REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-797/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv ovršenika LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku, odvjetniku Neviu Svilaru u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 24. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 11. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: UP/I-363-02/25-009/274 od dana 05. prosinca 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: UP/I-363-02/25-009/274 od dana 05. prosinca 2025. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 11. ožujka 2026. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: UP/I-363-02/25-009/274 od dana 05. prosinca 2025.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 02. ožujka 2026. podnio Financijskoj agenciji na naplatu rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: UP/I-363-02/25-009/274 od dana 05. prosinca 2025. Navodi da je ovrhovoditelj protiv ovršenika za istu obvezu (plaćanje spornog komunalnog doprinosa) za gradnju stambene građevine oznake A u [adresa] od 57 do 61 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] staro, prije donošenja rješenja Klasa: UP/I-363- 02/04-008/1586 od 05. svibnja 2022., a temeljem kojeg je pokrenuta predmetna ovrha, odnosno temeljem kojeg je izdano gore navedeno rješenje od 05. prosinca 2025., donijelo identično rješenje Klasa: UP/I-363-02/04- 08/1586 od 13. prosinca 2005., a koje je postalo pravomoćno i konačno dana 26.03.2015. S obzirom da u odnosu na istu obvezu egzistiraju dvije ovršne isprave ovrhovoditelja - jedna iz 2005. po kojoj ovrhovoditelj nikada nije niti pokušao naplatiti svoje potraživanje u istoj pravnoj stvari te ovršna isprava na koju se poziva ovdje ovrhovoditelj i to iz 2022., a temeljem koje je doneseno rješenje od 05. prosinca 2025., to ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti i provoditi predmetnu ovrhu. Razlog zbog kojeg je tome tako leži u činjenici da je naplata ovrhovoditeljeve tražbine zastarjela pa je isti izdao novo rješenje o naplati komunalnog doprinosa s datumom 05. svibnja 2022. kako bi potraživanje ipak naplatio. Predmetno postupanje ovrhovoditelja je protuzakonito, a ovrha se ne može provoditi na temelju ovršnog rješenja od 05. svibnja 2022., temeljem kojeg su sada zaplijenjena novčana sredstva, odnosno temeljem kojega je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, kada je istovremeno na snazi identično ovršno rješenje protiv ovršenika za isto potraživanje ovrhovoditelja iz 2005. U odnosu na razloge odgode i proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, ovršenik ističe da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Naime, u konkretnom slučaju naplaćuje se dug star 20 godina. Kako se predmetna zastara ima cijeniti prema odredbama Općeg poreznog zakona, valja navesti da isti poznaje, a i razlikuje institute zastare utvrđivanja i zastare naplate porezne obveze. Prema tada važećem Općem poreznom zakonu tražbina iz rješenja od 13. prosinca 2005. je zastarjela jer je Opći porezni zakon koji je bio u primijeni do 01. siječnja 2017. poznavao institut relativne i apsolutne zastare naplate poreznog duga, a u svezi s odredbama Općeg poreznog zakona koji je na snazi od 01. siječnja 2017. ovrhovoditelj ima zakonsku obvezu po službenoj dužnosti utvrditi zastaru naplate poreznog duga. Slijedom navedenog ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 23. ožujka 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl.65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 11. ožujka 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5.OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Naime, u svom prijedlogu ovršenik niti navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže sudu odgoditi ovrhu obzirom je nastupila zastara predmetne tražbine, pri čemu ne navodi niti do kada predlaže odgoditi ovrhu.

11. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

12. Sama činjenica da se protiv ovršenika vodi izvansudska ovrha ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

13. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

14. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

16. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

17. U konkretnoj pravnoj stvari ovrhovoditelj je Grad Zagreb, koji kao glavni grad Republike Hrvatske raspolaže znatnim novčanim sredstvima iz gradskog proračuna, pa ne postoji nikakva opasnost da u slučaju uspjeha ovršenika u postupku pokrenutom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na pokretanje kojeg je ovršenik upućen zaključkom, ovršenik ne bi uspio naplatiti svoju tražbinu u postupku protuovrhe te tako ovršeniku ne prijeti bilo kakva nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

18. Stoga je sud stava da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obzirom nije pružio niti jedan dokaz na okolnost da bi bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, a što je odlučno prilikom ocjene nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

19. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, čime nije ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odbio prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

20. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

21. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ–a.

22. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

23. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje, sud prvog stupnja donijet će zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

24. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 24. ožujka 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju Klasa: 701-01/26-023/6

3. spis

Z/ kal.30 dana