Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-181/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja - suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i to: VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] V, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ciak truck d.o.o., OIB: 78969071801, iz [adresa], i TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, koje zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3090/2022-9 od 10. studenog 2023., 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3090/2022-9 od 10. studenog 2023., u dijelu pod točkom I. i III. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1107/2022, Ovrv-75283/2022 od 26. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je tuženiku GŠ naloženo da tužiteljima - suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], isplati iznos od 42,46 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke), ukida se navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana, tužiteljima, nadoknadi troškove ovršnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), te se nalaže tuženiku u roku od 8 dana, nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 162,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. studenog 2023. pa do isplate (točka III. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u dijelu pod točkom I. i III. izreke, navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 42,46 eura uvećan za zatezne kamate, koji iznos predstavlja neplaćenu zajedničku pričuvu za garažni prostor površine 9,18 m2 na adresi [adresa], i to za razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2021.

5. Nije sporno da je tuženik vlasnik spomenutog garažnog prostora na navedenoj adresi. U ovoj fazi postupka je sporna vjerodostojnost dostavljenih isprava i potpisa na dostavljenim ispravama, prvenstveno potpisa na međuvlasničkom ugovoru

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik vlasnik garaže na gore navedenoj adresi, a što proizlazi iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka

- da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima ( u konkretnom slučaju: 6,15 kn/1 m2 x koeficijent 0,75 x 9,18 m2 = 42,32 kn)

- da navedeni način obračuna proizlazi iz dostavljenog Međuvlasničkog ugovora, aneksa navedenog ugovora, popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja, odluke suvlasnika o prihvaćanju plana upravljanja, Ugovora o upravljanju zgradom i godišnjeg programa upravljanja

- da je Međuvlasnički ugovor potpisala potrebna većina suvlasnika i da je pričuva obračunata u skladu s odlukama suvlasnika

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima iznos neplaćene zajedničke pričuve, temeljem utvrđenja da je tuženik kao vlasnik garaže dužan plaćati zajedničku pričuvu, da je visina iste pravilno odmjerena sukladnom međuvlasničkom ugovoru, dok tuženik ni ne tvrdi niti dokazuje da je podmirio utuženo potraživanje, kao i da tijekom postupka nije obrazložio zbog čega smatra da dostavljene isprave nisu vjerodostojne, nije naznačio koji potpisi su sporni, nije iznio konkretne argumente kojima bi pobio iskazani obračun pričuve niti da je argumentirao svoje tvrdnje vezano za valjanost međuvlasničkog ugovora i točnost podataka o korisnim površinama posebnih dijelova zgrade.

10. Žalbenim navodima tuženik u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Naime, prema sudskoj praksi, na koju se tuženik poziva, u situaciji kada tuženik određeno ospori vjerodostojnost potpisa na ispravi, teret dokazivanja prelazi na stranku koja se na tu ispravu poziva, odnosno tužitelje.

11. Prema odredbi članka 89. stavka 2. („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15., dalje ZV). doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

12. Nadalje čl. 90. ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika (stavak 2.), dok je st. 3. istog članka propisano da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Odredbom čl. 280. st. 1. ZV-a propisano je da sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu

13. Odredbom čl. 375. st. 1. ZV-a propisano je da uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Odredbom čl. 375. st. 2. ZV-a propisano je što međuvlasnički ugovor osobito treba sadržavati i to veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine; uvjete i način upravljanja nekretninom; pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom; opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl.; uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve; ime suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti; uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini. Nadalje, odredbom čl. 375. st. 3. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine Prema odredbi članka 378. st. 1. ZV-a suvlasnici nekretnine dužni su poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju

14. Iako tuženik nije jedan od potpisnika gore navedenog međuvlasničkog ugovora (sastavni dio kojeg je prilog za potpisima suvlasnika), sukladno već ranije citiranim odredbama ZV-a i to čl. 90. st. 2. i čl. 375. st. 3. isti ga obvezuje, obzirom je navedeni potpisala većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Navedeno je ujedno i činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda koje, obzirom da je riječ o sporu male vrijednosti, ovaj sud nije ovlašten ispitivati.

15. Nadalje, neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja u okolnostima kada isti paušalno osporava istinitost i vjerodostojnost svih isprava i svih potpisa, bez navođenja konkretnih razloga zbog kojih iste smatra nevjerodostojnima. Neosnovano se pritom tuženik poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje se odnose na situaciju kada se pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na ispravi, obzirom da tuženik nije ni potpisnik međuvlasničkog ugovora čiji prilog sa potpisima paušalno osporava.

16. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužiteljima priznat trošak uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužiteljima pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 20. ožujka 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević