REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠĐ zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika ŠĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 26. rujna 2022., broj: 32Pp-2254/2022-5, na sjednici vijeća održanoj dana 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika ŠĐ, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci presude iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 6 mjeseci od primitka ove pravomoćne presude i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ona će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ŠĐ i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

III. Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik ŠĐ oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ŠĐ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kuna, temeljem članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Istom presudom, temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 33,18 eura.

4. Protiv navedene presude okrivljenik ŠĐ pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, ali kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Narodne novine broj: 114/2022), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odmjeriti kaznu imajući u vidu sada propisani minimum novčane kazne za prekršaj za koji se tereti okrivljenika (660,00 do 1.990,00 eura).

8. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka nije osnovan. Naime, okrivljenik se u žalbi poziva na te povrede, ali ih sadržajno povezuje s pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem (o čemu u daljnjem tekstu).

9. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan, te da je nakon provedenog postupka, okrivljenik pravilno proglašen krivim.

10. Uredno pozvani okrivljenik nije se odazvao sudu, a u svojoj pisanoj obrani poricao je počinjenje prekršaja.

11. Sud je izvršio uvid u Zapisnik o alkotestiranju, koji je okrivljeniku osobno uručen, nije poricao rezultate alkotestiranja i odbio je stručni pregled, a iz kojeg proizlazi da je počinio navedeni prekršaj, odnosno upravljao vozilom s utvrđenom koncentracijom od 1,16 g/kg. Nadalje, sud je izvršio uvid u druge pisane dokaze. Među tim dokazima je i Izvješće o ispitivanju upotrijebljenog alkometra, tako da je neosnovan žalbeni navod da je sud trebao provoditi dodatne dokaze, jer bi to dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim, pa i ovaj sud smatra da je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

13. Ispitujući u smislu žalbenih navoda odluku o novčanoj kazni, ovaj sud izrečenu novčanu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za prekršaj za koji se tereti okrivljenik, sada smanjenu po službenoj dužnosti, smatra razmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu počinio jedan od težih prometnih prekršaja i ugrožavao ostale sudionike u prometu i imovinu, stoga nema uvjeta za izricanje blaže novčane kazne. Dakle, kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

14. Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

15. Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj sud smatra da je ona opravdana u navedenom trajanju, s obzirom da je upravljao motornim vozilom s utvrđenom koncentracijom od 1,16 g/kg alkohola, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.

16. Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. ožujka 2026.

Izvjestiteljica:

Predsjednik vijeća:

Sofija Kovačević,v.r.

Nediljko Boban,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.