Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2735/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Paić, odvjetnik iz Šibenika, protiv tuženika KOŠARKAŠKOG KLUBA CIBONA, Savska 30, Zagreba, OIB: 95728434073, koji je zastupan po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6956/2021-12 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 20. ožujak 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6956/2021-12 od 14. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6956/2021-12 od 14. lipnja 2024., i sudi se:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u visini iznosa od 1.022,36 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. Za više zatraženi trošak u iznosu od 150,00 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.972,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za više zatraženu zateznu kamatu na taj iznos od 27. prosinca 2018. do 19. prosinca 2019. (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju u iznosu od 1.172,36 eura, u roku 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćeni tužbeni zahtjev, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tuženika je neosnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.
4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.972,74 eura na ime novčane naknade ugovorena sporazumom stranaka.
6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da su Sporazumom o raskidu ugovora o amaterskom igranju od 27. prosinca 2018. stranke ugovorile člankom 3. tog ugovora da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju novčanu naknadu u iznosu od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,
- da stranke nisu ugovorile rok za ispunjenje obveze iz članka 3. ugovora,
- da je tužitelj pozvao tuženika dopisom od 18. prosinca 2019. na ispunjenje obveze,
- da je svjedok RM u svom iskazu naveo da je potpisao ugovor s tužiteljem kao sporazumni raskid ugovora, ali da se ne sjeća detalja i sadržaja ugovora i sporazumnog raskida ugovora, s tim da su najvjerojatnije nešto ugovorili s osnove isplate prema tužitelju, ali da se ne sjeća visine,
- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je u mjesecu kolovozu 2018. sklopio ugovor s tuženikom i da je trebao igrati određenu minutažu, a kako to nisu ispoštovali da je tražio raskid ugovora, kojeg su potpisali u mjesecu prosincu 2018.
7. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja smatrao da se tuženik obvezao isplatiti tužitelju ugovoreni iznos 3.972,74 eura, sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), a koji iznos nije plaćen.
7.1. Nadalje je taj sud smatrao da je taj iznos dospio nakon što je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje, a sve u skladu s odredbom članka 183. stavka 3. ZOO-a, zbog čega je za više zatraženi kamatu odbio tužbeni zahtjev.
8. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Nadalje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju na temelju odredbe članka 9. ZOO-a, kao što je pravilno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da je u konkretnom slučaju obveza plaćanja dospjela tek po pozivu tužitelja jer stranke nisu ugovorile rok plaćanja predmetnim Sporazumom kojim je ugovorena isplata.
10. Stoga, neosnovano tuženik u svojoj žalbi ponavlja da tužitelj nije dokazao visinu svoje mjesečne plaće prema ugovoru o amaterskom igranju jer je i po ocjeni ovog suda iz provedenoga dokaznog postupka razvidna osnova i visina tražbine tužitelja, koja nesporno nije ispunjena.
10.1. Dakle, tuženik tijekom postupka, a i sada u žalbi, daju svoju ocjenu primjene materijalnog prava suprotstavljajući je ocjeni prvostupanjskog suda, čime nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke i ne dovode ovaj sud do drugačijeg zaključka.
11. Zbog toga je žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu u pogledu glavne stvari.
11. Svojim žalbenim navodima tuženik osporava dosuđeni parnični trošak navodeći kako je prvostupanjski sud suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao tužitelju trošak sastava podnesaka od 27. listopada 2021. i 11. ožujka 2024. jer se ne radi o obrazloženi podnescima.
11.1. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.
11.2. Pravilno je prvostupanjski sud prema citiranoj odredbi dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 27. listopada 2021. prema Tbr. 8.1. Tarife, jer se i po stavu ovog suda radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8.1. Tarife.
11.3. Međutim, tužitelj je podneskom od 11. ožujka 2024. specificirao svoje potraživanje i uskladio ga sa sada službenom valutom euro pa se u tom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife, kako to pogrešno dosuđuje prvostupanjski sud, pa tužitelju ne pripada dosuđeni troška po tom tarifom broju, ali mu po stavu ovog suda pripada po Tbr. 8.3. Tarife, dakle u iznosu od 50,00 eura.
11.4. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, pobijane presude.
12. Tuženiku ne pripada ni trošak žalbenog postupka prema odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer je uspio sa svojom žalbom u neznatnom dijelu, u odnosu na sporedno potraživanje.
13. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, ove odluke.
Split, 20. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
