Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Poslovni broj: Pp-2660/2025-12

Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AR, kojeg brani branitelj Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 52. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: UP/I-334-01/25-02/211, urbroj: 443-02-01-25-4 od 13. svibnja 2025. i dopuna optužnog prijedloga klasa: UP/I-334-01/25-02/211, urbroj: 443-02-01-25-4 od 13. svibnja 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 18. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 183. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

Okrivljenik AR, sin A i C rođene D, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismen, SSS, po zanimanju web dizajner, nezaposlen, bez primanja, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, nije vlasnik nekretnina, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, vodi se drugi prekršajni, ali se ne vodi kazneni postupak

k r i v j e

što je 3. svibnja 2025. u 03,10 sati kampirao, odnosno boravio u šatoru gdje je zatečen na spavanju, izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova iz skupine "kampovi", na zemljištu koje se nalazi na otoku Gornja Siga, otprilike 30 metara od obale u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav u Osječko-baranjskoj županiji,

čime je postupio suprotno članku 29. stavku 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te počinio prekršaj kažnjiv po članku 52. stavku 1. istoga zakona,

II. pa se okrivljeniku za navedeni prekršaj na temelju citiranog članka navedenog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 200,00 eura (dvije stotine eura)

III. Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, a novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u gore propisanom roku.

IV. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, a u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 1. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, podnio je 13. svibnja 2025. optužni prijedlog protiv okrivljenika AR zbog prekršaja iz članka 52. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji je dopunjen dopunom od 22. svibnja 2025.

2. U svoju obranu okrivljenik je naveo da nisu točni navodi optužnog prijedloga i ne smatra se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naveo je da u cijelosti ostaje pri svojoj obrani koju je dao kod zamolbenog Općinskog suda u Koprivnici, Prekršajnog odjela. Naveo je da je točno da se u mjesecu svibnju 2025. nalazio na otoku Gornja Siga, međutim osporava da bi boravio u šatoru s obzirom da nikad ne boravi u šatoru dok je na tom području niti posjedujem šator. Stoga u cijelosti osporava prekršaj koji mu se stavlja na teret. U mjesecu svibnju pa i na dan kada mu se stavlja prekršaj na teret s njim je boravilo više osoba, a jedan od njih je ARĐ. Naveo je da su na području Gornje Sige česte kontrole te je i on često bio kontroliran, no nikada nije bio zatečen da bi kampirao u šatoru. Naveo je da, kada boravi na otoku Gornja Siga, spava u kućicama koje su tamo izgrađene, a izgrađene su u 2025., a kada je toplo spavaju vani, ali ne u šatorima. Na pitanje branitelja da li je ikada na području Gornje Sige boravio sam, okrivljenik je odgovorio da nije, da uvijek na tom području ima ljudi i to između 15 do 20 osoba u mjesecu svibnju, dok u ljetnim mjesecima ima i veći broj osoba. Na upit suda odgovorio je da je bilo više inspekcija otkako on boravi na otoku Gornja Siga i može reći da se ne sjeća točno konkretnog slučaja kada su došli inspektori Državnog inspektorata 3. svibnja 2025., ali može reći da on nema šator niti ikada boravi u šatoru.

3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao svjedoke CR i DR, pročitao zapisnik (stranica 3 do 4 spisa), obavijest po članku 109.a stavku 1. Prekršajnog zakona (stranica 5 do 6 spisa), zapisnik (stranica 14 do 15 spisa), obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona (stranica 16 do 17 spisa), zapisnik (stranica 30 do 32 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 18. ožujka 2026.

3.1. Sud nije izveo daljnje dokaze, budući da sud smatra da je činjenično stanje na temelju svih izvedenih dokaza dovoljno utvrđeno da se može donijeti odluka u ovome postupku te bi se inzistiranjem na izvođenju daljnjih dokaza bespotrebno odugovlačio ovaj postupak što je suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupanja. Naime, sud smatra nevažnim i odugovlačećim dokazni prijedlog da se od nadležnog katastra zemljišnih knjiga te Hrvatskog sabora pribavi da li se lokacija koja je opisana optužnim prijedlogom nalazi u službenim evidencijama upisana kao područje RH. Naime, o tome postoje diplomatske note između RH i RS te o tome postoji sudska praksa Visokog prekršajnog suda RH, o čemu će kasnije u obrazloženju biti riječi pa sud smatra da nije potrebno izvoditi te dokaze. Isto tako, sud je smatrao nevažnim i odugovlačećim dokazni prijedlog obrane da se od Postaje granične policije Beli Manastir pribave fotografije zabilježene tijekom provedenog inspekcijskog nadzora jer to nije bitno za odluku u ovome postupku, a na te okolnosti su detaljno ispitani svjedoci CR i DR koji su detaljno iskazivali o onome što su utvrdili provedenim inspekcijskim nadzorom. Isto tako, valja za reći da je sud pokušao doći do svjedoka ARĐ, a čije je ispitivanje obrana predložila kao dokaz u ovome postupku, međutim poziv za navedenog svjedoka na onu adresu koju je dostavila obrana se dva puta vraćao s napomenom dostavne službe, odnosno Hrvatske pošte, da je isti obaviješten, ali da nije podigao pošiljku te je stoga sud odustao od ispitivanja navedenog svjedoka smatrajući da se odluka u postupku može donijeti na temelju ostalih izvedenih i raspoloživih dokaza te da je dokazni prijedlog za ispitivanje toga svjedoka usmjeren ka odugovlačenju postupka, a s obzirom da svjedok nije zaprimao pozive ovoga suda. Isto tako, sud drži neprikladnim i nepotrebnim da se navedenom svjedoku dostava pokuša izvršiti putem sudskog dostavljača jer isti u dva navrata nije zaprimao pozive suda putem Hrvatske pošte te iako obaviješten nije podizao pošiljke.

4. Ispitan na ročištu održanom 16. siječnja 2026. svjedok DR je iskazao da je u konkretnom predmetu proveden inspekcijski nadzor kontrole kampiranja izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova i skupine kampovi i to na zemljištu koje se nalazi na otoku Gornja Siga na obali rijeke Dunav u suradnji s policijskim službenicima Postaje granične policije Beli Manastir, odnosno vršena je kontrola pripadnika tzv. Liberland pokreta. Iskazao je da je inspekcijski nadzor proveden 3. svibnja 2025. u 03,10 ujutro te su zatekli više šatora na koje su kucali i u jednom od šatora su zatekli mušku osobu koju su legitimirali, odnosno zatražili na uvid osobnu iskaznicu i utvrdili da se radi o AR. Iskazao je da je isti zatečen baš na spavanju u šatoru, iako za utvrđenje ovoga prekršaja nije niti nužno da je baš zatečen na spavanju na šatoru, već je bitno da koristi šator za potrebe kampiranja. Na upit branitelja okrivljenika da li su izradili fotografije odgovorio je da za time nije bilo potrebe jer je prekršaj utvrđen uviđajem inspektora na licu mjesta. Na daljnji upit branitelja da li se taj teritorij nalazi na području RH, svjedok je odgovorio da oni imaju nadležnost nad provođenjem inspekcijskog nadzora na ovom djelu obale koja je bliža RH te da postoje diplomatske note između RH i RS kojim je uređena nadležnost, odnosno jurisdikcija nad tim područjima. Na daljnji upit branitelja okrivljenika tko određuje što je kamp ili prostor za kampiranje, svjedok je odgovorio da je ono što je kamp propisano, ali također i jedinica lokalne, odnosno područne samouprave, može odrediti da je nešto prostor za kampiranje te da ista može odrediti taj prostor na onome području gdje ima nadležnost, a njihove propise koji su specifični da on ne poznaje. Na upit okrivljenika da li je svatko tko je zatečen na području Gornje Sige kriv ili je potrebno da budu još određene radnje vršene, svjedok je odgovorio da koliko se sjeća su samo okrivljenik i još jedna osoba baš zatečeni da kampiraju, odnosno zatečeni su na spavanju u šatoru.

4.1. Branitelj okrivljenika je stavio primjedbu na iskaz svjedoka u cijelosti navodeći da je isti iskaz suprotan navodima obrane, a na koju okolnost su predloženi daljnji dokazi.

4.2. Svjedok je na iskazanu primjedbu naveo da u cijelosti ostaje pri svome iskazu te da je ono što je sudu govorio istina.

5. Ispitana na ročištu održanom 16. siječnja 2026. svjedokinja CR je iskazala da je ranije radila kao voditeljica službe za ugostiteljstvo u Državnom inspektoratu te su imali informaciju o kampiranju izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova te su proveli inspekcijski nadzor na otoku Gornja Siga u suradnji s policijskim službenicima Postaje granične policije Beli Manastir koji su ih čamcem vozili do toga mjesta. Iskazala je da je nadzor proveden u ranim jutarnjim satima oko 03,00 sata ujutro, a cilj nadzora je bila kontrola neovlaštenog kampiranja. Dolaskom na navedeno mjesto zatekli su više šatora te budući da je bio mrak išli su sa svjetiljkama i svijetlili te su pokušavali utvrdili da li u kojem od šatora netko boravi te je iz jednog od šatora izašao jedan mlađi gospodin čiji su identitet utvrdili uvidom u isprave i utvrdili da se radi o AR, a kojeg su zatekli da je spavao u navedenom šatoru. Također može reći da ovo nije prvi puta da su istoga zatekli u kampiranju u šatoru, već su ga već jednom ranije zatekli i zabranili mu kampiranje na rok od 60 dana, ali po kontroli izvršenja rješenja istoga nisu u tom razdoblju zatekli, već su ga zatekli provodeći nadzor u ovome predmetu. Iskazala je da je članak 29. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jasan i propisuje što je kampiranje te gdje ono nije dozvoljeno i s obzirom na utvrđeno činjenično stanje je kasnije protiv okrivljenika pokrenut postupak. Na upit branitelja okrivljenika da li su sačinjene fotografije, svjedokinja je odgovorila da koliko je njoj poznato da nisu, ali to nije bilo niti bitno za njihovo postupanje, već su oni osobu zatekli tamo i identificirali uvidom u isprave i utvrdili ono što su utvrdili, a o čemu je sačinjen zapisnik. Na daljnji upit branitelja da li joj je poznato da su tamo bile ikakve kućice osim šatora, svjedokinja je odgovorila da se toga ne sjeća, ali da za predmet njezinog postupanja to nije bilo niti bitno jer ako su nekakve kućice i postojale one su u nadležnosti druge inspekcije. Na daljnji upit branitelja okrivljenika kada je bio inspekcijski nadzor u ovome predmetu, svjedokinja je odgovorila da je to bilo u mjesecu svibnju 2025. Na upit punomoćnika ovlaštenog tužitelja da li je bitno za utvrđenje ovoga prekršaja da je šator u vlasništvu ili da se isti koristi za kampiranje, svjedokinja je odgovorila da je bitno da se isti koristi za kampiranje i da je članak 29. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u pogledu toga jasan te da nigdje ne spominje vlasništvo. Na daljnji upit punomoćnika ovlaštenog tužitelja da li postoji ikakva odluka državnih tijela vezana za nadležnost na području Gornje Sige, svjedokinja je odgovorila da postoji, odnosno postoje diplomatske note između RH i RS. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da iz navedenih nota proizlazi nadležnost Državnog inspektorata i svih drugih tijela RH za postupanje na tome području i da su te note potpisane od strane ministara vanjskih poslova dviju država i iste su na snazi dok države ne riješe to pitanje. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li onda na tome području postoji mogućnost ministarstva ili drugog tijela jedinice lokalne samouprave da na navedenom području nešto proglasi kampom ili područjem za kampiranje, svjedokinja je odgovorila da na navedenom području postoji nadležnost RH i da se primjenjuju propisi koji su na snazi RH i hrvatsko zakonodavstvo te da je odgovor na ovo pitanje potencijalno da.

5.1. Branitelj okrivljenika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u cijelosti navodeći da je isti iskaz suprotan navodima obrane, a na koju okolnost su predloženi daljnji dokazi.

5.2. Svjedokinja je na iskazanu primjedbu navela da u cijelosti ostaje pri svome iskazu te da je ono što je sudu govorila istina.

6. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru (stranica 3 do 4 i 14 do 15 spisa) proizlazi da su isti nadzor obavili viši turistički inspektori DR i CR i to 3. svibnja 2025. u suradnji s policijskim službenicima PGP Beli Manastir na desnoj obali u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav na otoku Gornja Siga u dubini područja oko 30 metara od obale te je te zgode zatečena muška osoba u kampiranju, odnosno zatečen je šator za kampiranje u kojem je u trenutku nadzora spavao okrivljenik, a čiji su identitet inspektori utvrdili uvidom u osobnu iskaznicu. Također je razvidno da su inspektori donijeli usmeno rješenje kojim su zabranili okrivljeniku kampiranje izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova na otoku Gornja Siga, otprilike 30 metara od obale u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav na rok od 60 dana od donošenja usmenog rješenja, odnosno do 2. srpnja 2025.

7. Sud navedeni zapisnik od 3. svibnja 2025. cijeni vjerodostojnim iz razloga jer ga je izdalo nadležno tijelo u propisanom obliku pa sud nije našao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost istoga, a također nitko tijekom postupka nije dovodio u pitanje istinitost i vjerodostojnost istoga. Sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim i iskaze svjedoka DR i CR iz razloga jer su isti detaljni, logični, uvjerljivi te u skladu kako međusobno tako i s materijalnom dokumentacijom koja prileže spisu, a također sud smatra da navedeni svjedoci nemaju nikakvog razloga neistinito iskazivati, niti lažno teretiti okrivljenika kojeg od ranije ne poznaju. Svjedoci su detaljno dosljedno iskazivali samo o onome što im je poznato iz njihovog službenog postupanja u ovome predmetu pozivajući se na relevantne zakonske norme.

8. Obranu okrivljenika sud ne prihvaća kao istinitu jer je ista nelogična i neuvjerljiva te je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim pa ju kao takvu sud smatra usmjerenom ka izbjegavanju vlastite prekršajno pravne odgovornosti. Isto tako, totalno su neosnovani navodi obrane u kojem obrana navodi da se područje na kojem se dogodio ovaj prekršaj ne nalazi na području RH te da nije moguće primijeniti Hrvatsko materijalno niti procesno pravo jer da Hrvatska nema nadležnost nad područjem Gornje Sige. Naime, iz note Ministarstva vanjskih poslova RH, broj: 4513/2023 i note Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, broj: N 83-2/2023 razvidno je da su nadležna ministarstva suglasna da Republika Hrvatska provodi nadzor i kontrolira područje Gornje Sige smješteno na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije kako bi se osigurao odgovarajući nadzor vanjske granice RH u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije jer je isto i vanjska granica EU od 1. srpnja 2013., a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije je u svezi navedenog iskazalo zadovoljstvo s obzirom da je konačno uspostavljeno efektivno vršenje vlasti na obje strane rijeke Dunav, srpske s lijeve i hrvatske s desne strane, na način kako je to normativno-pravno uređeno u bivšoj zajedničkoj državi. Obje strane suglasne su u poštivanju pravila međunarodnog prava prema kojima ne postoji terra nullius, odnosno ničija zemlja, prostor bez vlasti i nadzora koji bi mogao biti objektom zaposjedanja (okupacije) od strane nekog trećeg između dviju navedenih država jer granica, iako postojeća kao republička u doba bivše države, još konačno nije utvrđena. Isto tako je i Visoki prekršajni sud RH u svojoj odluci broj Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024. naveo da je općepoznata činjenica da RH i danas ima otvorena pitanja granice sa svim svojim susjednim bivšim jugoslavenskim republikama. Kod granice s Republikom Srbijom na Dunavu postoji takvo otvoreno pitanje koje se svodi na dvojbu treba li se granica prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina koje na nizu mjesta pa tako i na prostoru Gornje Sige zanemaruju tok rijeke, posljedica čega bi bila da postoje dijelovi hrvatskog teritorija na lijevoj i srpskog na desnoj obali Dunava, jedan od kojih bi bila i Gornja Siga. Republika Hrvatska načelno kao osnovu za budući sporazum ili odluku organa kojemu države povjere uređenje granice smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava. Međutim, nije točno da nitko ne polaže pravo na Sigu jer se ne radi o području koje je slobodno, tj. ničije, već o području koje je sporno zbog različitih gledišta država o točnom smjeru pružanja granice. Dakle, jasno je kako područje uz Dunav, unatoč činjenici da se radi o određenom teritoriju, nije ničije, već sporno područje. Jurisdikcija državnih tijela RH na spornom području dakle proizlazi iz note Ministarstva vanjskih poslova RH broj: 4513/2023 i note Ministarstva spoljnih poslova RS broj: N 83-2/2023, a koje obvezuju države u čije ime su upućene. Naime, diplomatska nota je formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, uvijek se predaje u pisanom obliku, piše u trećem licu, ima službeni karakter i njezin sadržaj pravno obvezuje državu u čije je ime upućena. Razmjena nota općenito je prihvaćen način međudržavne komunikacije između vlada, tj. Ministarstava vanjskih poslova pojedinih država, između diplomatske misije države šiljateljice i Ministarstva vanjskih poslova države primateljice, a također između pojedinih diplomatskih misija u istoj državi primateljici.

9. Slijedom navedenog, na temelju svih izvedenih dokaza, analizirajući svaki dokaz zasebno i dovodeći dokaze u međusobnu vezu, kao i u vezu s navodima optužnog prijedloga i obranom okrivljenika, sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik 3. svibnja 2025. u 03,10 sati kampirao, odnosno boravio u šatoru gdje je zatečen na spavanju, izvan kampova i prostora određenih za kampiranje izvan kampova iz skupine "kampovi", na zemljištu koje se nalazi na otoku Gornja Siga, otprilike 30 metara od obale u visini 1415,5 r/km rijeke Dunav u Osječko-baranjskoj županiji, čime je postupio suprotno članku 29. stavku 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te počinio prekršaj kažnjiv po članku 52. stavku 1. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Naime, navedeno je jasno utvrđeno iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru, kao i iz vjerodostojnih iskaza svjedoka DR i CR.

10. S obzirom na sve navedeno, u radnji okrivljenika su se u cijelosti stekla sva obilježja prekršaja kažnjivog po članku 52. stavku 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji mu se stavlja na teret u optužnom prijedlogu, za koji prekršaj ga je sud oglasio krivim kako je to opisano u izreci presude, ne nalazeći okolnosti koje bi isključile njegovu prekršajno-pravnu odgovornosti.

11. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona.

12. Otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao, a od olakotnih okolnosti sud je cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost za prekršaje iz područja gospodarstva, što proizlazi iz izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH na ime okrivljenika od 18. ožujka 2026. (stranica 62 do 63 spisa) pa je uvažavajući sve navedene okolnosti te cijeneći težinu počinjenog prekršaja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu bliže zakonski propisanom minimalnom iznosu za terećeni prekršaj, odnosno u iznosu od 200,00 eura, smatrajući da će se ovakvom novčanom kaznom u konkretnom slučaju postići svrha kažnjavanja da ubuduće ne čini ovakve ili druge prekršaje. Izrečenom novčanom kaznom ostvarit će se ciljevi specijalne prevencije prekršaja te će se također dovoljno djelovati na svijest drugih o štetnosti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a bit će ostvarena i pravednost kažnjavanja.

13. Sud je okrivljenika oslobodio dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka budući da je nezaposlen i bez primanja pa sud smatra da iste troškove ne bi mogao naknaditi bez štete za svoje nužno uzdržavanje.

Osijek, 20. ožujka 2026.

Zapisničar

S U D A C

Silvija Šarac

Snježana Marijanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Arhivi.