REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-887/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Bilandžić, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARPLANE d.o.o., Bistrica ob Sotli, Zagaj 53, Slovenija, OIB: 23894233522, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Ulica Vita Kraigherja 4, Slovenija, OIB: 58602216763, sada OTP banka d.d., Ljubljana, Slovenska cesta 58, Slovenija, OIB 58602216763, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u MCL Rimac Odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1474/2021-79 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1474/2021-79 od 29. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1474/2021-79 od 29. prosinca 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.247.538,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za ostale odnose od 1. siječnja 2021. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 206.950,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za ostale odnose od 29. prosinca 2025. do isplate (točka II. izreke). Tako je sud odlučio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu, iskaza saslušanih svjedoka, a osobito imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Aljoše Šestanovića i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Andreja Babića, dipl. ing. građ.

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu i dopunu žalbe u zakonskom roku zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, donošenjem presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a budući je presuda nejasna i nerazumljiva; a sud je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Mišljenja je da tužitelj nije dokazao ni jednu od zakonom propisanih pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu štete, niti je iz provedenog dokaznog postupka moguće izvesti zaključak da bi iste uopće mogle biti utvrđene. Žalitelj ističe zaključak kako nema protupravne radnje, niti uzročne veze zbog čega nema ni mjesta raspravi o odgovornosti za štetu. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu koju u cijelosti smatra neosnivanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25.000,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud je ispitao presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

6. Suprotno navodima žalitelja, niti u postupku koji je prethodio donošenju presude niti u presudi, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju ukazuje žalitelj, budući da je izreka presude jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava. Naime, sud je vrlo jasno i detaljno obrazložio odluku i prema ocjeni ovog vijeća razlozi izneseni u obrazloženju odluke su dostatni. Naime, sastavni element prava na pošteno suđenje podrazumijeva i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje obuhvaća obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., t. 91., M protiv Azerbajđana (broj 2), zahtjev broj 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., t. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16). Imajući u vidu naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovo vijeće smatra da u pobijanoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora, a na koje su stranke ukazivale tijekom postupka.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 12.247.538,10 eura na ime naknade štete zbog iskorištavanja utjecaja u društvu.

8. Odredbom članka 273. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) propisano je tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede članove uprave, odnosno nadzornog ili upravnog odbora, prokuristu ili punomoćnika da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara odgovara za štetu koja mu bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu. Prema odredbi članka 430. ZTD-a, odredba članka 273. ZTD-a se primjenjuje i na društvo s ograničenom odgovornošću.

9. Da bi postojala odgovornost za štetu koja je nastala zbog iskorištavanja utjecaja u društvu moraju biti ispunjene pretpostavke: (1) da postoje osobe koje su iskoristile svoj utjecaj u društvu, (2) da postoje osobe koje su potaknute da poduzmu nešto na štetu društva ili dioničara (članovi uprave, odnosno nadzornog ili upravnog odbora, prokuristi ili punomoćnici, (3) da postoji određena radnja potaknutih osoba zbog koje je društvu ili dioničarima nastala šteta, (4) da su zahtjev za naknadu štete postavile ovlaštene osobe: društvo, dioničar ili vjerovnik društva (stavak 4. članak 273. ZTD-a) i (5) da postoje osobe protiv koji se zahtjev postavlja, a koje za štetu odgovaraju solidarno: 1. osobe koje su vršile utjecaj, 2. članovi uprave, odnosno nadzornog ili upravnog odbora, prokuristi ili punomoćnici, 3. osobe koje imaju koristi od štetne radnje ako su s nakanom u tome sudjelovale.

10. Predmetno, tužitelj kao član društva Zadar projekt d.o.o. tvrdi da mu je tuženik kao osoba koja je iskoristila utjecaj u društvu načinila štetu u iznosu od 12.247.538,10 eura time što je kao kreditor, a ne član društva Zadar projekt d.o.o. svjesno sklopio nepoštene, štetne, ništetne ugovore s društvom.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženik 19. prosinca 2006. zaključio s društvom Zadar projekt d.o.o. čiji su udjeličari tada bili samo njegovi osnivači DC i ĐC – Ugovor o kreditu na iznos od 4.970.000,00 eura; da je tuženik dva dana kasnije 21. prosinca 2006. zajedno s društvom MTB d.o.o. potpisao Pismo namjere prema kojem su ova društva kao potpisnici potvrdili da su upoznati s projektom izgradnje „Stambenog naselja Murvička“ u Zadru te kako namjeravaju u svrhu realizacije tog projekta preuzeti društvo Zadar projekt d.o.o. od osnivača na način da društvo MTB d.o.o. bude nositelj polovice poslovnih udjela, a tuženik putem svojih povezanih društava nositelj preostale polovice poslovnih udjela u tom zajedničkom društvu nakon čega će to zajedničko društvo putem budućeg člana MTB d.o.o. kupiti zemljište u Zadru površine 29.293 m2 za neto cijenu 380,00 eura /m2 tj. Za ukupno 11.131.340,00 eura te ishoditi građevinsku dokumentaciju i dozvole, a za koju kupnju zemljišta se budući član tog društva MTB d.o.o. obvezao osigurati 1.500.000,00 eura vlastitih sredstava; dok se preostali iznos kupovnine za zemljište tuženik obvezao osigurati putem kredita kojeg će dati tom zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o., te su utvrdili i kako procijenjena ukupna vrijednost svih troškova izgradnje iznosi oko 64.000.000,00 eura; nadalje, da su prednik tužitelja MTB d.o.o. u polovici udjela i tuženik putem svoja tri povezana društva u preostaloj polovici sukladno namjeri iskazanoj u Pismu namjere potom preuzeli sve poslovne udjele tog, sada zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o.; da su potpisnici Pisma namjere poduzeli sve radnje na koje su se obavezali tako da je MTB d.o.o. isplatio 1.500.000,00 eura vlastitih sredstava zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o. za kupnju zemljišta, da je tuženik sklopio s društvom Zadar projekt d.o.o. dodatke osnovnom Ugovoru o kreditu kojim je tom zajedničkom društvu kreditom isplatio preostali iznos potreban za kupnju zemljišta vrijednog 11.131.340,00 eura, da je zajedničko društvo Zadar projekt d.o.o. tim sredstvima kupilo zemljište i izradilo potrebnu građevinsku dokumentaciju te ishodilo potrebne dozvole za početak gradnje. Sud zaključuje kako je iz navedenog razvidno kako je tuženik u toj prvoj fazi, kao banka koja je , pored bankarskog posla, kroz Pismo namjere i ulazak u vlasničku strukturu društva Zadar projekt d.o.o. svjesno ušla i u partnerski odnos s drugim članom tog društva – MTB d.o.o. te da je tuženik ispočetka poštivao deklarirane zajedničke interese članova društva i radio na ostvarenju zajedničkog cilja – projektu izgradnje „Stambenog projekta Murvička“.

12. Ocjenom i analizom dokumentacije koja prileži spisu, ocjenom i analizom iskaza saslušanih svjedoka a osobito imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Aljoše Šestanovića – sud je utvrdio kako je Zadar projekt d.o.o. bezrazložno, a uslijed nedopuštenog utjecaja tuženika na upravu društva, na štetu tog zajedničkog društva sklapao s tuženikom 9 dodataka osnovnom Ugovoru o kreditu kojima je zajedničko društvo bez ekonomsko opravdanog razloga, isključivo uslijed nedopuštenog utjecaja tuženika na upravu društva, zapadao u sve težu financijsku situaciju budući je od sklapanja Ugovora o kreditu do uključivo 4. Dodatka bila ugovarana varijabilna kamatna stopa vezana uz 6 M Euribor koja je po visini prihvatljiva za ovakvu vrstu klijenata i kreditnog plasmana, dok je od 5. Dodatka pa nadalje na štetu zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. ugovorena fiksna kamatna stopa koja je značajno nadmašivala i onu prvotno ugovorenu, ali i tadašnje tržišne uvjete tako da je za razdoblja obračuna fiksne kamatne stope razlika između ranije varijabilne i nove fiksne kamatne stope iznosila 2,6844 postotna boda odnosno da je fiksna kamatna stopa bila prosječno čak 72,30% veća, što je sve dovelo Zadar projekt d.o.o. u nepovoljniji položaj nego da se kamatna stopa nastavila obračunavati po početno ugovorenoj varijabilnoj stopi time da treba uzeti u obzir i nepovoljnu činjenicu kako je tuženik svakim Dodatkom obračunatu kamatnu stopu pripisivao glavnici zbog čega obračun po tako ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi zahvatio i povećanu glavnicu uslijed prethodno pripisanih kamata zbog čega je dug zajedničkog društva prema tuženiku sve više i više se povećavao.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Andreja Babića proizlazi da bi troškovi izvedbe projekta (tržišna vrijednost zemljišta, troškovna vrijednost građenja, vrijednost vodnog i komunalnog doprinosa, vrijednost izrade projektne dokumentacije, trošak izdavanja dozvola, trošak nadzora) ukupno iznosili 67.850.539,83 eura s PDV-om, a procijenjena tržišna vrijednost projekta ukupno bi iznosila 80.098.077,92 eura iz čega proizlazi kako razlika između stvarnih troškova koji bi bili potrebni da se projekt završi i procijenjene vrijednosti projekta iznosi 12.247.538,10 eura čime je u smislu članka 273. stavaka 1. i 2. ZTD-a sud utvrdio visinu štete i pravilno odlučio kao u točki I. izreke presude. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi u odnosu na primjedbe provedenog vještačenja, budući je utvrđeno kako je Zadar projekt d.o.o. zbog nedopuštenog utjecaja tuženika na upravu društva sklapao nepovoljne ugovore o kreditu zbog kojih je zajedničko društvo bilo u sve težoj financijskoj situaciji, a što je sve dovelo do stečaja društva Zadar projekt d.o.o. i brisanja u sudskom registru, a sve kako je obrazloženo u presudi, a sve sukladno provedenom vještačenju, budući je vještak imao u vidu sve relevantne okolnosti.

14. Naime, tužitelj je još od 2007. godine bio član društva Zadar projekt d.o.o. kao imatelj 50% poslovnih udjela, a nakon toga imatelj preostalih 50% poslovnih udjela, da je do preuzimanja društva Zadar projekt d.o.o. i podjele poslovnih udjela tog društva na jednake dijelove došlo na temelju Pisma namjere koji su prednik tužitelja i tuženik potpisali i kojim su ugovorili kako će preuzeti poslovne udjele tog društva i kako će to društvo sredstvima koja će potpisnici u to zajedničko društvo uložiti i to 1.500.000,00 eura vlastitih sredstava MTB d.o.o. te tuženikovim kreditom do visine preostalog iznosa kupovnine za zemljište kupiti zemljište površine 29.293 m2 za cijenu od 11.131.340,00 eura te će nakon toga ishoditi potrebnu građevinsku dokumentaciju, odgovarajuće dozvole i krenuti u izgradnju stambenog naselja Murvička s oko 540 stanova a što je investicija vrijedna oko 60.000 .000,00 eura i prodaju stanova kako bi tim projektom ostvarili dobit. Prednik tužitelja MTB d.o.o. sukladno dogovorenom uložio je 1.500.000,00 eura vlastitih sredstava u Zadar projekt d.o.o. te je tuženik odobrio zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o. hipotekarni kredit kojim je pokrio preostali iznos potreban za kupnju zemljišta na kojem će se graditi nakon čega je to zajedničko društvo ishodilo i potrebne dozvole za gradnju, međutim, tuženik je nakon toga iskoristio svoj utjecaj na direktore društva Zadar projekt d.o.o. koji su uslijed takvog protupravnog tuženikovog utjecaja odnosno naloga tuženika kao jednog od članova društva povrijedili svoju dužnost savjesnog vođenja poslova zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. time što su ostali pasivni i prestali dalje raditi na projektu te su bez ekonomski opravdanog razloga na štetu društva Zadar projekt d.o.o. u više navrata potpisivali štetne Dodatke osnovnom Ugovoru o kreditu kojima je početno ugovorena kamata na kredit društvu Zadar projekt d.o.o. protivno prvotno ugovorenom i protivno tadašnjim tržišnim uvjetima, ugovarana po oko 73% većoj stopi od početno ugovorene i pristajući i da tuženik dospjelu kamatu obračuna i pripiše glavnici zbog čega je obračun po tako ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi na štetu zajedničkog društva zahvatio i tada uslijed pripisanih kamata povećanu glavnicu, kao i ostali pasivni na kasnije ozbiljne ponude trećih osoba za financiranje ili prodaju projekta ostajući pasivni i na činjenicu kako je tuženik zanemario Pismom namjere između budućih članova društva ugovoreni poček na otplatu kredita, kao i usmeno dogovoreni još duži poček koji je trebao trajati sve do završetka projekta i početka prodaje stanova, a što je sve tuženik poduzimao s ciljem da Zadar projekt d.o.o. po tuženiku kontroliranom pasivnošću direktora i štetnih odluka direktora društva dovede društvo Zadar projekt d.o.o. u stečaj, a koji je stečaj nad tim društvom pokrenut po prijedlogu tuženika i u kojem se tuženik na temelju tako štetnih odluka direktora zajedničkog društva namjeravao kao razlučni vjerovnik domoći vrijednog zemljišta na kojem onda kao jedini vlasnik može sam započeti taj isti projekt izgradnje stambenog naselja Murvička te neće moći morati s nikim dijeliti ostvarenu dobit nego je može zadržati za sebe. Prihvaća se zaključak suda da je projekt stambenog naselja Murvička zaustavljen, odnosno nije realiziran isključivo zbog protupravnog utjecaja tuženika kao jednog od članova društva na direktore društva da donose odluke u interesu tuženika, kao samo jednog člana zajedničkog društva, a na štetu zajedničkog društva i posljedično drugog člana društva zbog čega zajedničko društvo nije ostvarilo objektivno moguću dobit već je umjesto toga završilo u stečaju te je brisano iz sudskog registra, a vrijedna imovina odnosno zemljište je štetnim odlukama direktora zajedničkog društva koji su bili navođeni od strane tuženika pripalo isključivo tuženiku zbog čega su u smislu članka 273. stavka 1. i 2. ZTD-a utvrđeni štetnik, štetna radnja, protupravno, uzročna veza, oštećenik i osnov štete.

15. Dakle, iz zaključka stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Andreja Babića proizlazi u odnosu na iznos štete, odnosno razlika između stvarnih troškova koji bi bili potrebni da se projekt završi (vrijednosti nekretnine, komunalnog doprinosa, dozvola i projektiranja te gradnje) i procijenjene vrijednosti projekta na dan predviđenog ishođenja uporabne dozvole, a sve pod pretpostavkom da je projekt završen i funkcionalan prema zadnje važećoj građevinskoj dozvoli iznosi 12.247.538,10 eura.

16. Imajući u vidu prethodno izneseno, a osobito provedena vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo dr. sc. Aljoši Šestanoviću, dipl. oec. i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Andreja Babića, dipl. ing. građ. jasno proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sve ove sporne okolnosti a sve u svezi primjene određenja iz članka 273. ZTD-a je sud prvog stupnja vrlo jasno i detaljno opisao i obrazložio.

17. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku kako po osnovi u smislu članka 154. ZPP-a tako i u odnosu na visinu dosuđenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a. Međutim, žalitelj u žalbi ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

18. Imajući u vidu izneseno, valja zaključiti da navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude budući je sud na utvrđeno činjenično stanje a sve ocjenom i analizom provedenih vještačenja pravilno primijenio određenja iz članka 273. ZTD-a.

19. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točkama I. i II. izreke budući je utvrđeno da ne postoje žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Na temelju članka 166. ZPP-a odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak naknade sastava odgovora na žalbu budući prema ocjeni ovog suda ta postupovna radnja nije bila potrebna (članci 154. i 155. ZPP-a).

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Maja Bilandžić