REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3918/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja i presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-788/2024 od 10. srpnja 2024., 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -788/2024 od 10. srpnja 2024. u pobijanim točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 455,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 348,60 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-788/2024 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 455,52 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev, primijenivši pravilo o teretu dokaza. Ocijenio je da tužitelj nije dokazao suodgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Pri tome imao je u vidu da se na temelju odredbe čl. 464.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14-Odluka Ustavnog suda, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 27/24; dalje: ZPP) u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem od 10. srpnja 2024 odbio sve tužiteljeve i tuženikove dokazne prijedloge, ocijenivši da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti u kojem stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave, slobodnom ocjenom dokaza (čl. 464.a ZPP-a).

5. Protiv presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je predložio nužne dokaze koje je prvostupanjski sud trebao provesti, a kojim bi tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povedu odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer u obrazloženju pobijane presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Isto tako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako nije provodio tužiteljeve predložene dokaze, imajući u vidu načelo ekonomičnosti, odnosno kako izvođenje dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora u smislu odredbe čl. 10. ZPP-a. U vezi s takvim obrazloženjem valja reći da je tužitelj predložio saslušanje svjedoka, u vezi čega je prvostupanjski sud trebao provesti raspravu. Imajući to u vidu potpuno je nejasan i kontradiktoran zaključak prvostupanjskog suda da nijedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, kada predloženi dokazi po svojoj prirodi zahtijevaju da ih sud izvede na usmenoj raspravi. Pobija odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Tužiteljeva žalba protiv pobijane presude je osnovana, dok je protiv pobijanog rješenja nedopuštena.

8. U odnosu na pobijano rješenje, po ocjeni ovog suda ono se odnosi na upravljanje postupkom, pa protiv njega nije dopuštena žalba. Zato je odlučeno kao u izreci rješenja (čl. 278. st. 2. ZPP-a).

9. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

10. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zato ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku u iznosu od 455,52 EUR. Imovinska šteta proizlazi iz prometne nesreće koja se dogodila 2. veljače 2023. U prometnoj nesreći sudjelovali su tužiteljev osiguranik CP koji je upravljao teretnim vozilom marke Renault Master registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom potpunog kasko osiguranja broj [broj police osiguranja], i tuženikov osiguranik ŠP koji je upravljao osobnim automobilom marke Škoda registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja od auto odgovornosti broj [broj police osiguranja]. Po polici kasko osiguranja tužitelj je svojem osiguraniku isplatio naknadu imovinske štete u iznosu od 911,04 EUR (tužiteljeva potvrda o izvršenom plaćanju, list 48. spisa).

12. Iz činjeničnog sadržaja tužbe proizlazi da su tužiteljev i tuženikov osiguranik suodgovorni za predmetni štetni događaj u jednakim omjerima tj. tužiteljev osiguranik je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50%, kao i tuženikov osiguranik.

13. Tuženik je osporio odgovornost svojeg osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, smatrajući da je tužiteljev osiguranik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

14. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza i isprava koji su nalaze u spisu, u smislu odredbe čl. 464.a ZPP-a slobodnom ocjenom dokaza te primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio da tužitelj nije dokazao suodgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Zbog toga je tužiteljev tužbeni zahtjev prvostupanjski sud odbio kao neosnovan.

15. Međutim, ovaj sud ovakvu argumentaciju prvostupanjskog suda ne može prihvatiti kao pravilnu, budući da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni rezultatima izvedenih dokaza i sadržaju spisa (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a). Ovaj sud na osnovi ovlasti iz odredbe čl. 373.a ZPP-a ov pobijanu presudu preinačuje.

16. Kako je već naprijed navedeno, tužitelj tvrdi da je tuženikov osiguranik u omjeru (50%) suodgovoran za štetni događaj i nastalu štetu.

17. U vezi sa štetnim događajem Iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- da je u izvješću o prometnoj nesreći (list 5. spisa) navedeno da je sam štetni događaj nastao uslijed prestrojavanja vozila tuženikovog osiguranika,

- da je u izjavi o tijeku nastanka prometne nesreće tužiteljevog osiguranika (list 9. spisa) navedeno da se je tužiteljev osiguranik kretao u svojoj traci, da nije bio u mogućnosti stati, nakon što se vozilo tuženikovog osiguranika iznenada prestrojilo u desnu traku,

- da je u detaljnom opisu nastanka prometne nesreće (list 50. spisa) navedeno da je tuženikov osiguranik vozeći se po lijevoj traci, dajući žmigavac prelazi na desnu traku i zaustavlja se na semaforu, te odjednom osjeća udarac odostraga teretnog vozila tužiteljevog osiguranika.

18. Na temelju ovih utvrđenja ovaj sud zaključuje da je prometna nesreća i šteta na vozilima nastala uslijed prestrojavanja vozila tuženikovog osiguranika. Drugim riječima raspoloživi dokazi i okolnosti samog štetnog događaja, ukazuju na to da je tuženikov osiguranik u jednakom omjeru suodgovoran za predmetni štetni događaj kao i tužiteljev osiguranik.

19. Odredba čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO) propisuje da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.) ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st 2.).

20. Kod takvog stanja stvari, pritom uzimajući o obzir navedenu odredbu ZOO-a, te okolnost da je tuženikov osiguranik u omjeru od 50% suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke, (čl. 373.a ZPP-a).

21. Kako je pobijana presuda preinačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. S obzirom na to da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari u cijelosti uspio u sporu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

22. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) i to za: sastavljanje tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), sastavljane žalbe protiv pobijane presude u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10. 1. Tarife) što uvećano za PDV ukupno iznosi 281,25 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 EUR, pobijanu presudu u iznosu 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR. Ukupni troškovi parničnog postupka koji su dosuđeni tužitelju iznose 348,60 EUR pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 20. ožujka 2026.

Sudac

Nikolina Mišković