Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2000/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe AUTO CENTAR FLORIJANIĆ d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 16. siječnja 2026., broj: Pp-817/2024, na sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se ukida pobijana presuda i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da u obrazloženju presude sud analizom obrane okrivljenika i provedenih dokaza, svakog posebno i u njihovoj ukupnosti, primjenom načela in dubio pro reo, nalazi da nije dokazano da su okrivljeni počinili prekršaje činjenično i pravno opisane u izreci. Okrivljeni se brane kako ništa nije točno što je navedeno u optužnom prijedlogu i što im se stavlja na teret, a sam AH je iskazao da je radio kod okrivljenih dva tjedna. Nastavno, u postupku inspekcijskog nadzora prvostupanjsko tijelo nedvojbeno je utvrdilo da je činjenično stanje od strane inspektora rada potpuno u točno utvrđeno, jer je radnik AH, u cijelosti ispitan na zapisnik tijekom inspekcijskog nadzora, uz prethodno upozorenje da je dužan govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, budući da je navedeni prethodno uredno upozoren o pravima i dužnostima svjedočenja što prvostupanjski sud očito nije uzeo u obzir, čime su se na strani okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja opisanih u optužnom prijedlogu, ovo time više što u konkretnom slučaju radi o najtežem prekršaju propisanim Zakonom o radu, Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje u postupku nije pravilno utvrđeno, kako osnovano prigovara i žalitelj.

7. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenike od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, s obrazloženjem da nije sa sigurnošću dokazano da bi AH radio kod okrivljenih kako im se to činjeničnim opisom optužnog prijedloga stavlja na teret, slijedom čega bi bili u obvezi sa istim sklopiti ugovor o radu u pisanom obliku ili uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, te ga prijaviti na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, kako im se to stavlja na teret, pa je primijenjeno načelo in dubio pro reo.

8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan. Naime, okrivljenici su u obrani naveli da AH nikada nije radio kod njih, već da je isti bio kod njih par dana i da je popravljao vozilo za tehnički pregled, te ga je jedna prijatelj zamolio da AH kod njega u servisu nešto popravi na autu budući ima dizalicu i potreban alat, te je prilikom suočenja istaknuo da se ne sjeća koji je to prijatelj, pa je potpuno neuvjerljivo da bi okrivljenici dali nepoznatoj osobi da koristi njihov poslovni prostor te njihovu dizalicu i druge alate i strojeve, kao i da se II-okr. ne sjeća osobe koja je tražila takvu uslugu, s obzirom da navodi da se radi o njegovom prijatelju.

9. Također, svjedok DH izjavio da nikad nije vidio svjedoka AH, iako okrivljenici priznaju da je kod njih par dana dolazio AH. Isto tako iskaz navedenog svjedoka ne može se smatrati objektivnim budući je zaposlen kod okrivljenika, pa time u ovisnom položaju od istih.

10. Nadalje, iskaz svjedoka AH u dijelu u kojem ističe da se više ne sjeća točnog datuma kada je radio kod okrivljenika te točnog iznosa kojeg je dobio od njih, nije proturječan, kako navodi prvostupanjski sud, jer zbog proteka vremena razumljivo je da se svjedok ne može sjetiti takvih detaljnih podataka, međutim, istaknuo je da je sve navedeno u prijavi koju je podnio protiv okrivljenika. Također, time što svjedok AH nije želio suočenje sa svjedokom DH nikako se ne može tumačiti kao neuvjerljivost navoda svjedoka AH, budući je takvo suočenje odbio jer je smatrao da će svjedok DH, kao radnik okrivljenika, navoditi isto kao okrivljenici odnosno da je on tamo popravljao auto.

11. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje ga terete kao i one koje okrivljeniku idu na korist.

12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda ponovno ocijeniti utvrđene činjenice, imajući u vidu razloge ovog rješenja, kao i navode žalbe, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.