REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4943/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Kamelije Parać, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja đkć d.o.o., OIB 69260853186, Zagreb, Krajiška 11, kojeg zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika NUKLEOID j.d.o.o., OIB 13594018416, Split, Svetog Križa 28, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Sumić, Nora Matulić Sumić, Maja Negovanović i Josip Fehar, odvjetnici iz Odvjetničkog društva MATULIĆ SUMIĆ & partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-20/2022-38 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-20/2022-38 od 14. studenoga 2024. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-20/2022-38 od 14. studenoga 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita, poslovni broj Ovrv-119/2021 od 29. srpnja 2021., kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 7.465,66 EUR te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 226,04 EUR, sve sa zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.933,61 EUR (točka II. izreke) te je odbijen tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 855,39 EUR (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja proizlazi da je odluka o tužbenom zahtjevu donesena na temelju odredbe čl. 101. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), o platnom nalogu odlučeno je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
3. Protiv točaka I. i II. izreke presude, što proizlazi iz sadržaja žalbe, tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 408,72 EUR. U žalbi navodi da za obveze ortaštva odgovaraju solidarno svi ortaci, ako s vjerovnikom nije drukčije ugovoreno, da iz iskaza svjedoka proizlazi da je na sastanku održanom između ortaka 15. prosinca 2020. napušten model plaćanja tužitelja u poslovnim udjelima i umjesto toga da se prešlo na plaćanje u novcu, ali ne proizlazi da je bilo ikakvog dogovora o tome da bi novčana naknada bila podmirena od strane društva tuženika, da se ime Nukleoid po prvi put pojavljuje tek u e-mailu kojim MD šalje tužitelju podatke za plaćanje, da nije poslovno logično da bi Nukleoid, društvo koje ima poslovanje nevezano za projekt Party United, bilo predmet podjele poslovnih udjela za potpuno odvojeni projekt, da je ĐD nakon izdavanja računa na društvo tuženika nastavio komunikaciju s tužiteljem i da nije izričito prigovorio na račun jer je pravno neuk, da je smatrao da račun nije valjan ali je svejedno nastojao da tuženiku rad bude nadoknađen, da račun nije proknjižen niti korišten radi odbitka pretporeza te da tuženik nema obvezu plaćanja tužitelja za njegov rad na projektu Party United i da tu obvezu imaju isključivo MD, UD i ĐD, solidarno i osobno kao ortaci.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u pobijanoj presudi nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka pobijane presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, već upravo suprotno, sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 7.465,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navedeni iznos traži od tuženika za kojeg tvrdi da je pristao na preuzimanje ispunjenja duga tužitelju za obavljene usluge izrade idejnog rješenja vizualnog identiteta projekta Party United te za izvedbeno rješenje identiteta projekta Party United za koje usluge je tužitelj ispostavio tuženiku račune broj 01-01-1 od 12. siječnja 2021. na iznos od 31.250,00 kn i broj 06-01-1 od 21. svibnja 2021. na iznos od 25.000,00 kn.
9. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj tvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj obavio za tuženika naručene usluge - idejno rješenje vizualnog identiteta projekta Party United i izvedbeno rješenje identiteta projekta Party United, da se tuženik preko ranijeg zastupnika po zakonu ĐD obvezao isplatiti tužitelju naknadu za obavljenu uslugu, da je tužitelj uslugu izvršio te materijale isporučio tuženiku. Tuženik je tvrdio da poslovni odnos između stranaka ne postoji, da je postojalo ortaštvo između ĐD, UD i MD prema kojem su ortaci pokrenuli projekt platformu Party United u danima pandemije s ciljem pružanja podrške glazbenicima, da im se kao partner pridružio i zastupnik po zakonu tužitelja ĆD, da je privatni investitor odustao od financiranja projekta zbog čega je nastao problem oko plaćanja između ortaka i zastupnika po zakonu tužitelja.
10. Iz obrazloženja pobijane presude, kao i iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku razgledao isprave u spisu, račune, e -mail korespondenciju, idejno i izvedbeno rješenje vizualnog identiteta projekta Party United, Smjernice za izračun cijena djela dizajna koje je izdalo Hrvatsko dizajnersko društvo 2016. godine, dopis Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu, Ispostava Split od 15. ožujka 2023., saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja ĆD, pregledane su ovjerene izjave svjedoka ĐD i MD, saslušani su svjedoci MD, UD i ĐD te su suočeni saslušani svjedoci na ročištu održanom 10. srpnja 2024.
11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu, da su prethodno MD, UD i ĐD u vezi projekta Party United pregovarali za sklapanje ortačkog ugovora, da ortački ugovor nije sklopljen te da je tuženik, kojem je tužitelj ispostavio predmetne račune i kojem je tužitelj predao nedovršeni projekt Party United, pristao tužitelju platiti obavljenu uslugu. Prvostupanjski sud je to utvrdio iz e-mail komunikacije između ĐD i tužiteljevog zastupnika po zakonu, konkretno e-mail poruka od 15. siječnja 2021. u kojoj je ĐD obavijestio tužitelja i druge sudionike kako se investitoru na mjesečnoj bazi šalju troškovi za sljedeći mjesec te da investitor uplaćuje nove troškove društvu tuženika ali da nema osigurana sredstva za plaćanje tužiteljevih računa, da će sredstva biti na raspolaganju početkom veljače 2021. te je zatražio tužiteljevog zastupnika po zakonu za izmjenu datuma dospijeća fakture s 9 na zakonskih 30 dana. Također je obavijestio tužitelja i ostale partnere da su tužitelj i tuženik u odnosu klijent i agencija, da je tuženik od strane MD obaviješten da tužitelj neće isporučiti dozvolu za korištenje finalnog rješenja dok se tužitelju ne plati ugovorena naknada. Prvostupanjski sud zaključno utvrđuje da je tuženik preuzeo obvezu ispunjenja potraživanja tužitelja u vezi projekta Party United te da se tužitelj s time suglasio i osnovano tuženiku ispostavio račune broj 01-01-1 od 12. siječnja 2021. na iznos od 31.250,00 kn / 4.147,59 EUR i broj 06-01-1 od 21. svibnja 2021. na iznos od 25.000,00 kn / 3.318,07 EUR.
12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 101. ZOO-a donosi odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje o platnom nalogu na način da platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održava na snazi u cijelosti.
13. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava kao i s odlukom o osnovnosti tužbenog zahtjeva suglasan je i ovaj, viši sud. Naime, pravilno je utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tuženik pristupio dugu. Kod ugovora o pristupanju dugu (čl. 101. ZOO-a) ugovorne stranke su vjerovnik i treća osoba, treća osoba se obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovo potraživanje od dužnika pa treći stupa u obvezu pored dužnika.
14. Zakon o obveznim odnosima ne propisuje način sklapanja ugovora o pristupanju dugu, pa može biti sklopljen u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, imajući na umu opću odredbu o obliku ugovora, čl. 286. st. 1. ZOO-a. U tom smislu ugovor o pristupanju dugu je neformalni ugovor, što potvrđuje i sudska praksa, a može se sklopiti i konkludentnom radnjom.
15. Neosnovano tvrdi tuženik da je sklopljen Ugovor o ortaštvu jer je to ugovor prema kojem se dvije ili više osoba udružuju kako bi zajednički obavljale određenu djelatnost, dijeleći pri tome dobit i gubitke koji proizlaze iz tog poslovanja, a karakteristike su takvog ugovora zajednički cilj, dijeljenje dobiti i gubitaka te uzajamne obveze stranaka. Prema Zakonu o obveznim odnosima, ortaštvo se može sklopiti u cilju ostvarivanja različitih poslovnih aktivnosti, uključujući trgovinu, proizvodnju, pružanje usluga ili druge vrste poslovanja. Tuženik niti tvrdi niti dokazuje bilo koju od karakteristika takvog ugovora pa u konkretnom slučaju nema govora o ugovoru o ortaštvu.
16. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da je „ĐD nakon izdavanja računa na društvo tuženika nastavio komunikaciju s tužiteljem i da nije izričito prigovorio na račun jer je pravno neuk, da je smatrao da račun nije valjan ali je svejedno nastojao da tuženiku rad bude nadoknađen“ jer je to životno nelogično i neuvjerljivo.
17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 7.465,66 EUR s kamatama (čl. 29. ZOO -a), a primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a pravilno je odlučio o platnom nalogu.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka također je pravilna i zakonita, sukladna s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, Tarifom i Zakonom o sudskim pristojbama. Na odluku o troškovima postupka tuženik u žalbi konkretno niti ne prigovara.
19. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, kako je to navedeno u izreci ove odluke.
Zagreb, 24. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
