REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4942/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika-protutužitelja SOL Croatia d.o.o., OIB 78830943478, Sv. Polikarpa 4, Pula, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-179/2022-66 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-179/2022-66 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nevaljan upis prava vlasništva tuženika, trgovačkog društva UTP-ULJANIK TEHNIČKI PLINOVI, PROIZVODNJA I PRODAJA TEHNIČKIH PLINOVA D.O.O. PULA, PULA, SV. POLIKARPA 4, OIB:78830943478, na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., površine 2895 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, površine 1970 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Tuženik je dužan trpjeti brisanje prava vlasništva na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., površine 2895 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, površine 1970 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje da su nekretnine oznaka k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. površine 2895 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, površine 1970 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], POMORSKO DOBRO te se određuje upis pomorskog dobra u zemljišnim knjigama nakon pravomoćnosti ove presude na nekretninama oznaka k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] ZGR. površine 2895 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, površine 1970 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

U točki II. izreke odbio je u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tužitelju - protutuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku - protutužitelju UTP-ULJANIK TEHNIČKI PLINOVI d.o.o. iz Pule, Sv. Polikarpa 4, OIB: 78830943478, isplati iznos od 2.468,644,24 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude prvog stupnja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

U točki III. izreke naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.061,76 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva donio na temelju odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16). Odluku o troškovima postupka donio je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom propisanih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te nema razloge o odlučnim činjenicama, da je „i više nego upitno postojanje bilo kakvog javnog interesa da se nekretnine koje isti koristi dugi niz godina, te koje je (tuženik) stekao na pravno valjani način, utvrde pomorskim dobrom“, da je sud zanemario sudsku praksu pa ukazuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev 887/04 od 10. studenog 2004. iz koje odluke proizlazi da činjenica da je neko zemljište pomorsko dobro ne priječi ostvarenje naknade za oduzeto zemljište, da je evidentno da su različita tijela javne vlasti godinama donosila odluke iz kojih je razvidno da se predmetne nekretnine tretiraju kao vlasništvo tuženika-protutužitelja, a ne kao pomorsko dobro. Dalje navodi da je sud 27. travnja 2023. donio rješenje o vještačenju po vještacima građevinske i strojarske struke radi utvrđenja procjene vrijednosti ulaganja, a da to vještačenje nije provedeno niti je naveden razlog za takvu oduku suda, da je doneseno rješenje o saslušanju zakonskog zastupnika tuženika a isti nije saslušan pa je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka iz čl. 5. ZPP-a te da je pogrešno utvrđenje suda da se radi o tužbi iz čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a ne o brisovnoj tužbi.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i u suglasju je sama sa sobom i navedenim razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Stoga, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. U odnosu na žalbene navode da je sud donio rješenje o izvođenju dokaza vještačenjem i saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, a ti dokazi nisu izvedeni, valja reći da su ti žalbeni navodi neosnovani. Naime, odluka o dokazima koji će se izvesti tijekom postupka je rješenje o upravljanju postupkom (čl. 278. ZPP-a) za koja rješenja sud nije vezan. U konkretnom slučaju nije povrijeđena odredba čl. 5. ZPP -a budući da je prvostupanjski sud svakoj stranci dao mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, a što se tiče dokaza saslušanjem stranaka odredbom čl. 264. st. 1. ZPP-a je propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Dakle, sud nema obvezu saslušati stranke ali ima takvu mogućnost.

9. Predmet spora je utvrđenje da je nevaljan upis prava vlasništva tuženika na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., površine 2895 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, površine 1970 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su te nekretnine pomorsko dobro i da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva tuženika na tim nekretninama i upis pomorskog dobra.

10. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu iznosa od 2.468.644,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade s osnova vrijednosti spornih nekretnina i dugotrajne imovine tuženika koja se na nekretninama nalazi.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da nije sporno među strankama da se tužiteljica sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a, prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora te da je tuženik osporio zahtjev.

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), utvrdio sljedeće:

- da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer u konkretnom slučaju ova tužba nije tužba iz odredbe čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama nego o tužbi radi utvrđenja pomorskog dobra iz odredbe čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama,

- da nije sporno među strankama da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama,

- da nije sporno da su 2. srpnja 1992. poduzeće „Uljanik“ i SOL S.p.A. (društvo sa sjedištem u [adresa]) sklopili Ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću U.T.P. - ULJANIK TEHNIČKI PLINOVI Proizvodnja i prodaja tehničkih plinova, društvo s ograničenom odgovornošću (ovdje tuženik),

- da su 26. studenog 1993. poduzeće „Uljanik“ i SOL S.p.A. sklopili Ugovor o dodatnom ulaganju u poduzeće U.T.P. - ULJANIK TEHNIČKI PLINOVI te da predmet ulaganja predstavlja čestica oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (industrijsko postrojenje),

- da su odredbom čl. 4. Ugovora od 26. studenog 1993. utvrdili „..suglasnost da je nekretnina ušla u vlasništvo u procesu pretvorbe vlasništva Uljanika izdato je od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju Republike Hrvatske - Zagreb, 27. listopada 1993. pod brojem 302-01/91-01/2-892.“,

- da je 14. travnja 1998. doneseno rješenje Općinskog suda u Puli, poslovni broj Z-2597/94 kojim je upisano pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tuženika,

- da su „Uljanik“ i SOL S.p.A. sklopili i Ugovor o dodatnom ulaganju u poduzeće U.T.P. - ULJANIK TEHNIČKI PLINOVI, s time da predmet ulaganja predstavlja čestica oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Acetilenska stanica),

- da je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-2597/94 od 14. travnja 1998., upisano pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tuženika,

- da nije sporno da je rješenjem Povjerenstva za granice, Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Klasa: UP/I-342-07/07-01/65 od 16. travnja 2007. utvrđena kopnena granica lučkog područja luke posebne namjene-brodogradilišne luke „Uljanik“ na dijelu k. o. [katastarska općina], u Puli,

- da su kopnenom granicom lučkog područja luke posebne namjene u cijelosti obuhvaćene katastarske i zemljišnoknjižne čestice zgrade oznake: 637/1, 634/12, 634/1, 634/5, 634/7, 634/8, 634/10, 634/11, 3141 (čestice na kopnu), 635/12, 635/11, 635/10, 635/9, 635/15, 635/1, 635/14, (čestice na otoku „Uljanik“), 635/17, 635/2, 635/16 (čestice na mostu), 635/5 i 635/6 (čestice stupovi u moru), sve k. o. [katastarska općina],

- da obuhvaćeni kopneni prostor predstavlja jedinstvenu cjelinu - lučko područje posebne namjene brodogradilišta Uljanik,

- da je tužiteljica pokretala više postupaka pred sudovima radi upisa pomorskog dobra na nekretninama koje su predmet ove tužbe, i da u tim postupcima nije uspjela,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Milke Kosanović proizlazi da obje lokacije, k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nisu na lučkom području javne luke i Lučke uprave Pula, već se nalaze na koncensioniranom lučkom području luke posebne namjene „Brodogradilište Uljanik“,

- da vještak u iskazu navodi da u odnosu na k. č. [katastarska čestica] ZGR, k. o. [katastarska općina], dio dokumentacije definira kako je lokacija Mono Carbone unutar lučkog područja, pomorsko dobro, javna luka (Lučka uprava Pula), dok je predmetna k.č. unutar koncesioniranog lučkog područja luke posebne namjene „brodogradilište Uljanik“, dakle predmetna k.č. nije na lučkom području javne luke, Lučke uprave Pula,

- da predmetne nekretnine, već zbog same činjenice da se nalaze u obuhvatu lučkog područja, imaju status pomorskog dobra prema odredbi čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama,

- da je pomorsko dobro dobro u općoj uporabi, a jedini zakonom dopušten način kojim se dio pomorskog dobra dijelom ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje je koncesija,

- da se ne može pravno valjano steći nekretnina koja je u vrijeme stjecanja bila u nevlasničkom režimu, a nekretnine iz tužbe su i prije i u vrijeme stjecanja od strane tuženika i njegovih prednika bile pomorsko dobro odnosno u nevlasničkom režimu,

- da prednik tuženika nije mogao steći pravo korištenja na predmetnim nekretninama, da tužiteljica po svom pravnom predniku nije mogla steći pravo korištenja društvenog vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, to nije mogao niti pretvorbom steći pravo vlasništva na istom,

- da kako su sporne nekretnine pomorsko dobro, nisu niti su bile u prometu i nisu mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva pa ne mogu biti niti predmet izvlaštenja niti davati temelj za ostvarivanje naknade,

- da je isplata tržišne vrijednosti uvjetovana postojanjem valjanog upisa prava vlasništva na nekretnini koja je sposobna biti objekt prava vlasništva, što nije slučaj kod nekretnina koje su pomorsko dobro.

13. Prvostupanjski sud na temelju navedenih utvrđenja donosi odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva pri kojoj odluci je primijenio odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, odlukama o tužbenom odnosno protutužbenom zahtjevu kao i s primjenom materijalnog prava, suglasan je i ovaj, viši sud.

14. Naime, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da odredba čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama daje legitimitet tužiteljici za poduzimanje svih radnji radi zaštite pomorskog dobra. Sudovi su dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra i to je izričito propisano Zakonom. Navedenom odredbom čl. 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je radi učinkovitije zaštite pomorskog dobra, izrijekom dano ovlaštenje Republici Hrvatskoj da može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, između ostalog i podnositi tužbe radi utvrđenja (i upisa) pomorskog dobra. Pored toga, tužba je podnesena protiv zemljišnoknjižnog vlasnika nekretnine, a ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da promjene u statusu nekretnine koje bi u konačnici imale za posljedicu gubitak prava vlasništva, nije ni moguće donositi bez kontradiktornog postupka u kojem bi sudjelovale sve zainteresirane strane, a to je upravo parnični postupak (npr. poslovni broj Rev-1439/2014, Revd-909/2023).

15. Nadalje, prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili je dana u koncesiju gospodarskom subjektu (luka nautičkog turizma, industrijska luka, brodogradilišna luka, ribarska luka, sportska luka i dr.) i luka kojom upravlja tijelo državne uprave (vojna luka). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da pomorsko dobro predstavlja opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. Sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Prema odredbi čl. 6. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti s ili bez korištenja postojećih građevina ili drugih objekata na pomorskom dobru, te s ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, a prema odredbi čl. 7. st. 1. istog Zakona, za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

16. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da se ne može pravno valjano steći vlasništvo nekretnine koja je u vrijeme stjecanja bila u nevlasničkom režimu, a žalitelj zanemaruje odredbu čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) kojom je propisano da je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

17. Prema tome, da bi tuženik na valjan način stekao pravo vlasništva potrebno je, pored ostale dvije zakonske pretpostavke, da su nekretnine mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o tome da su predmetne nekretnine kao morska luka bile pomorsko dobro i da na njima nitko nije mogao steći pravo vlasništva na valjan način.

18. S obzirom na navedeno pravilno je odlučeno i o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva jer tuženik nema pravo na naknadu s osnova vrijednosti spornih nekretnina i dugotrajne imovine tuženika koja se na nekretninama nalaze budući da u predmetnom slučaju nema uvjeta za primjenu pravila o izvlaštenju.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku žalitelj konkretno niti ne osporava.

20. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 24. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović