Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj Gž-3227/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sande Crljen Ivančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Čačić iz Bjelovara, protiv 1. tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Marko Zečević iz Zagreba i 2. tuženika ĆN iz [adresa], radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-119/2023.-27 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-119/2023.-27 od 30. rujna 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
''Utvrđuje se da nemaju učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30.6.2022, ovjeren po javnom bilježniku Mati Mediću iz Kutine pod brojem: OV-2303/2022 dana 30.6.2022., te Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.6.2022 sklopljen dana 12.7.2022., ovjeren po javnom bilježniku Mati Mediću iz Kutine pod brojem: OV-2470/2022 dana 12.7.2022., sklopljeni između 2. tuženika ĆN iz [adresa] kao prodavatelja i 1. tuženika UN iz [adresa], kao kupca, kojim je 2. tuženik prodao 1.tuženiku nekretninu upisanu pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, te se određuje povrat u prijašnje stanje u zemljišnim knjigama prije upisa izvršenog temeljem navedenog Ugovora i Aneksa i to brisanjem 1. tuženika kao vlasnika, te ponovnim upisom u zemljišne knjige 2. tuženika kao vlasnika, što su tuženici dužni trpjeti, te se utvrđuje da je tužitelj KN iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, te se nalaže 2. tuženiku ĆN iz [adresa] da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini upisanoj pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se u cijelosti alternativno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi: ''Utvrđuje se da nemaju učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30.6.2022, ovjeren po javnom bilježniku Mati Mediću iz Kutine pod brojem: OV-2303/2022 dana 30.6.2022., te Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.6.2022 sklopljen dana 12.7.2022., ovjeren po javnom bilježniku Mati Mediću iz Kutine pod brojem: OV- 2470/2022 dana 12.7.2022., sklopljeni između 2. tuženika ĆN iz [adresa] kao prodavatelja i 1. tuženika UN iz [adresa], kao kupca, kojim je 2. tuženik prodao 1.tuženiku nekretninu upisanu pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2.
Utvrđuje se da je tužitelj KN iz [adresa] vlasnik nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, što je 1. tuženik DN iz [adresa] I.5C 1x3, [adresa] dužan trpjeti i dozvoliti tužitelju da se na temelju ove presude upiše kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, voćarska ulica, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, u roku 15 dana Nalaže se 1. tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, u roku 15 dana.''
III Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.062,50 €, u roku 15 dana.".
2.Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga predlažući preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti je i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1.Na žalbu nije odgovoreno.
3.Žalba tužitelja nije osnovana.
4.Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje:ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a na druge konkretne povrede žalitelj ne ukazuje, pa žalbeni razlog bitne povrede nije ostvaren.
5.Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da nemaju učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 30. lipnja 2022. te Aneks tog Ugovora od 12. srpnja 2022. a koji su sklopljeni između drugotuženika kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca nekretnine upisane pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Kutini, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2 uz povrat u prijašnje stanje u zemljišnim knjigama prije upisa izvršenog temeljem navedenog Ugovora i Aneksa i to brisanjem prvotuženika kao vlasnika, te ponovnim upisom u zemljišne knjige drugotuženika kao vlasnika, što da su tuženici dužni trpjeti uz utvrđenje da je tužitelj KN vlasnik predmetne nekretnine te nalog drugotuženiku ĆN da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini koju bi u protivnom zamijenila presuda po pravomoćnosti, te eventualno kumulirani (podredni) zahtjev na utvrđenje da predmetni ugovori nemaju učinka uz utvrđenje da je tužitelj vlasnik utužene nekretnine što da je prvotuženik DN dužan trpjeti i dozvoliti tužitelju da se na temelju presude upiše kao vlasnik nekretnine što će u protivnom zamijeniti presuda po pravomoćnosti.
6.U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
-kako su prvotuženik kao kupac i drugotuženik kao prodavatelj dana 30. lipnja 2022. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Kutini, zemljišnoknjižni odjel Kutina, u zk.ulbr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2370 m2, Dvorište sa 1574 m2, voćnjak sa 774 m2, [adresa] sa 22m2, ukupno 2370 m2, uz ugovorenu cijenu od 75.000,00 kuna isplaćenu prodavatelju i ovjeren po javnom bilježniku Mati Mediću iz Kutine pod brojem: OV-2303/2022 dana 30. lipnja 2022. nakon čega je radi ispravljanja pogrešno upisanog OIB [osobni identifikacijski broj]a kupca dana 12. srpnja 2022. sklopljen Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine (ovjeren po javnom bilježniku Mati Medić iz Kutine pod brojem: OV-2470/2022 dana 12.srpnja 2022.) a koji Ugovor i Aneks su provedeni u zemljišnim knjigama rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Z-4277/2022 od 02. kolovoza 2022. tako da je kao vlasnik naprijed navedene nekretnine upisan prvotuženik, za cijelo;
-kako je tužitelj u tužbi te saslušan kao stranka tvrdio da je predmetni kupoprodajni ugovor i njegov aneks prividan pravni posao budući je upravo on stvarni kupac nekretnine koji je i pregovarao sa drugotuženikom o kupnji, uplatio mu sa svog računa u Irskoj kupoprodajnu cijenu od 12.000,00 Eura i stupio u posjed a nije naveden kao kupac iz formalnih razloga-jer su se protiv njega vodile ovrhe radi neplaćanja zakonskog uzdržavanja za djecu, radi čega nije želio imati nekretninu na svoje ime koja bi mogla biti potencijalni predmet ovrhe, a ne spori kako se radi o bračnoj stečevini s GN, majkom tuženika pod 1. s kojom je tada bio u bračnoj zajednici koja je naknadno prestala;
- kako je tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu porekao prividnost ugovora a saslušan kao stranka iskazivao da je tužitelju i njegovoj supruzi, a svojoj majci pozajmio 5.000,00 Eura za kupnju predmetne nekretnine, koji iznos je uplatio na njihov račun u Irskoj, a oni uplatili daljnjih 5.000,00 eura za kupnju koji zajam mu nije vraćen, radi čega je i upisan kao kupac, a također i stoga što su spomenuti imali velika dugovanja prema RH te je majci dao punomoć za zaključenje ugovora predavši joj i daljnji iznos od 14.000,00 Eura za uređenje kupljene kuće;
- kako je svjedokinja GN potvrdila iskaz svoga sina, tuženika pod 1.
7.Sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza drži kako stranke nisu sklopile drugi ugovor, predugovor ili privremeni kupoprodajni ugovor odnosno da ne postoji drugi ugovor kojeg bi stranke prikrile sklapanjem predmetnog kupoprodajnog ugovora i njegovog Aneksa te da ne postoji nesklad između volje i očitovanja. Dosljedno, da su stranke htjele pravni posao koji su i zaključile, radi čega je smatrao da predmetni kupoprodajni ugovor i njegov Aneks nemaju bitne pretpostavke prividnosti u smislu članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO), a razloge na koje se tužitelj poziva zbog kojih nije tituliran kao stvarni kupac drži pobudom u smislu članka 273. stavak 1. ZOO-a pravno neodlučnom za valjanost ugovora, radi čega je odbio glavni i eventualno kumulirani zahtjev.
8.Tužitelj u žalbi u bitnome iznosi predmet spora i detaljno ponavlja navode i činjenice koje je iznosio tijekom postupka, zbog kojih smatra da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine između tuženika pod 1. i 2. prividan pravni posao.
9.Odredbom članka 247. ZOO-a propisano je da se ugovor smatra sklopljenim kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora dok, prema odredbi članka 285. st. 1. ZOO-a, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.) pri čemu se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi (stavak 3).
9.1.Sukladno navedenom, kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje a u tom slučaju između ugovornih strana prividan ugovor nema pravnog učinka, s njim se postupa kao da nije niti sklopljen.
9.2.Stoga je zaključiti da je bitna pretpostavka za postojanje prividnog (simuliranog ili fiktivnog) ugovora suglasnost volja ugovornih stranaka o njegovoj prividnosti, odnosno suglasnost o sklapanju nekog drugog ("pravog") ugovora koji taj prividni ugovor prikriva, odnosno između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.
9.3.Tek kad bi se utvrdilo postojanje svih bitnih sastojaka nekog drugog, određenog pravnog posla (disimuliranog ugovora), moglo bi se prosuđivati pitanje njegove valjanosti i postojanje obveze među strankama ugovora.
10.Među strankama nije sporno da je pregovore o kupnji s tuženikom pod 2. kao prodavateljem vodio tužitelj sa suprugom, a majkom tuženika pod 1. s kojom je zbog narušenih odnosa bračna zajednica prestala naknadno, da tuženik pod 2. kao prodavatelj nije upoznao tuženika pod 1. kao kupca jer je Ugovor o kupoprodaji i njegov aneks u ime prvotuženika kao kupca potpisala njegova majka, da je kupoprodajna cijena isplaćena tuženiku pod 2. doznakom iz inozemstva na njegov račun i da je tuženik pod 1. uz saznanje tužitelja u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo te da između tužitelja i tuženika pod 1. nije zaključen u pisanom obliku bilo kakav pravni posao s tim u svezi.
11.Prema navedenom, stranke su suglasne u tome da su htjele sklopiti ugovor o kupnji predmetne nekretnine za tamo ugovorenu cijenu.
12.Proizlazi kako je među strankama sporno je li predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između tuženika pod 1. i 2. prividan pravni posao koji stranke, glede osobe kupca nisu htjele jer su se tužitelj (i majka tuženika pod 1. s kojom je tada živio u bračnoj zajednici) i tuženik pod 1. (kako tvrdi tužitelj) sporazumjeli da prividno tuženik pod 1. ima ulogu kupca pri kupnji nekretnine iz razloga tužiteljeve zaduženosti zbog neplaćanja uzdržavanja i opasnosti od ovrhe, dok su se stvarno sporazumjeli da nekretninu kupi tužitelj svojim novčanim sredstvima, pri čemu između tužitelja i tuženika pod 1. s tim u svezi nije u pisanom obliku zaključen bilo kakav ugovor.
12.1.Slijedom navedenog sporno je je li ugovor između tuženika pod 1. i 2. bez učinka kao prividan pravni posao koji prikriva sporazum između tužitelja i tuženika pod 1. o tome da tužitelj bude kupac, kao valjani pravni posao.
13.Iz provedenog postupka i stanja spisa proizlazi kako su stranke i to tužitelj i tuženik pod 1. te njegova majka GN različito iskazivali, tuženik pod 2. nije imao bitnijih saznanja značajnih za odluku osim da je prodaju ugovarao s tužiteljem i GN koji su mu rekli da zbog određenih pravnih problema ne žele da nekretnina glasi na njih i da mu je kupovnina plaćena sa stranog računa, ali se nije mogao izjasniti čijeg, dok ostali nesrodni svjedoci saslušani u dokaznom postupku nisu imali saznanja o okolnostima zaključenja predmetnih ugovora, nego o posjedu i renoviranju nekretnine koja je predmet ugovora.
14.U takvim okolnostima jedno je sigurno, kako bi to proizlazilo iz kazivanja glavnih aktera, tužitelja, tuženika pod 1. i svjedokinje GN, a to je da je postojala volja i namjera kupnje predmetne nekretnine za tamo ugovorenu cijenu i o tome je sporni ugovor sklopljen između tuženika pod 1. i 2. i realiziran.
15.Prividan (simulirani ili fiktivan) ugovor je onaj ugovor koji je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora kojega stranke uopće ne žele.
16.Pritom, kod simuliranog ugovora stranke sklapaju jedan ugovor praveći se da ga žele i takvog ističu prema vani (simulirani ugovor) sa svrhom prikrivanja nekog drugog ugovora koji stvarno žele, odnosno koji odgovara pravoj volji stranaka (disimulirani ugovor). Valja istaknuti da nije prividan onaj ugovor kojega stranke sklapaju radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka, iako ga u protivnom možda ne bi sklopile.
17.Stoga ovaj sud smatra da predmetni ugovor nije prividan ugovor jer iz rezultata dokaznog postupka, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje, proizlazi da je prava volja i namjera stranaka bila upravo kupnja predmetne nekretnine kakva je i obavljena između tuženika pod 1. i 2. i realizirana upisom tuženika pod 1. u zemljišne knjige, kao kupca za cijelo. Ako su tužitelj i tuženik pod 1. eventualno usmeno ugovorili da će tuženik pod 1. nakon postizanja određenih ciljeva tužitelja (prestanka opasnosti provođenjem ovrhe na njegovoj imovini) pravnim poslom vlasništvo predmetne nekretnine prenijeti na tužitelja, što tužitelj ne tvrdi niti dokazuje, to ne utječe na valjanost predmetnog ugovora, kako je valjano zaključio i prvostupanjski sud.
18.Iz navedenih razloga, budući je na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud valjano zaključio da je predmetni ugovor pravno valjan obzirom na to da su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (predmetu i cijeni), pri čemu su se o svemu sporazumjele te su njihove izjave volje dane slobodno i ozbiljno kao i da je postojala obostrana suglasnost o pravnoj naravi ugovora, žalbene razloge pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud ne nalazi osnovanim, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja.
19.Prvostupanjski je sud odluku donio ocjenom svih provedenih dokaza uključujući i iskaze tužitelja i tuženika u cijelosti te neposredno uključene svjedokinje GN i za svoju odluku je dao valjane razloge koje u prihvaća i ovaj sud.
20.Okolnosti na kojima tužitelj temelji svoju tvrdnju da se radi o prividnom ugovoru, isticane tijekom prvostupanjskog postupka, a ponovljene u žalbi i prema ocjeni ovog suda ne upućuju na protivan zaključak.
21.Posljedica prividnosti je da takav ugovor nema pravnog učinka, radi se o nepostojećem ugovoru. Nepostojeći ugovor uopće nije nastao, budući ne postoje bitne pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Nepostojeći ugovor je onaj kojem nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora.
22.Naprotiv, predmetni ugovor o kupoprodaji stranke su htjele, sklopljen je u pismenom obliku, u trenutku sklapanja tuženik pod 2. je bio upisan kao vlasnik, primio je ugovorenu cijenu, predao posjed i ovlastio tuženika pod 1. na uknjižbu koja je i ostvarena. Stoga, ako je tužitelj (i njegova supruga) svjesno tražio, a tuženik pod 1. prihvatio da ga kao kupac zaključi treća osoba, ovdje tuženik pod 1., da bi tužitelj a eventualno i njegova supruga izbjegli plaćanje svojih obveza ili je tuženik pod 1. eventualno htio osigurati naplatu svoje moguće tražbine prema tužitelju, to ne dovodi u pitanje njegovu pravnu valjanost jer pobude zbog kojih je takav ugovor zaključen, prema odredbi članka 273. stavak 1. ZOO-a ne utječu na njegovu pravnu valjanost, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pri čemu ni ovaj sud ne nalazi okolnosti za moguću primjenu članka 273. stavak 2. ZOO-a, niti na iste žalitelj ukazuje.
23.Utoliko je pravilno sud prvog stupnja odbio i zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg stanja brisanjem provedenog upisa u korist tuženika pod 1. te nalaganjem tuženiku pod 2. izdavanja tabularne isprave za upis tužitelja kao vlasnika, odnosno obvezivanje tuženika pod 1. na trpljenje tužiteljevog upisa u zemljišne knjige, jer za to nisu ostvarene zakonske pretpostavke.
24.Dodatno, glede tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine odgovoriti je kako je isti pravilno odbijen kao neosnovan, ali iz razloga što se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine prema odredbi iz članka 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25 dalje:ZV) stječe uknjižbom u zemljišne knjige, što ovdje u korist tužitelja nije ostvareno, a na druge pravne osnove se tužitelj ne poziva.
25.Dosljedno, kako je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i njihove valjane ocjene u zakonito provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje te valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, za koju odluku je dao jasne i dostatne razloge koje i ovaj sud prihvaća, što se žalbom s osnovom ne dovodi u pitanje, to je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti (članak 368. ZPP) uključiv i odluku o troškovima postupka koja je pravilna i zakonita (članak 154. stavak 1. i 155 ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika –Narodne novine 138/23).
U Splitu, 20. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić