Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2361/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik Nemanja Nožinić, Nova Gradiška, Gundulićeva 4, protiv tuženika HRVATSKOG TELEKOMA d.d. Zagreb, 10000 Zagreb, Radnička cesta 21,OIB 81793146560, koji je zastupan po OD Zec & Partneri d.o.o, Kardinala A. Stepinca 4, Osijek, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Požegi poslovni broj P-163/2022-12 od 11. srpnja 2024., u sjednici održanoj 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Požegi poslovni broj P-163/2022-12 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenim postupak izravne naplate putem Financijske agencije na temelju vjerodostojne isprave rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, br. Ovrv-832/10, koje je pravomoćno i ovršno 15. ožujka 2010. pa da se nalaži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke), pa je naloženu tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 187,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. srpnja 2024. (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je neosnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno upućuje tuženica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpun utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim postupak izravne naplate putem Financijske agencije na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev br. Ovr-832/2010 od 15. ožujka 2010.
5. Tužitelj je na predmetnu parnicu upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-631/2021-4 od 2. srpnja 2021. radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate putem Financijske agencije na temelju vjerodostojne isprave rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev br. Ovr-832/2010 od 15. ožujka 2010. iz članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ).
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev br. Ovrv-832/2010 od 15. ožujka 2010. pravomoćno i ovršno 15. listopada 2010.,
- da je ovrhovoditelj dostavio rješenje Javnog bilježnika Tatjane Kovačev br. Ovr- 832/2010 od 15. ožujka 2010. FINI dana 4. veljače 2014.,
- da pregledom specifikacije proizlazi da postoji nemogućnost izvršenja na temelju članka čl. 12. ZPONS-a i da ukupno dugovanje iznosi 3.216,92 kune,
- da je ovrhovoditelja ovdje tuženik podnio isti Zahtjev FINI Osijek radi naplate novčane tražbine iz tog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-832/2010, Javnog bilježnika Tatjane Kovačev, koji Zahtjev je FINA zaprimila 9. lipnja 2021.,
- da iz specifikacije osnove za plaćanje na temelju tog zahtjeva ovrhovoditelja proizlazi da je ukupno zaplijenjeni iznos 6.367,90 kuna,
- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je tuženik naplatio cijeli dug 2021. jer ranije nije imao primanja.
7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je u konkretnom slučaju tuženik 4. veljače 2014. podnio zahtjev FINI za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tatjani Kovačev br. Ovrv-832/2010 od 15. ožujka 2010., kojom radnjom je po ocjeni tog suda prekinuta zastara utužene tražbine sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), kao i da je zastara ponovno počela teći sukladno članku 245. stavka 3. i 5. ZOO-a, a sve kod činjenice da je ovrha bila nemoguća prema članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (»Narodne novine«, broj 68/18., 2/20., 47/20.,dalje: ZPONS).
8. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka ističući da ovrha pokrenuta 4. veljače 2014. nije dovela do prekida zastare, jer je ta ovrha okončana na način da ju je Financijska agencija isknjižila iz očevidnika i da je prestala postupati. Stoga je po ocjeni tužitelja, novopodneseni prijedlog od 9. lipnja 2021. u zastari, jer prijašnjom radnjom (podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu dana 4. veljače 2014.) koja je završena obustavom ovrhe, nije prekinuta zastara.
9. Suprotno tvrdnjama žalitelja, u ovom je predmetu riječ o izvansudskoj ovrsi te o dispoziciji ovrhovoditelja ovisi na koji način će pokušati namiriti tražbinu iz ovršne isprave. Naime, odredbom članka 5. stavka 3. OZ-a propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može (ne mora) radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Međutim, isto tako ovrhovoditelj može predmetnu ovršnu ispravu ponovno predati Financijskoj agenciji na naplatu (time da ona neće u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije zadržati onaj red prvenstva koji je imala u ranijem postupku u kojem je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje). Dakle, isključivo o raspolaganju ovrhovoditelja ovisi na koji način će tražbinu namiriti.
10. Naime, odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.
10.1. Prema članku 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
10.2. Prema članku 245. stavku 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno stavku 3. tog članka, kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 4. kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka. Prema stavku 5. tog članka isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe.
11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer je u konkretnom slučaju prekinuta zastara utužene tražbine pokretanjem postupka 4. veljače 2014. kada je tuženik podnio zahtjev FINI za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tatjani Kovačev br. Ovrv-832/2010 od 15. ožujka 2010., pa do pokretanja novog postupka 9. lipnja 2021. nije protekao desetogodišnji zastarni rok za ovršnu ispravu.
12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je u takvoj situaciji nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja za odgovoriti je da Zaključak broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019. kojim sud tužitelj obrazlaže svoj pravni stav odnosi se samo na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istoga ovršnog postupka. Naime, isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane zakonom odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Financijske agencije sprječavao nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine, a što se ponovno ističe.
13. Izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji pa kada Financijska agencija, primjenom odredbe članka 12. ZPONS/18, osnovu za plaćanje isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već ovrhovoditelj mora pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što je ovdje slučaj.
13.1. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Rev 274/2023-2 od 10. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju članka 12. ZPONS/18, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.
14. Zakonita je i odluka o troškovima postupka jer je ista pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. pa je žalba tužitelja i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka neosnovana, to tim više što žalba ne sadrži razloge zbog kojih se odluka o troškovima postupka pobija.
15. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Split, 10. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
