K-1061/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Borisa Paića, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi s stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K- DO-339/2017 od 30. ožujka 2017., nakon javno provedene rasprave, održane u prisutnosti okrivljenika Borisa Paića, zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu HE, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 75/25 – dalje u tekstu ZKP/08),

okrivljeni: BORIS PAIĆ – OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i C rođene Paić, rođen **.**.1976. u [adresa], Republika Crna Gora, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac jednog djeteta, ing. kemijske tehnologije sa završenom VSS, zaposlen u caffe baru Gulin na radnom mjestu konobara/šankera s mjesečnim primanjima od oko 1.200,00 eura bruto, srednjeg imovnog stanja, kazneno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 4. veljače 2017., oko 17,10 sati, u Splitu, upravljajući osobnim automobilom marke "Renault Twingo", registarske oznake i broja [registarska oznaka], kolnikom Sutroičina puta iz smjera sjevera u smjeru juga, te dolaskom do raskrižja s kolnikom Ulice hrvatske mornarice postupio protivno odredbama članka 38. stavak 1., čl. 43. st 1. i 2. i čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15) time što je poduzeo radnju skretanja u lijevo u smjeru istoka na južnu kolničku traku ulice Hrvatske mornarice, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, a što se dogodilo jer nije obratio dužnu pažnju na pješake koji su stupili na kolnik te stoga što se propustio kretati sigurnosnom brzinom, tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio pješaka koji je stupio na njemu bočnu cestu, kolnik ulice Hrvatske mornarice, uslijed čega je u nastavku vožnje prednjim desnim kutom automobila udario u pješaka CE koji je prelazio kolnik Ulice hrvatske mornarice, iz smjera juga u smjeru sjevera, na istočnom dijelu raskrižja sa ulicom Sutroičin put, na mjestu gdje na kolniku nema obilježenog pješačkog prijelaza na udaljenosti od oko 115 metara istočnije od najbližeg obilježenog pješačkog prijelaza, kojom prilikom je CE zadobio prijelom desne ključne kosti, koja ozljeda je teške naravi,

dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za tijelo ljudi pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu drugoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. KZ/11.

II. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 31. ožujka 2017. optužnicu broj: K-DO-339/2017, protiv okrivljenika Borisa Paića zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

2. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2023., broj: Kž- 557/2023 ukinuta je prvostupanjska presuda od 16. ožujka 2023., broj: K-361/2017 kojom je okrivljenik proglašen krivim i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Očitujući se o optužbi okrivljeni je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka suglasnošću stranaka u smislu članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Split broj KU-5/2017 od 04. veljače 2017. sa situacijskim planom (list 2-5), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu CE od 04. veljače 2017., broj 01477896 (list 8), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Borisa Paića od 04. veljače 2017., broj 01477926 (list 9), izvješće KBC Split o ozljedama CE od 04. veljače 2017. godine (list 10), zapisnik o ispitivanju svjedoka CE u Postaji prometne policije Split od 23. veljače 2017. godine (list 21), prometno-tehničko vještvo stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila Stanka Smodlake, dipl. ing. (list 33-39), zapisnik o djelomičnoj rekonstrukciji prometne nesreće od 8. listopada 2024. (list 123-124), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet, procjenu motornih vozila i plovila Nevena Kralja od 13. svibnja 2025. (list 130-140). Na raspravi održanoj 17. prosinca 2025. saslušan je vještak Neven Kralj (list 150-152) te je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika Borisa Paića.

4.1 Raspravnim rješenjem od 17. prosinca 2025. temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu za provođenjem novog prometno tehničkog vještačenja kao nevažan prijedlog. Naime, usporedbom nalaza i mišljenja vještaka Stanka Smodlake i nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja ne pronalazi se kontradiktornost u pogledu temeljnih kinematičkih parametara. Oba vještaka suglasna su kako se vozilo kretalo brzinom od oko 20 km/h, a pješak brzinom od oko 7 km/h, da su se sudionici prometne nesreće mogli vidjeti, kao i da su oba sudionika gotovo istovremeno započela radnju uključivanja na kolničku površinu ulice Hrvatske Mornarice. Vještak Stanko Smodlaka u svom nalazu i mišljenju kazao je kako je pješaku do mjesta sraza trebalo 2,75 sekundi, dok je vozilu okrivljenika trebalo 2,82 sekunde, zbog čega je razvidno da je pješak ipak nešto ranije započeo s radnjom. Dakle riječ je o vremenskoj razlici od 0,07 sekundi, a vještak Neven Kralj je prilikom ispitivanja na raspravi, pojasnio kako razlika kretanja od 0,3 sekunde (dakle više od 0,07 sekundi) kinematički beznačajna. Vještak Neven Kralj u svom nalazu i mišljenju nije proturječio vještaku Stanku Smodlaki, već je isti nakon provedene djelomične rekonstrukcije nadopunio nalaz i mišljenje vještaka Stanka Smodlake. Cijeneći prethodno navedeno, razvidno je kako novo vještačenje ne bi razriješilo nikakvo sporno činjenično pitanje jer su parametri vještaka međusobno usklađeni. Zbog prethodno navedenog, prijedlog tužitelja je odbijen iz razloga što ne postoji povezanost između činjenica koje je tužitelj htio utvrditi i odlučnih činjenica.

5. U svojoj obrani na raspravi održanoj 17. ožujka 2026. okrivljeni Boris Paić kazao je da nema ništa posebno za kazati osim što je od početka postupka se branio na isti način i postavljao ista pitanja. Misli da je iz dokaznog postupka dovoljno rečeno, a pogotovo iz iskaza vještaka Nevena Kralja. Od početka da postavlja pitanje što je to trebao napraviti da ne bude kriv u ovoj situaciji.

6. S obzirom na obranu okrivljenika Borisa Paića nije sporno da je 4. veljače 2017., oko 17,10 sati, u Splitu, okrivljenik upravljao osobnim automobilom marke Renault Twingo kolnikom Sutroičina puta iz smjera sjevera u smjeru juga, nije sporno da je došlo do sraza između osobnog vozila okrivljenika Borisa Paića i pješaka CE, te nije sporno da je u predmetnom događaju oštećenik, pješak CE zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne ključne kosti.

6.1 S obzirom na obranu okrivljenika Borisa Paića sporno je, je li okrivljenik povrijedio odredbe članka 38. stavak 1., članka 43. stavak 1. i 2. i članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je li oštećenik pješak taj koji je odgovaran za nastanak prometne nesreće, odnosno postoji li kakav doprinos oštećenika, u čemu se taj doprinos sastoji i da li se radi o takvom doprinosu koji bi isključivao kaznenu odgovornost okrivljenika.

7. Iz zapisnika o očevidu Postaje prometne policije Split broj KU-5/2017 od 04. veljače 2017. sa situacijskim planom (list 2-5) proizlazi da je isti sastavljen povodom prometne nesreće s ozlijeđenom osobom koja se dogodila 4. veljače 2017. oko 17:10 sati u Splitu, na raskrižju Ulice hrvatske mornarice sa Sutroičinim putem. Promet da je bio rijedak, vremenske prilike oblačne, a vidljivost dnevna svijetlost. U prometnoj nesreći da su sudjelovali Boris Paić kao vozač osobnog automobila i CE kao pješak. Svjedoka – očevidaca nije bilo.

7.1 Svjedok CE u bitnome je kazao kako se kritičnog dana nalazio na pješačkom nogostupu uz južni rub kolnika Ulice hrvatske mornarice u razini istočnog dijela raskrižja s ulicom Sutroičin put. Da je prije stupanja na kolnik pogledao lijevo i desno i kada je vidio da se niti jedno vozilo ne kreće kolnikom Ulice hrvatske mornarice, dok je na sjevernom dijelu raskrižja uočio zaustavljeni osobni automobil marke Renault twingo s uključenim lijevim pokazivačem smjera. Nakon čega je stupio na kolnik i žurnim korakom započeo prelaziti u smjeru sjevera. Napomenuo je da je preglednost prometnice bila vrlo dobra. U trenutku dok se nalazio na lijevoj prometnoj traci južne kolničke trake Ulice hrvatske mornarice da je uočio s lijeve strane osobni automobil marke Renault Twingo i u pokušaju da izbjegne udar vozila da je zakoračio naprijed, međutim vozilo ga je ipak udarilo.

7.2 Iz prometno – tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Stanki Smodlaki, u bitnome proizlazi kako se vozilo kretalo iz pravca sjevera prema jugu i na spoju ulice Sutroičin put s ulicom Hrvatske mornarice, te da je vozilo skrenulo u lijevo prema istoku. Pješak da je prelazio kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza, iz smjera juga prema sjeveru okomito na uzdužnu os kolnika, dok je vozilo skretalo lučno u lijevo. Vještak je naveo kako je došlo do sraza s prednjom desnom stranom vozila i tijela pješaka, pa je riječ o djelomičnom čeonom naletu vozila na pješaka. Moguća brzina kretanja vozila Renault u srazu da je iznosila oko 20 km/h, a da se pješak kretao brzinom od oko 7,2 km/h. Sudionici prometne nesreće da su se u svim vremenima kada polazi pješak i vozilo mogli vidjeti. Pješak da je nešto ranije započeo radnju nego li je okrivljenik sa svojim vozilom krenuo iz stanja mirovanja.

7.3 U ponovljenom postupku radi preciznog utvrđivanja činjenica uz sudjelovanje novog prometno tehničkog vještaka Nevena Kralja dana 8. listopada 2024. provedena je djelomična rekonstrukcija prometne nesreće. Prilikom rekonstrukcije vještak je opisao mjesto prometne nesreće, pravac kretanja vozila u odnosu na vozilo okrivljenika. Vještak je kazao da je nesreća bila oko 17:00 sati u veljači, što bi značilo da je u trenutku naleta na pješaka bila noć, a obzirom na raspored javne rasvjete da je kolnik primjereno osvijetljen, a što će vještak dodatno utvrditi izlaskom na samo mjesto nesreće po mraku gdje će se utvrditi objektivna mogućnost uočavanja za oba sudionika. Okrivljenik je opisao način svog postupanja predmetne prigode te je pokazao mjesto gdje se pješak uključivao na ulicu Hrvatske Mornarice.

7.4 Iz nalaza i mišljenja prometno – tehničkog vještaka Nevena Kralja od 13. svibnja 2025. u bitnome proizlazi da se vozilo okrivljenika kretalo brzinom od oko 19,34 km/h, dok se pješak kretao brzinom od oko 7 km/h. U trenutku kada je pješak započeo sa prelaskom južnog kolničkog traka ulice Hrvatske Mornarice, da je vozilo Renault Twingo obzirom na kinematiku kretanja bilo na kolničkoj površini oko 12 centimetara, pa da se može kazati kako su oba sudionika gotovo u isto vrijeme započela sa uključivanjem na kolničku površinu ulice Hrvatske Mornarice. U trenutku prometne nesreće da je bio sumrak i ukoliko nije bilo osobnih vozila, između sudionika, da su se mogli međusobno jasno uočiti. Vozač vozila Renault Twingo kada počinje sa uključivanjem preko sjevernog prometnog traka kolnika ulice Hrvatske Mornarice, da promatra vozila koja mu dolaze sa njegove lijeve strane preko dvije prometne trake, odnosno iz pravca istoka, pa je u trenutku uključivanja pažnja vozača osobnog vozila Renault Twingo usmjerena u pravcu istoka odakle nailaze vozila. Nakon što je vozač osobnog vozila Renualt Twingo uvjerio se da iz pravca istoka ne nailaze vozila, da je njegova pažnja usmjerena u potpunosti u pravcu zapada, jer nakon prelaska sjevernog kolničkog traka ulice Hrvatske Mornarice, vozač osobnog vozila ulazi na južni kolnički trak ulice Hrvatske Mornarice i na taj način ulazi u putanju kretanja svim vozilima koja mu dolaze iz pravca zapada, tako da je neposredno prije samog naleta na pješaka, vozač osobnog vozila imao pogled usmjere u pravcu zapada. Obzirom na pravac kretanja osobnog vozila Renault Twingo neposredno prije samog naleta na pješaka i pravac prelaska pješaka u odnosu na putanju kretanja osobnog vozila, te mogućnost uočavanja za vozača osobnog vozila Renault Twingo, da vozač osobnog vozila u niti jednom trenutku nije pogledao u smjeru nailaska pješaka koji je kolničku površinu ulice Hrvatske Mornarice prelazio iz pravca juga u pravcu sjevera, jer da je pogled vozača osobnog vozila bio usmjeren u smjer juga odnosno prema naprijed, vremenski gledano oko 2,6 sekundi prije sraza, tada bi vozač osobnog vozila jasno mogao uočiti pješaka na početku prelaska kolnika i uz poduzimanje kočenja nalet bi se izbjegao. Dakle, jedan i drugi sudionik u ovoj prometnoj nesreći neposredno prije naleta, a na početku njihovih uključivanja na kolničku površinu ulice Hrvatske Mornarice vremenski gledano oko 2,6 sekundi pa do 2,97 sekundi prije prometne nesreće da su se jasno mogli uočiti, ali je obzirom na putanju vozila Renualt Twingo pažnja vozača osobnog vozila bila usmjerena u pravcu nailaska vozila primarno iz pravca istoka zbog njegovog presijecanja sjevernog prometnog traka ulice Hrvatske Mornarice, a zatim u pravcu zapada zbog presijecanja sjevernog prometnog traka, a južnog kolničkog traka ulice Hrvatske Mornarice. Pješak je u trenutku početka prelaska kolnika uočio osobno vozilo sa upaljenim žmigavcem u lijevo i sa namjerom skretanja u lijevo u pravcu istoka, te je trebao propustiti osobno vozilo, prekinuti prelazak kolnika i na taj način nalet na pješaka bi se izbjegao.

Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 17. prosinca 2025. vještak Neven Kralj u bitnome je kazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit suda pojasnio je da kada je u nalazu i mišljenju napisao da su sudionici gotovo u isto vrijeme započeli sa uključivanjem na kolničku površinu, da je to točno kinematički bi se tu radilo o odstupanju 0,3 sekunde, što je beznačajno prilikom obavljanja izračuna. U trenutku kada okrivljenik svojim vozilom započinje sa uključivanjem na kolničku traku njegov pogled usmjeren je na lijevo iz razloga što prilikom uključivanja na cestu mora proći dvije prometne trake sjevernog kolničkog traka. U tom trenutku pješak se nalazi ispred vozila okrivljenika te nije prirodno a niti vozač automobila može vidjeti u tom trenutku pješaka niti je dužan gledati u tom smjeru. Kada je u nalazu i mišljenju opisivao da je vozač prvo usmjerio pogled u pravcu istoka a potom u pravcu zapada, da je takvo postupanje okrivljenika bilo uobičajeno i životno kada se ima u vidu njegov pravac kretanja, odnosno činjenica da okrivljenik sječe dvije trake sjevernog kolničkog traka te se uključuje na južnu kolničku traku. Životno gledano okrivljenik nije trebao usmjeriti pogled ravno iz razloga što tu nema nikakvog pješačkog prijelaza pa se isto ne može očekivati. Na upit da pojasni točku 9. zaključka pisanog nalaza i mišljenja u dijelu "vozač osobnog vozila "Renault twingo" jasno je mogao uočiti pješaka na početku prelaska kolnika i uz poduzimanje kočenja nalet bi se izbjegao, kazao je da on kao vještak mora dati sve teoretske mogućnosti i parametre kako bi se izbjegla prometna nesreća. Dakle, ovo što je kazao bilo bi teorijski da je okrivljenik prije poduzimanja radnje gledao ravno ali u okviru ovoga što je prethodno iskazivao pogled i fokus okrivljenika bio je usmjeren lijevo i desno iz razloga što je svojom vožnjom ugrožavao vozila u sjevernom i južnom kolničkom traku. Ponovno naglašava da su okrivljenik i pješak istovremeno počeli radnju i životno je i logično da okrivljenik u tom trenutku gleda u smjeru istoka, a pogotovo iz razloga što je takvom radnjom i njegov život ugrožen. Prema nalazima i nakon obavljene rekonstrukcije te kada se uvažavaju sve okolnosti slučaja, a pogotovo činjenica da je vozač automobila imao usmjeren pogled prvo u smjeru istoka a potom zapada, te cijeneći poziciju pješaka, u tom trenutku vozač nije trebao očekivati na tom mjestu pješaka pa je mišljenja da je okrivljenik napravio sve što je trebalo. Naglasio je da vrijeme reakcije za izbjegavanje prometne nesreće je u pravilu jedna sekunda, a kada se sagledaju sve okolnosti slučaja okrivljenik je u trenutku dok je prolazio sjevernu kolničku traku pogled imao usmjeren u pravcu istoka i kada dolazi do sredine kolničke trake njegov pogled se usmjerava u smjer zapada i u tom trenutku je izgledno da je trebao vidjeti pješaka. U tom trenutku kada on može vidjeti pješaka mogućnost zaustavljanja više nije bila moguća jer je za to trebalo više od jedne sekunde. Stoga smatra da je obrana okrivljenika tehnički održiva. Na upit predstavnice optužbe vještak navodi: pažnja pješaka u trenutku dok prelazi kolnik bila bi usmjerena prvenstveno u lijevo, odnosno u smjeru zapada a potom bi gledao ravno. Za vrijeme kritičnog trenutka vozilo okrivljenika nalazi se negdje pri sredini južne prometne sjeverne kolničke trake, a pješak se nalazi negdje oko sredine južne kolničke trake. S obzirom na pozicije sudionika okrivljenik nikako nije mogao vidjeti pješaka jer mu je pogled usmjeren u lijevo, čak ga nije mogao vidjeti i perifernim dijelom. Čak i pod pretpostavkom da je okrivljenik prije započinjanja radnje uključivanja vidio pješaka nije postojao nikakav razlog da okrivljenik poduzme bilo koju radnju jer pješak još uvijek nije stupio na kolnik i nije predstavljao opasnost. Vozač je svoju radnju uključivanja na cestu započeo je u stanju mirovanja. Kao što je rekao, ukoliko se nalazi u stanju mirovanja pažnja vozača usmjerena je na lijevo i ne može vidjeti pješaka, a čak da ga i vidi kao što je kazao pješak još uvijek ne predstavlja nikakvu opasnost i okrivljenik nije dužan poduzeti nikakvu radnju.

8. Kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona je blanketno kazneno djelo, što bi značilo da je za ostvarenje bića kaznenog djela potrebno da okrivljenik kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi i zbog toga prouzroči tešku tjelesnu ozljedu druge osobe ili imovinsku štetu velikih razmjera.

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, okrivljeniku se stavljalo na teret da bi svojom radnjom prekršio članak 38. stavak 1., članak 43. stavak 1. i 2. i članak 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Člankom 38. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je kako je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

Člankom 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da vozač koji namjerava na cesti obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu, dok je člankom 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno da prije započinjanja tih radnji je vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

Člankom 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je kako je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja i nalaza i mišljenja vještaka Stanka Smodlake, sud je utvrdio kako su okrivljeni Boris Paić i pješak CE gotovo istovremeno započeli s uključivanjem na kolnik ulice Hrvatske mornarice, odnosno da vremensko odstupanje od svega 0,3 sekunde je kinematički beznačajno prilikom obavljanja izračuna. Dakle, iz navedenog sud utvrđuje kako u trenutku kada je okrivljenik započeo svoju radnju s vozilom, pješak CE još nije stupio na kolnik, zbog čega okrivljenik u tom trenutku još nije niti mogao prepoznati opasnost budući da nije postojala. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Kralja sud je utvrdio kako je okrivljeni Boris Paić prilikom poduzimanja radnje skretanja morao usmjeriti pogled najprije u smjeru istoka, radi presijecanja dvije prometne trake sjevernog kolničkog traka, a potom u smjeru zapada radi uključivanja na južni kolnički trak, a prema mišljenju vještaka takvo postupanje bilo je uobičajeno i životno, jer je okrivljenik takvom radnjom presijecao dva prometna traka te je i njegova sigurnost ovisila o usmjerenosti pažnje u tim smjerovima. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je kako na mjestu nesreće nema pješačkog prijelaza, radi čega se prelazak pješaka na mjestu nesreće nije mogao objektivno očekivati, zbog čega okrivljenik nije povrijedio obveze određene člankom 38. stavak 1. i člankom 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Kralja, jer je nalaz dan nakon obavljene djelomične rekonstrukcije, jasno, i precizno, a niti jedna okolnost ga nije dovela u pitanje.

Nalaz i mišljenje vještaka Stanka Smodlake sud također prihvaća, ali je isto dano s manje dubinske analize predmetnog događaja. Naime, vještak Stanko Smodlaka utvrđuje da su se sudionici prometne nesreće u svim vremenima mogli vidjeti, a što je potvrdio i vještak Neven Kralj kao teorijski točno. Međutim, nalaz i mišljenje vještaka Stanka Smodlake ne odgovara na pitanje je li okrivljenik u konkretnim okolnostima stvarno mogao i morao uočiti pješaka. Razliku između teorijske vidljivosti i stvarne mogućnosti razjasnio je vještak Neven Kralj. Vještak Neven Kralj, a i sam svjedok CE kazali su kako je okrivljenik s vozilom radnju započeo iz stanja mirovanja. Stoga, kada se ima u vidu smjer kretanja osobnog vozila okrivljenika, kao i radnje koje je okrivljenik morao poduzeti za sigurno uključivanje u promet (pogled prema istoku, pogled prema zapadu u trenutku prelaska dvije prometne trake), što je detaljno opisao vještak Neven Kralj to je stav ovog suda kako okrivljenik nije imao razloga, a niti obvezu gledati u smjeru pješaka. Vještak Neven Kralj kazao je da je okrivljenik u trenutku kada je dolazio do sredine kolničke trake trebao vidjeti pješaka, ali da tada više nije imao mogućnost zaustavljanja.

Provedenim vještačenjima po vještaku Nevenu Kralju i Stanku Smodlaki utvrđeno je kako se okrivljenik vozilom kretao brzinom odo oko 20 km/h, a koju brzinu sud ne ocjenjuje kao neprilagođenu brzinu iz razloga, da je čak i bila manja brzina kretanja vozila okrivljenika, isto ne bi omogućilo okrivljeniku pravovremeno zaustavljanje obzirom na to da pješaka nije mogao uočiti sve do trenutka kada je tehnička mogućnost zaustavljanja bila isključena.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, razvidno je kako okrivljenik Boris Paić u trenutku započinjanja radnje skretanja u lijevo nije mogao predvidjeti prisutnost pješaka na kolniku, a pogled i pažnju je usmjerio u pravcu u kojem je to zahtijevala prometna situacija te je vozio primjerenom brzinom, a u trenutku kada je morao uočiti pješaka tehnička mogućnost zaustavljanja nije postojala. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, razumni prosječni vozač koji skreće u lijevo te pritom presijeca dvije prometne trake iz kojih mu mogu naići vozila, zaista bi usmjerio pažnju upravo onako kako je to učinio okrivljenik, (u smjeru istoka, a potom u smjeru zapada). Isto tako razumni prosječni vozač na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, ne bi imao razloga očekivati pješaka koji prelazi kolnik te ne bi postupio drugačije od okrivljenika.

Slijedom navedenog, nije dokazano da bi okrivljenik postupao lakomisleno prilikom poduzimanja svoje radnje s vozilom, odnosno da je postupao s manjom pažnjom od one koju bi primijenio razumni prosječni vozač.

10. U smislu članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu 20. ožujka 2026.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split,

- okrivljenik,

- u spis.