Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-493/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska ljekarna Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, Zagreb, OIB: 37268254106, zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice LF, mag. pharm., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1535/2023-4 od 29. prosinca 2023., dana 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1535/2023-4 od 29. prosinca 2023.,

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Gradska ljekarna Zagreb, Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, OIB: 37268254101, štetu u iznosu od 1.319,85 EUR/ 9.944,41 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 263,97 EUR od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate;

- na iznos od 263,97 EUR od dana 16. rujna 2023. godine do isplate;

- na iznos od 263,97 EUR od dana 16. listopada 2023. godine do isplate;

- na iznos od 263,97 EUR od dana 16. studenoga 2023. godine do isplate;

- na iznos od 263,97 EUR od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate; od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodište za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže ste tuženici LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Gradska ljekarna Zagreb, Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, OIB: 37268254101, prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodište za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. O d b i j a s e zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja i osporila navode žalbe u cijelosti i predložila žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na plaćanje naknade za korištenje poslovnog prostora anagrafske oznake [adresa], u visini razlike između iznose koje tuženica plaća sukladno Ugovora o zakupu i tržišne zakupnine visinu koje tužitelj temelji na procjembenom elaboratu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Maje Petrović, dipl. ing. građ.,u iznosima od po 263,97 EUR mjesečno, za razdoblje od 15. kolovoza do 15. prosinca 2023.

4. U sporu male vrijednosti o čemu se predmetno radi, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

4.1.. Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

5. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnina čkbr. [katastarska čestica] ambulantno dvorište od 269 čhv/ 967 m2 i čkbr. [katastarska čestica] zgrada ambulante od 171 čhv/ 615 m2, obje k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj kao zakupodavac s tuženikom kao zakupnikom 18. rujna 1998. zaključio Ugovor o zakupu jedinice zakupa Ljekarne Konjščina, [adresa], a koji je ugovor prema članku 11. st. 1. zaključen na neodređeno vrijeme i vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana, a prema stavku 2. tog članka, ugovor o zakupu je važeći do zakupnik istodobno ima zaključen ugovor s HZZO-om za svaku godinu posebno,

- da je tužitelj 17. listopada 2019. donio Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Konjščina, [adresa] broj 01/1-305/2019., u obrazloženju koje navodi da je člankom 269. ZZZ-a određeno da zdravstveni radnici iz zakupa nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2019. te da radi zaštiti interesa i imovine Gradske ljekarne Zagreb, osnivač i Upravno vijeće Gradske ljekarne Zagreb nisu odlučili dalje dati u zakup poslovni prostor na adresi [adresa],

- da je povodom tužbe LF presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: P-5672/2020-27. od 20. prosinca 2021. navedena Odluka o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Konjščina, [adresa] broj 01/1-305/2019. od 17. listopada 2021. utvrđena ništavom te je naloženo tuženiku Gradska ljekarna Zagreb donijeti novu Odluku, sukladno čl. 261. st. 1. i st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 100/18- dalje: ZZZ), a koje je presuda pod točkama I. i II. izreke postala pravomoćnom 27. prosinca 2022., a ovršnom 31. siječnja 2023.,

- da Općinski građanski sud u Zagrebu presudu o ništetnosti navedene Odluke tužitelj temelji na pravnom shvaćanju da je odredba čl. 261. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, prisilni propis za tuženika (u tom predmetu Gradska ljekarna Zagreb), odnosno da ona zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa daje mogućnost izbora da, ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem su da dana stupanja na snagu tog Zakona obavljali tu djelatnost, a da tuženik nije imao zakonsku mogućnost donijeti Odluku o prestanku ugovora o zakupu jer ga odredbe ZZZ-a na to ne ovlašćuju u situaciji kad je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi na osnovu zakupa, odlučila nastaviti obavljati tu djelatnost o čemu je na vrijeme obavijestila tuženika te da je tuženik u takvoj situaciji jedino mogao nastaviti sa zakupnim odnosom, bilo zaključenjem novog ugovora ili izmjenom postojećeg,

- da je tužitelj 25. svibnja 2023. donio novu Odluku o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne Konjščina, [adresa], broj 01/1-94/2023, u obrazloženju koje osporava shvaćanje sudova o prisilnoj naravi odredbe čl. 261. st. 1. ZZZ-a, te ponovno navodi da radi zaštiti interesa i imovine Gradske ljekarne Zagreb, osnivač i Upravno vijeće Gradske ljekarne Zagreb nisu odlučili dalje dati u zakup poslovni prostor na adresi [adresa],

- da je tuženica i dalje u posjedu predmetne jedinice zakupa Ljekarne Konjščina te da tužitelju za to plaća iznose ugovorene Ugovorom o zakupu,

- da je tužitelj dopisom od 27. rujna 2023. pozvao tuženicu na plaćanje naknade za korištenje njegove stvari u visini razlike između iznose koje tuženica plaća sukladno Ugovora o zakupu i tržišne zakupnine visinu koje tužitelj temelji na procjembenom elaboratu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Maje Petrović, dipl. ing. građ.,

- da je tuženica dopisom od 4. listopada 2023. odbila zahtjev tuženica za plaćanjem naknade za korištenje poslovnog prostora.

6. Temeljem navedenih i između stranaka nespornih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao da je tuženica posjed poslovnog prostora stekla na valjanoj pravnoj osnovi – Ugovoru o zakupu jedinice zakupa Ljekarne Konjščina zaključen na neodređeno vrijeme te da ga tužitelj nije otkazao temeljem odredbi čl. 12. tog ugovora, te je njezin posjed od tog dana bio pošten. Ovo osobito stoga što tužitelj, niti dopisom od 27. rujna 2023., a niti tužbom u ovom ili kojem drugom predmetu nije ni postavio zahtjev za predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora. S druge strane tuženica kojoj je tužitelj suprotno ovlaštenjima iz odredbe članka 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ponovno otkazao predmetni ugovor protivno pravnom stavu izraženom u citiranoj pravomoćnoj presudi od presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: P-5672/2020-27. od 20. prosinca 2021., nije obvezna tužitelju platiti naknadu za korištenje poslovnog prostora preko iznosa utvrđenog Ugovorom o zakupu (kojeg nesporno plaća).

7. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja

8. Naime, ocjenjujući osnovnosti zahtjeva tužitelja pravilno je sud prvog stupnja smatrao u postupku od odlučnog značenje pitanje poštenja tuženice u odnosu na predmetni poslovni prostor sukladno odredbi članka čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV) sukladno pravnom shvaćaju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održanoj 26. listopada 2009.

9. Dakle, u konkretnom se slučaju ne primjenjuje odredba čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/20221., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) na koju se poziva tužitelj, već je kao mjerodavno pravo u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje predmetnog prosta u primjeni odredbe čl. 164. st. 1. ZV-a, prema kojoj pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9.1. Stoga je tek nepošteni posjednik tuđe stvari u obvezi predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te dati naknadu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanje, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario( i čl. 165. st. 1. ZV-a).

10. U konkretnom slučaju tužitelj je poziva na ovlaštenje iz odredbu čl. 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/2018, 125/2019, 147/2020, 119/2022, 156/2022, 33/2023- dalje: ZZZ), kojima je propisano da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. ZZZ-a, mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora, koji je u vlasništvu doma zdravalja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona.

10.1. Polazeći od sadržaja citirane odredbe navedeni zdravstveni radnici mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa u prostoru koji nije u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne raspolažu temeljem valjanog dokaza o pravu raspolaganja prostorom, a za koji zdravstveni radnici raspolažu valjanim dokazom o vlasništvu ili o raspolaganju prostorom u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu toga Zakona

11. U navedenim činjeničnim okolnostima kada je tuženica u trenutku stupanja na snagu navedenog Zakona bila zdravstveni radnik koji je obavljao privatnu praksu na osnovi zakupa, to je mogla nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove.

12. S druge strane tužitelj, niti bilo koja druga zdravstvena ustanova, nisu imali zakonsko ovlaštenje donijeti odluke kojima se odbija zahtjev za davanje u zakup poslovnih prostora zdravstvenim radnicima koji su u tim prostorima obavljali zdravstvenu djelatnost na dan stupanja Zakona na snagu, odnosno odredbama tog Zakona tužitelju nije ostavljeno pravo izbora nastavka djelatnosti u prostoru u njegovom vlasništvu u kojem se takva djelatnost do donošenja zakona i obavljala.

13. Naprotiv citiranom odredbom članka 261. ZZZ-a nametnuta je obveza i dužnost tužitelju kao dotadašnjem zakupodavatelju i vlasniku predmetnog prostora da nastavi za zakupnim odnosom, kada je to izabrao zdravstveni djelatnik. Međutim, tužitelj je 25. svibnja 2023. donio Odluku o prestanku Ugovora o zakupu, koja je sadržajno identična Odluci i prestanku zakupa od 17. listopada 2019., te je ista kao takva protivna izričitoj odredbi članka 261. ZZZ-a te kao takva i po ocjeni ovoga suda ništavna sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a.

14. Žalitelj u žalbenim navodima ukazuje kako se zapravo ZZZ niti jednom svojom odredbom ne propisuje da je upravno vijeće ljekarničke ustanove dužno donijeti odluku kojom se zakup nastavlja. Navedeno da ne propisuju niti odredbe čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a pa ne postoji obveza tužitelja da donese novu odluku temeljem tih odredaba. Naime, po tim odredbama upravno vijeće tuženika bi ponovno imalo pravo potpuno slobodno donijeti odluku o tome hoće li sklopiti ugovor o zakupu ili neće. Odredbe čl. 261. st. 1. i 5. ZZZ-a stoga po pravnom stavu žalitelj nisu prisilne norme, a što jasno proizlazi već iz njihovog izričaja. Ovo iz razloga što obje odredbe navode da zdravstveni radnici mogu nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora.

15. U odnosu na navode žalbe za odgovoriti je kako žalitelj polazi od pogrešne pretpostavke da prisilnost nije određena jer je u čl. 261. st. 4. citiranog Zakona izričito određeno da „Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz st. 2. ovog članka u roku od 60. dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika“, dok je u st. 2. te odredbe određeno da „zdravstveni radnici iz st. 1. ovoga članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi (...) na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snago ovoga Zakona“.

15.1. Navedeno pravno shvaćanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Revd 2538/2023-2 od 5. rujna 2023., kojom je odbijen zahtjev za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje smatra li se citirana odredbe članka 261. ZZZ-a, prisilnom normom isključivo kada je prisilnost određena neposredno određivanjem "gubitka pravnog učinka", odnosno posredno izrazima "mora", "zabranjuje", "samo ako" i sličnim izrazima koji bi upućivali na zaključak da zakonodavac hoće samo takvo postupanje adresata i nikakvo drugačije?

16. Upravo iz navedenog proizlazi da namjera zakonodavca prilikom donošenja ZZZ s obzirom na sadržaj članka 261. ZZZ, nije bila onemogućiti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu u zakupu prostora, nastavak zakupa istog prostora odnosno učiniti to ovisnim o odluci ljekarničke zdravstvene ustanove a što proizlazi i iz Uputa Ministarstva zdravstva od 2. siječnja 2019., 4. siječnja 2019. i 5. studenog 2019.

17. Dakle, donošenjem Odluke o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora, tuženica je postupila protivno navedenim odredbama članka 261. ZZZ kao prisilnom propisu. Zbog toga je, sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a, Odluka o odbijanju davanja u zakup poslovnog prostora tužiteljici koju je donijelo Upravno vijeće tuženica 25. svibnja 2023. godine je ništetna.

18. Naime, navedena odredba formulirana je na način da se upravo zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa daje mogućnost izbora da ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem sud odstupanja na snagu Zakona obavljaju tu djelatnost.

19. Dakle, pravo izbora je isključivo na zdravstvenim djelatnicima. U konkretnom slučaju, tužiteljica je odabrala nastaviti s obavljanjem navedene djelatnosti u privatnoj praksi slijedom čega se i obratila tuženiku sa zahtjevom za sklapanje ugovora o izmjenama i dopunama ugovara o zakupu ili sklapanjem novog ugovora.

20. Utoliko je pravno neodlučna okolnost je li tužitelj predmetnom odlukom zahtijevao ili ne predaju spornog poslovnog prostora pa s tim u svezi i žalbeni navodi tužitelja o ostvarenoj bitnoj povredi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na sadržaj navedene odluke o otkazu zakupnog odnosa koji u odnosu na sporni prostor.

21. Pri tome je ukazati kako predmetni zakupni odnosi prema Uredbi o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 156/2022.) ex lege prestaju s danom 1. siječnja 2024. Naime, zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 261. stavka 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 100/2018., 125/2019., 147/2020. i 119/2022.) prema citiranoj Uredbi nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2023., što na konkretni slučaj nije od značaja jer se ne radi o utuženom razdoblju.

22. S druge strane člankom 206. st. 3. ZZZ-a je propisno da se ugovorom o zakupu poslovnog prostora iz stavaka 1. i 2. ovog članka iznos zakupnine određuje sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, pa tužitelju u svakom slučaju ne bi pripadalo pravo na utuženu razliku.

23. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi ali iz drugih razloga, radi čega je na temelju odredbe članka 368.stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu,23. ožujka 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević