Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1590/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao člana vijeća i suca izvjestitelja, i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženika-protutužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik iz Slatine, radi priznanja prava vlasništva na nekretnini i iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika - protutužitelja izjavljena protiv presude Općinskog suda Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovnog broja P-239/2022-12 od 9. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovnog broja P-
239/2022-12 od 9. svibnja 2023
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica Varošina površine 114 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina na svoje ime.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev, koji glasi:
„Nalaže se tužitelju-protutuženiku IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da se iseli iz kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] oranica Varošina sa 114 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da preda tuženiku-protutužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predmetne nekretnine u samostalan posjed, kao i da oslobodi predmetne nekretnine od osoba i svojih stvari, sve u roku od 15 dana.“
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 1.087,92 eur /8.196,93 kn, u roku od 15 dana".
2. Protiv te presude žalI se tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže da se pobijana presuda preinači podredno ukine.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju-protutuženiku (u daljnjem tekstu tužitelju).
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica] oranica Varošina, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženik dužan trpiti da tužitelj ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.
3.1. Protutužbeni zahtjev tuženika je nalaganje tužitelju da iseli iz kuće sagrađene kč. br. [katastarska čestica] Varošina, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je preda u posjed tuženiku.
4. Ovaj žalbeni sud smatra da žalba tuženika nije osnovana te da žalbeni navodi iste nisu doveli u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja.
Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su prije Drugog svjetskog rata, vlasnici i posjednici obiteljskog imanja, koje čini i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila su braća VE, I i AE, prednici stranaka,
- da su VE i ŽE roditelji kćerke Ć, koja je u braku s ZE rodila sina IEP i kćerku V,
- da je obitelj VE je 1941., u dobi kad je njihova kćerka A imala šest godina, s predmetnih nekretnina odselila u kuću na drugom mjestu [adresa],
- da je nakon 1941., VE i njegovi slijednici, A, NE i ĆE, više nikada nisu uživali kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da su A i NE, sa sinom IEP i kćerkom V, živjeli u [adresa] u [adresa],
- da su I i ŠE roditelji kćerke ĐE, koja je u braku s DE, rodila sina IE i kćerku Ž. Z su živjeli u [adresa], koje imanje čine više čestica, među kojima i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je 80-tih godina prošlog stoljeća, tužitelj IE i njegov otac DE su na svome obiteljskom imanju u [adresa], uz postojeće dvije stare kuće, sagradili i uredili novu kuću, te s obiteljima uselili u istu, a nekako u isto vrijeme je tuženik ĆE, u [adresa], odmah do očeve kuće, sagradio vlastitu novu kuću,
- da je 13. prosinca 1991., [adresa] su napustili svi žitelji,
- da je poslije rata, tužiteljev otac DE je podnio zahtjev za obnovu svoje u ratu oštećene nove kuće,
- da je DE, umrlog **.**.2004., u cijelosti je naslijedio sin IE, a ostavinsku imovinu ostavitelja činio je i suvlasnički dio od 6/24 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske 7. prosinca 2004., izvršilo primopredaju obnovljene kuće DE,
- da se obnovljena kuća nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na istom mjestu, na kojem su, prije Domovinskog rata, DE i IE sazidali novu kuću,
- da je tužitelj IE u obnovljenoj kući neprekidno živio od 2005. do 2012/2013., nakon čega naizmjenično živi u [adresa] i u [adresa],
- da je RE, umrlog **.**.2007., u cijelosti naslijedio sin ĆE, a ostavinsku imovinu ostavitelja je, među ostalim, činilo pravo posjeda kč. br. [katastarska čestica] upisane u PL 94 k. o. [katastarska općina],
- da je 2010., tuženik ĆE, iskoristivši činjenicu da je upisani posjednik kč. br. [katastarska čestica] iz PL 94 k. o. [katastarska općina], inicirao pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak radi sređenja vlasništva na toj čestici, iako je znao da on i njegovi prednici od 1941., ne vrše vlasnička ovlaštenja i posjedovne čini na toj nekretnini,
- da je na temelju neistinitog svjedočenja EE i CE da navodno nitko nikada nije osporavao posjed predlagatelja na kč. br. [katastarska čestica], te da su upisani zemljišnoknjižni vlasnici IE, ĆEP, AE, SE i IEP, predlagateljevi bratići, koji su navodno namireni i ne polažu stvarno pravo na tu nekretninu, rješenjem broj R1-304/09 od 10. rujna 2010.,
- da je utvrđeno je predlagatelj ĆE dosjelošću stekao vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da tužitelju IE nikada nije dostavljeno rješenje broj R1-304/09 od 10. rujna 2010., čijom provedbom je kč. br. [katastarska čestica] prenesena iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz upis prava vlasništva za korist tuženika ĆE u 1/1 dijela,
- da je tuženik upisani vlasnik sporne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj je saznao prije godinu - dvije dana,
- da je tuženik ĆE vlastitu kuću u [adresa] u [adresa], prodao APN-u 1996/1997.
6. Kod ovako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive dokaze.
7. U žalbi tuženik pobija utvrđenje suda prvog stupnja ističući, da je tužitelj jedinu sudsku zaštitu mogao podnijeti u vidu podnošenja tužbe za ispravak sukladno članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 63/19 i 128/22– dalje u tekstu: ZZK). Navedeni žalbeni prigovor je neosnovan ovo stoga jer je tužitelj podnio klasičnu vlasničku tužbu, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje u tekstu: ZV) za koju tužbu nema zastarnog roka, jer svaki vlasnik takvom tužbom ima pravo štiti svoje vlasništvo.
8. Neosnovano žalitelj u žalbi analizira obrazloženje suda prvog stupnja u vidu analize provedenih dokaza, jer je sud prvog stupnja svoj pravilni sud temeljio kako na iskazima tužitelja tuženika tako i na iskazima saslušanih svjedoka pravilno analizirajući navedene iskaze, a sve skupa je doveo u vezu sa priloženim materijalnim dokazima.
9. Neosnovano tuženik u žalbi pobija odluku prvog stupnja ističući da tužitelj nije mogao steći dosjelošću predmetnu nekretninu, kako on tako ni njegovi roditelji jer nije bio u neprekidnom samostalnom posjedu iste zbog činjenice da je cijelo selo pa tako i obitelj tužitelja napustili mjesto 13. prosinca 1991. Naime, tuženik pogrešno analizira navedene dokaze, zaboravljajući činjenicu da zbog opće poznatih razloga (ratnih događanja) nitko pa ni tužitelj i njegova obitelj nisu ni mogli vršiti posjedovne čine u navedenom periodu ali isto tako kao vlasnici obiteljske kuće isti su od Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske dobili 7. prosinca 2004. u postupku primopredaje renoviranu obiteljsku kuću koja iz provedenih dokaza je sagrađena na istom mjestu na kojem su tužitelj i njegovi prednici 80-ih godina izgradili kuću koja je za vrijeme Domovinskog rata porušena.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelj je koristio predmetnu kuću u skladu sa svojom voljom i željom kao vlasnik nekretnine u nekom vremenskom periodu intenzivnije, a u nekom manje intenzivnijem kako su to nalagale potrebe života tužitelja kao vlasnika nekretnine.
11. S obzirom na činjenicu da je tuženik pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, pred nadležnim sudom u kojem postupku je proveden dokaza saslušanjem dva svjedoka te sud donio odluku kojom je utvrđeno da je tuženik dosjelošću stekao vlasništvo nad spornom nekretninom, jedino je ostala mogućnost tužitelja da pravo vlasničkom tužbom dokaže svoje vlasništvo što je u ovom postupku i uspio.
12. Radi iznijetog ukazuje se da je žalba tuženika neosnovana, pa je shodno tome istu valjalo odbiti i potvrditi odluku prvog stupnja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu, 19. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović