Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-631/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvat, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovnog broja P-603/2024-17 od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovnog broja P-603/2024-17 od 15. siječnja 2026 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Nalaže se tuženoj OTP BANKA D.D., 210000 SLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužitelju FE, [adresa], VOĆARSKA 26, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćenih kamata isplati iznos od 4.117,49 eur (četiri tisuće sto sedamnaest eura i četrdeset devet centi) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. pa sve do isplate i to od 30.rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA D.D., 210000 SLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužitelju FE, [adresa], VOĆARSKA 26, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule isplati iznos od 4.845,71 eur (četiri tisuće osamsto četrdeset pet eura i sedamdeset jedan cent) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. pa sve do isplate i to od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana
III. Nalaže se tuženoj OTP BANKA D.D., 210000 SLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužitelju FE, [adresa], VOĆARSKA 26, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene glavnice prilikom konverzije isplati iznos od 1.825,19 eur (tisuću osamsto dvadeset pet eura i devetnaest centi) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 05.02.2016. godine pa sve do isplate i to od 5. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženoj OTP BANKA D.D., 210000 SLIT, DOMOVINSKOG RATA 61,m OIB: 52508873833 da tužitelju FE, [adresa], VOĆARSKA 26, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s naslova razlike zatezne kamate i preplate u konverziji iznos od 2.718,63 eur (dvije tisuće sedamsto osamnaest eura i šezdeset tri centa) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana,
V. Odbija se zahtjev tuženika istaknut radi prijeboja u vezi utvrđenja postojanja novčane tražbine tuženika u iznosu od 1.537,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan
VI. Nalaže se tuženiku OTP BANKA D.D., 210000 SLIT, DOMOVINSKOG RATA 61, OIB: 52508873833 da tužitelju FE, [adresa], VOĆARSKA 26, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.029,87 eur (sedam tisuća dvadeset devet eura i osamdeset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude odnosno od dana 15. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".
VII Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovoga postupka kao neosnovan.
2. Protiv ove presude žalbu izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa plaćenih po osnovi ništetnih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu koji je konvertiran iz CHF valute u euro valuti.
5. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja, jer je nakon provedenog postupka utvrdio da su stranke zaključile ugovor o namjenskom kreditu koji je ovjeren u javnog bilježnika, a koji ugovor je zaključen u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 47.540,00 CHF, sa ugovorenom redovnom kamatnom stopom u iznosu od 4,30 % godišnje koje je tuženik jednostrano mijenjao tijekom trajanja ugovornog odnosa.
6. Stranke su zaključile i Dodatak ugovora 4. veljače 2006., kojim su navedeni ugovor zaključen u valuti CHF konvertirali u eure.
7. U žalbi tuženik ističe da je činjenično stanje ne utvrđeno jer u postupku vještačenja koje je provedeno pred sudom prvog stupnja vještak nije dobio pravilnu uputu od strane uredujućeg suca u kojem smjeru treba izraditi vještvo i što bi bio pravi predmet spora pa na primjedbe tuženika istaknute na izrađeno vještvo vještaka Ante Beusa, navedeni vještak nije mogao odgovoriti ni otkloniti kvalitetno primjedbe tužbenika.
8. Naime, uvidom u izradu vještva kao i rješenje kojim je naloženo vještaku da izradi vještvo dat je nalog od strane suca sljedećeg sadržaja: "Odlučuje se izvesti dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu". Takvom uputom uredujući sudac u osnovi nije dao vještaku na koje okolnosti je potrebno provesti vještačenje, odnosno za kakve je činjenice potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, već je sa datom takvom uputom vještak sudu izradio vještvo koje nije upotrebljivo u ovakvom pravnom slučaju.
9. Naime, donoseći pobijanu odluku kojom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zbog ništetnih odredbi, sud je posve zanemario činjenicu da su stranke 2. veljače 2016. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, a temeljem ZID ZPK-a, a što je tuženik istakao još u odgovoru na tužbu i što ponavlja u žalbi.
10. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
11. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
11.1. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
12. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
13. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
14. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
15. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
16. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
17. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovaj dio pobijane odluke, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom radi ponovnog odlučivanja.
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ove odluke i nadopuniti će činjenično stanje, te nakon pravilne primjene materijalnog prava ponovno odlučiti i o ovom zahtjevu tužitelj, a time i o troškovima postupka.
Split,19. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović