠ je prestala obveza uzdržavanja). Nakon što prestane obveza uzdržavanja za RŠ odnosno nakon što se isplate svi zaostaci za NŠ i RŠ, tuženik će biti u mogućnosti doprinositi većim iznosom za uzdržavanje mlt. tužiteljice. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije uzeo u obzir čl. 314. st. 3. ObZ-a. Predlaže se presudu preinačiti na način da se utvrdi iznos potreban za uzdržavanje mlt. tužiteljice u visini jedne polovice zakonskog minimuma, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a u žalbi naznačene pogreške u pisanju nisu utjecale na mogućnost ispitivanje presude.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je mlt. tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži povišenje iznosa uzdržavanja

- da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P Ob-51/2020-9 od 10. lipnja 2020. tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice rođ. **.**.2010. iznosom od 106,18 eura/800,00 kuna mjesečno

- da su se okolnosti od donošenja prethodne presude promijenile na način da je tužiteljica sada starija 3 godine, troškovi života su se značajno povećali, a i potrebe tužiteljice

- da se tuženik protivio tužbi po osnovi i visini

- da je tuženik otac petero malodobne djece, te je u obvezi osim tužiteljice uzdržavati četvero djece: sina FŠ, rođ. **.**.2005., kćer RŠ, rođ. **.**.2006., sina SŠ, rođ. **.**.2016. i sina MŠ, rođ. **.**.2018.

- da je iz iskaza zz. i majke tužiteljice utvrđeno da je majka troje djece, a tuženik doprinosi za mlt. tužiteljicu 106,00 eura mjesečno

- da smatra da je navedeni iznos prenizak

- da djetetu treba za izvanškolske aktivnosti: škola jahanja 300,00 eura mjesečno, za odjeću i hranu 200,00 - 250,00 eura mjesečno te za dodatne njezine želje kao što su mobitel, laptop za školu

- da sa ocem ovdje tuženikom nije u kontaktu i nema saznanja o njegovoj financijskoj situaciji, te da tuženik kasni i sa alimentacijom od 106,00 eura

- da nije zaposlena, a planira se zaposliti u obrtu kod supruga

- da tuženik ne održava osobne odnose sa mlt. HŠ niti na bilo koji drugi način doprinosi za njezino uzdržavanje

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da živi sa izvanbračnom suprugom i dvoje djece, te majkom supruge

- da žive u punicinoj obiteljskoj kući

- da nema nekretnina u vlasništvu, radi u tvrtki ... puno radno vrijeme s plaćom od 1.200,00 eura

- da ne radi dodatne poslove

- da ukupno ima 5 djece, dvoje žive s njim, te mlt. tužiteljicu i dvoje punoljetnih

- da što se tiče uzdržavanja dvoje punoljetne djece, mjesečno mu se od plaće uzima 900,00 eura na ime uzdržavanja, radi se o zaostacima koje je propustio plaćati ranije - da za sina NŠ mu je prestala obveza uzdržavanja, dok je kćer RŠ tek napunila 18 godina

- da mu od plaće ne ostane ništa, a supruga ima plaću od 700,00 eura i još su joj plaćeni troškovi prijevoza

- da djeca s kojima živi su sinovi SŠ i MŠ

- da plaćaju produženi boravak u školi i marendu

- da za tužiteljicu trenutno plaća 106,00 eura mjesečno i nije u mogućnosti plaćati povišene iznose uzdržavanja

- da punica još radi i ona im financijski pomaže i djeci kupuje kada oni nemaju

- da na ime uzdržavanja djece RŠ i NŠ duguje ukupno 16.000,00 eura (glavnica i kamate), a u ukupnoj je blokadi na Fini za 22.700,00 eura

- da u vlasništvu ima automobil iz 2003, a supruga također ima automobil

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji br. P Ob-51/2020-9 od 10. lipnja 2020. utvrđeno da je tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za mlt. HŠ mjesečni iznos od 106,18 eura/800,00 kuna s početkom od 29. srpnja 2023.

- da je prema rješenju Općinskog suda u Poreču-Parezo posl. br. Ovr-1441/12 od 13. lipnja 2013. tuženiku određena ovrha radi plaćanje uzdržavanja od srpnja 2010. do listopada 2012.

- da je iz očevidnika Fine i obračunskih lista sud utvrdio da tuženik ima dospjelih, a neizvršenih obveza prema vjerovnicima, te iz obračunskih lista i doznaka za bolovanje da je tuženik bio na bolovanju od 04. 11. 2022. do 01. 09. 2023. kada je primao umanjenu plaću

- da je iz medicinske dokumentacije utvrđeno da tuženik boluje od desnostrane lumboischijalgije i koksartroze

- da je utvrđeno da dijete SŠ r. **.**.2016. pohađa vrtić

- da je iz presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Buzetu broj P-699/09 od 18. lipnja 2010. utvrđeno da je razveden brak između tuženika i JŠ i da djeca KŠ i ČŠ se povjeravaju na odgoj majci

- da je iz socijalne anamneze utvrđeno da je tuženik od travnja 2017. zaposlen u [obrt] kao pomoćni mehaničar i ostvaruje primanja u iznosu od oko 1.200,00 eura - da je u rujnu 2024. od ukupne plaće ovršen za iznos od 645,00 eura, dok je na zaštićeni račun uplaćeno 215 eura

- da se radi o ovrsi po osnovi uzdržavanja iz prve bračne zajednice koja je razvedena 2011.

- da sa tužiteljicom nije u kontaktu gotovo osam godina

- da redovito plaća uzdržavanje za nju od 106,00 eura

- da je u izvanbračnoj zajednici sa OŠ rođeno dvoje djece

- da je tuženik vlasnik osobnog automobila Citroen Berlingo iz 2002.

- da nije vlasnik nekretnina i nema drugih prihoda osim plaće

- da se obitelj bavi poljoprivrednom imaju vrt za svoje potrebe.

6. Prvostupanjski sud navodi da se povišenje uzdržavanja određenog pravomoćnom sudskom odlukom, prema čl. 285. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 – dalje: ObZ), može tražiti ako su se okolnosti promijenile. Nesporno je utvrđeno da na strani mlt. tužitelja postoje okolnosti koje su se promijenile u odnosu na okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj P Ob-51/2020-9 od 10. lipnja 2020., odnosno da je mlt. tužiteljica rođena 2010. sada u dobi od 15 godina, da pohađa školu i izvanškolske aktivnosti, a što su novonastali troškovi na strani mlt. tužiteljice, tako da su ispunjeni zakonski uvjeti za povišenje iznosa uzdržavanja.

7. Nesporno je utvrđeno da su se promijenile okolnosti i na strani tuženika, koji je u međuvremenu upisan ocem još dvoje djece, za sinove MŠ i SŠ. Dvoje djece su postali punoljetni, te da će tuženik tražiti prestanak uzdržavanja za sina TŠ, a eventualno i za kćerku LŠ.

8. Prema odredbi čl. 307. ObZ-a u parnici za uzdržavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema odredbi čl. 311. st. 2. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu uzdržavanja. Za određivanje iznosa uzdržavanja mjerodavni su podaci Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u vrijeme podnošenja tužbe u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u Narodnim novinama broj: 48/23 od 5. svibnja 2023. kada je tužiteljica imala 13 godina i kada je iznos minimalnog uzdržavanja propisan u iznosu od 223,46 eura. Nadalje, prema Narodnim novinama 49/24 od 26. travnja 2024. minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta od 13-18 godina određen u iznosu od 252,56 eura, a 2. svibnja 2025. stupila je na snagu i nova Odluka objavljena u Narodnim novinama broj 75/25 po kojoj je minimalni iznos za uzdržavanje djeteta u dobi od 13-18 godina 290,00 eura.

9. Sud je utvrdio ukupne potrebe djeteta prema iskazu majke za odjeću i hranu 200- 250 eura, što ne uključuje higijenu, izvanškolskih aktivnosti, užinu i ekskurzije. Mogućnosti tuženika sud je utvrdio saslušanjem tuženika i uvidom u dostavljenu dokumentaciju.

10. Utvrđeno je da je tuženik radno sposoban, te da nije savjesno izvršavao svoje obveze na ime uzdržavanja svoje dvoje djece iz prvog braka, pa i ovdje tužiteljice, slijedom čega ima sudske ovrhe kod Fina-e. Utvrđeno je da je tuženik ima dijagnozu desnostrane lumboischijalgije i koksartroze, koje nisu klasificirane kao invaliditet tuženika, pa je u mogućnosti radom zaraditi za uzdržavanje tužiteljice.

11. Potrebe mlt. tužiteljice su znatno veće nego tužbom potražuje, pa tako iznos od 106 eura mjesečno koliko plaća tuženik po važećoj odluci suda nije dostatan za potrebe djeteta u dobi u kojoj je tužiteljica. Tuženik se doveo u situaciju da ima dugovanja, a što ne bi trebalo utjecati na njegovu obvezu uzdržavanja tužiteljice, čije su se potrebe nesporno povećale.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik, dužan osigurati dostatna sredstva za uzdržavanje tužiteljice, koja potražuje iznos manji od minimalnog prema važećoj Odluci ministarstva iz 2025. Radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, pa je sud tuženiku naložio uzdržavanje od podnošenja tužbe, pa dok za to postoje zakonski uvjeti, smatrajući tužbeni zahtjev za povećanje uzdržavanja opravdanim.

13. Treba reći da je prvostupanjski sud primijenio i čl. 309. ObZ-a, koji propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu. Temeljem čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Temeljem čl. 313. st. 1. ObZ-a ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. ObZ-a propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

14. Pravilno sud nadalje navodi da za odluku o visini uzdržavanja sud osim citiranih zakonskih odredbi primjenjuje i čl. 314. ObZ-a koji glasi: „Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.'' Prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o uzdržavanju. Opće je poznato da su porasli troškovi života, a i minimalno propisani iznosi uzdržavanja su za 2025. veći nego 2023. i 2024. godinu.

15. Temeljem čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a. Po čl. 307. ObZ-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Po čl. 309. ObZ-a, uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Po čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

16. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu skladno čl. 307. ObZ-a sud će pri procjeni mogućnosti osobne koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir, između ostalog, i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, te sve druge relevantne okolnosti što je sve prvostupanjski sud utvrdio i dostatno obrazložio u pobijanoj presudi, a žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

17. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke presude.

19. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina