K-89/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu ovog suda Lovorki Kraljević, uz sudjelovanje zapisničarke Lane Šušnjar, u kaznenom postupku protiv okrivljene MG zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-802/2024 od 13. rujna 2024., nakon javne rasprave održane 15. siječnja 2026. i 16. ožujka 2026., u prisutnosti okrivljenice, njezinog branitelja Duje Duplančića, odvjetnika u Splitu, oštećenika ČG, njegovog opunomoćenika Marka Jurkovića, odvjetnika u Splitu, i zamjenice ODO-a u Splitu FG, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENICA: MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. M i Č, rođ. F,  rođena **.**.1980.  u [adresa],  s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanka Republike Hrvatske, kemijska tehničarka, nezaposlena, bez primanja, pismena sa završenom srednjom školom, udana, majka dvoje maloljetne djece, lošeg imovnog stanja, bez imovine, kazneno osuđivana,

k r i v a j e

I. što je u razdoblju od rujna 2011. do lipnja 2012. u Splitu, u nakani da se neosnovano okoristi, neistinito prikazala ČG i održavala ga u zabludi da će mu preko svoje agencije za nekretnine Simfonija d.o.o. posredovati u kupnji stana, a unaprijed odlučivši da tako ne postupi, pa kad joj je isti povjerovao i na ime cijene za navedeni stan na njeno traženje unaprijed na ruke i putem računa u više navrata dao sveukupno 98.600,00 eura, novac je zadržala, a da za oštećenika nije kupila adekvatan stan, oštetivši ga na taj način za navedeni iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

III. Stoga se okrivljena MG na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

IV. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26, dalje: ZKP/08) oštećeniku ČG u cijelosti se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 98.600,00 (devedeset osam tisuća i šesto) eura, koji iznos je okrivljena MG dužna isplatiti imenovanom oštećeniku u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, dužna je okrivljena MG u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude podmiriti trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 400,00 (četiristo) eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-802/2024 od 13. rujna 2024. protiv okrivljene MG zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Ta optužnica potvrđena je rješenjem broj Kov-629/2024-4 od 22. studenoga 2024.

1.1. Na temelju čl. 19.b st. 3. ZKP/08, suglasnošću stranaka, raspravu je provela predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

2. Prilikom očitovanja o optužbi, okrivljena MG izjavila je da se smatra djelomično krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka. Okrivljenica je pritom priznala kao osnovan imovinskopravni zahtjev oštećenika ČG.

3. Na temelju članka 430. u vezi s člankom 329. ZKP/08 pročitane su isprave, i to: izlist poruka (listovi 3-14 spisa), Nagodba zaključena 18. svibnja 2018. između ČG i MG (list 15 spisa), posebna punomoć ČG ovjerena u njegovom potpisu od strane javne bilježnice Jasne Matačić pod brojem ovjere OV- 565/12 od 27. veljače 2012. (listovi 18-19 spisa), dvije potvrde o primitku novca društva Simfonija d.o.o. (listovi 20-21 spisa), zapisnik o primopredaji nekretnina u građevini radnog naziva "P-17" (list 22 spisa), predugovor o kupoprodaji broj 6-79/2012/AB od 27. veljače 2012. (listovi 29-32 spisa) i bjanko zadužnica dužnika Simfonija d.o.o. od 3. studenoga 2011. potvrđena od strane javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem ovjere OV- 9377/11 od 3. studenoga 2011. (listovi 33-34 spisa).

4. U nastavku postupka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, pročitan je zapisnik ODO-a Split o ispitivanju svjedoka oštećenika ČG od 3. siječnja 2024. (listovi 36-40 spisa), nakon čega je imenovani svjedok oštećenik ispitan na raspravi.

5. Na kraju dokaznog postupka, pročitani su potvrda iz prekršajne evidencije od 13. ožujka 2026. (listovi 102-103 spisa) i uvjerenje iz kaznene evidencije od 14. ožujka 2026. (listovi 104-105 spisa) za okrivljenicu.

6. Kako nije bilo prijedloga za dopunu dokaznog postupka, okrivljenica je ispitana na kraju dokaznog postupka, nakon čega je pročitan zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu o prvom ispitivanju okrivljene MG od 4. lipnja 2024. i reproducirana je audio-video snimka tog ispitivanja (listovi 53-56, omot 57 spisa).

7. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljena MG počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci.

8. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Kvalificirani oblik tog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11 postoji ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta i za to djelo propisana je kazna zatvora od jedne godine do osam godina.

8.1. Sukladno čl. 87. st. 29. KZ/11, vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7963,37 eura.

9. S obzirom na obranu okrivljenice, u postupku nije bilo sporno da je okrivljenica u razdoblju od rujna 2011. do lipnja 2012. u Splitu od oštećenika ČG na ime cijene za stan u više navrata primila na ruke te putem računa ukupni iznos od 98.600,00 eura, zatim da okrivljenica oštećeniku tim novcem nije kupila stan kao i da oštećeniku duguje navedeni iznos.

10. Tijekom postupka, a s obzirom na okrivljeničinu obranu, bilo je sporno je li okrivljenica neistinito prikazala oštećeniku ČG i održavala ga u zabludi da će mu preko svoje agencije za nekretnine Simfonija d.o.o. posredovati u kupnji stana, odnosno u postupku je sporno je li okrivljenica prema oštećeniku postupala s prijevarnom namjerom.

11. U obrani pred državnim odvjetnikom (4. lipnja 2024., listovi 53-57 spisa) okrivljenica je navela da joj je ČG dao 98.000,00 eura u nekoliko navrata za kupnju stana. Do kupnje stana nije došlo zbog nekih njezinih poslovnih razloga. Priznaje da je dug taj koji jest i njezina namjera nije bila da prevari ČG u niti jednom momentu, već je došlo do poslovnih i njezinih obiteljskih problema, i tako je došlo do toga da ČG nije vratila taj iznos od 98.000,00 eura. ČG je novac uplatio njoj osobno, a agencija Simfonija je bila garancija. Nakon toga su ona i ČG sklopili jednu nagodbu, ali pošto je imala drugih problema, nije se uspjela držati te nagodbe. Ona je spremna ČG u roku od godinu dana vratiti taj iznos, a prvu ratu bi mu mogla isplatiti u listopadu.

12. U obrani na raspravi, u kojoj nije odgovarala na pitanja, okrivljenica je navela da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznijela pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu dana 4. lipnja 2024., da se ispričava gospodinu ČG što je došlo do ove situacije, da joj je jako žao i da će svoje obveze prema ČG ispuniti u što kraćem mogućem roku. Navela je da je imala jako tešku životnu situaciju i da se nada da je tome brzo kraj.

13. Svjedok-oštećenik ČG, prilikom svjedočenja pred državnim odvjetnikom (listovi 36-40 spisa) u bitnom je naveo da živi i radi u Švedskoj i da je namjeravao kupiti stan u [adresa]. Preko Njuškala naišao je na agenciju Simfonija d.o.o. koja se bavi prodajom nekretnina, oni su prodavali stan koji mu je bio interesantan. Javio se toj agenciji i tada je prvi put kontaktirao s MG kao vlasnicom te agencije. Sve je to bilo 2011. godine. Na traženje MG, dao joj je na ruke 27.000,00 eura, za što mu je ona izdala priznanicu na 100.000,00 kuna. Kazala mu je da se to tako radi i da se treba ponašati kako mu kaže. Ubrzo zatim, MG mu je kazala da stan koji ga je zanimao na Ravnim njivama nije dobar i da će mu ona srediti za 60.000,00 eura jedan stan na Visokoj koji gradi Elanija d.o.o. Za taj stan potpisan je predugovor i on je tada MG na ruke u njenoj kući u [adresa] bez ikakve potvrde dao ostatak novca do 60.000,00 eura, točnije 33.000,00 eura. Taj novac joj je dao neposredno nakon potpisivanja predugovora tj. koncem veljače.

13.1. Nakon potpisivanja predugovora, dobio je ključ od stana na Visokoj u koji je uselio. Nakon otprilike mjesec dana, MG mu je kazala da zgrada na Visokoj neće nikada dobiti uporabnu dozvolu i da mora iseliti i zaboraviti taj stan. Nakon toga MG ga je odvela u Residence apartmane kod hotela Lav gdje je ponovno zaključen predugovor o kupnji tog apartmana, međutim, u predugovoru je bila navedena cijena od 138.000,00 eura. Pitao je MG kako sad ta cijena ako mu je kazala da će on taj apartman kupiti za novac koji joj je dao i koji je odgovarao vrijednosti prethodnog stana, točnije 60.000,00 eura. Ona mu je odgovorila da su to neke njihove kombinacije i da ona ima nekakvu kompenzaciju s CG koja je vodila poslovnicu Residence apartmana. Nakon toga je preselio svoje stvari iz Elanijine zgrade u taj apartman gdje je boravio oko 4 mjeseca, odnosno ondje su bile njegove stvari.

13.2. Nakon otprilike 4 mjeseca nazvao ga je Ladin šef iz Amerike koji mu je priopćio da on od MG nije dobio nikakav novac te da ukoliko u narednih nekoliko dana on novac ne dobije, da će se on (oštećenik) morati iseliti, a njemu platiti boravak u tom apartmanu. Razgovarao je s MG koja ga je izvijestila da joj je račun blokiran i da ima nekih problema, ali da će se račun deblokirati. Kako ona nije platila taj apartman, on se morao iseliti, a za boravak u tom apartmanu CG mu je izdala račun na iznos od oko 15.400,00 eura koji je odmah podmirio.

13.3. Po Ivoninoj uputi, svoje stvari iz tog apartmana prebacio je u jedan stan u [adresa], na adresi [adresa], to je isto bila novogradnja, a MG mu je rekla da zna investitora i da će on čekati dok se njoj račun deblokira. Dala mu je ključ tog stana. Taj stan u [adresa] trebao je biti za istu cijenu od 60.000,00 eura koji je već predao MG, a ona mu je čak kazala da se osjeća krivom za 15.400,00 eura koliko je platio za najam i da će se pobrinuti da mu se to vrati. U tom stanu nalazio se oko 10 dana kad se pojavio vlasnik-investitor koji je gradio tu zgradu i koji ga je doslovno s obitelji izbacio iz stana. Razgovarao je s tim čovjekom u prisutnosti MG i njezine majke i ovaj mu je doslovno kazao da je budala s kim ima posla i vikao je na MG.

13.4. Za cijelo vrijeme dok se sve to odvijalo, MG je od njega tražila da joj izvrši uplate određenog novca, i to nekad 2.000,00 eura, a nekad 5.000,00 eura što je i učinio po njezinom naputku, o čemu ima račune. Kada je sređivao račune s MG, ona je zbrojila sve te uplate i dodala onih 60.000,00 eura, pa je proizišao iznos od 98.000,00 eura koji bi mu ona trebala vratiti, o čemu su potpisali nagodbu. Potražuje 98.000,00 eura koji je predao MG u svrhu kupnje stana, no ona ga je očito prevarila i zavlačila jer mu stan nije osigurala, a novac mu nije vratila. Nagodbu kod javnog bilježnika Zrinke Milić - Štrkalj ovjerili su 18. svibnja 2018. Međutim, iako mu je po nagodbi MG novac trebala u cijelosti vratiti do 31. prosinca 2020., ona to još uvijek nije učinila. Više puta je kontaktirao s njom i njezinom odvjetnicom Sutjeskom Pajić.

14. Ispitan na raspravi (16. ožujka 2026.), svjedok oštećenik ČG iskazivao je u bitnom istovjetno kao prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom. Dodatno je naveo da mu okrivljena MG do današnjeg dana nije isplatila niti jedan cent na ime duga koji ima prema njemu, a taj dug iznosi 98.600,00 eura. U više navrata mu je obećavala da će mu taj novac vratiti, no od toga nije bilo ništa. Razmišljao je o pokretanju parničnog postupka kako bi ostvario navedeno potraživanje prema njoj, no u međuvremenu se našao u teškoj obiteljskoj situaciji, u kratko vrijeme umrlo je nekoliko članova njegove uže i šire obitelji i zbog toga se nije bio u stanju upustiti u taj postupak. Kao što je i ranije iskazao, s MG potpisao je nagodbu o vraćanju navedenog duga. Tu nagodbu potpisala je i Ivonina tadašnja odvjetnica Sutjeska Paić i nagodba je ovjerena. No, ništa mu nije isplaćeno. Zainteresiran je za kazneni progon okrivljene MG. U ovom postupku postavlja imovinskopravni zahtjev i traži da mu okrivljena MG isplati iznos od 98.600,00 eura. Njegov odvjetnik je, kada je podnio kaznenu prijavu protiv okrivljene MG, priložio izlist njegove korespondencije sa Sutjeskom Paić, a njih dvoje su se dopisivali nakon što je on s MG potpisao spomenutu nagodbu o povratu duga. Nakon što ga je MG izigrala, isključivo je dalje želio komunicirati s njezinom odvjetnicom, odnosno inzistirao je da komunikacija ide samo pravnim putem. Kada mu je predočen izlist poruka (listovi 3-14 spisa), naveo je da su upravo to poruke koje je razmijenio sa Sutjeskom Paić.

15. Prema Nagodbi zaključenoj 18. svibnja 2018. (list 15 spisa) između oštećenika ČG i okrivljene MG, koja je istog dana ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem OV-5544/2018, proizlazi da njih dvoje kao ugovorne strane suglasno utvrđuju da su bili u poslovnom odnosu i da je ČG uplatio MG iznos od 98.600,00 eura na ime kupnje stana u [adresa]. Tom Nagodbom MG se obvezuje isplatiti ČG dugovani iznos od 98.600,00 eura u cijelosti do 31. prosinca 2020.

16. Razmatrajući sadržaj izvedenih dokaza, sud ocjenjuje da je iskaz svjedoka- oštećenika ČG detaljan, okolnosan, logičan i uvjerljiv pa ga sud prihvaća kao istinitog i vjerodostojnog. Posebno se ističe da je oštećenik ČG prilikom svjedočenja u prethodnom postupku kao i na raspravi bio dosljedan u opisu ponašanja okrivljene MG kako u inkriminiranom razdoblju, tako i nakon vremena izvršenja kaznenog djela. Pritom je oštećenikovo svjedočenje u cijelosti potkrijepljeno i izvedenim materijalnim dokazima, a posebno Nagodbom zaključenom 18. svibnja 2018. između oštećenika i okrivljenice (čiji je sadržaj u bitnom reproduciran u prethodnom odlomku) kao i izlistom pročitane korespondencije između oštećenika i okrivljeničine odvjetnice Sutjeske Paić (listovi 3-14 spisa).

17. Nasuprot tome, obranu okrivljenice u kojoj ona opovrgava da je prema oštećeniku postupala s prijevarnom namjerom sud ne prihvaća jer je takva obrana neuvjerljiva i nelogična, suprotna je izvedenim dokazima i evidentno usmjerena na njezinu ekskulpaciju. Naime, prihvaćajući kao vjerodostojan i pouzdan iskaz svjedoka oštećenika ČG sud zaključuje da je okrivljenica postupala s prijevarnom namjerom prema oštećeniku na način da mu je neistinito prezentirala da će mu posredovati u kupnji stana i dovela ga u zabludu oko te činjenice, pa je oštećenik, povjerovavši da će okrivljenica doista izvršiti preuzetu obvezu, ovoj predao ukupno 98.600,00 eura na ime cijene stana, no okrivljenica nije izvršila svoju obvezu prema njemu, dakle, tim novcem nije kupila stan za oštećenika kako se to obvezala, a niti je oštećeniku ikada vratila navedeni novčani iznos, iako mu je u više navrata obećavala da će mu novac vratiti. Okrivljenica je s oštećenikom 18. svibnja 2018. sklopila Nagodbu kojom je preuzela obvezu da će mu do 31. prosinca 2020. isplatiti cjelokupni dug od 98.600,00 eura, no okrivljenica u tom roku oštećeniku nije isplatila niti dio dugovanog iznosa, a to nije učinila ni naknadno, do zaključenja ovog postupka. Navode okrivljenice da svoju obvezu prema oštećeniku nije ispunila zbog poslovnih i obiteljskih razloga ovaj sud ne prihvaća kao uvjerljive jer okrivljenica te svoje navode ni na koji način nije potkrijepila. Također, okrivljenica nije konkretizirala niti ičim dokumentirala ni svoju tvrdnju da zbog „drugih problema“ nije ispunila obvezu povrata novca oštećeniku preuzetu Nagodbom od 18. svibnja 2018. Dakle, uzimajući u obzir da je okrivljenica od oštećenika preuzela novac prije gotovo 14 godina i da mu u tom razdoblju nije vratila niti dio svog duga, iako mu je višekratno obećavala da će mu novac vratiti, sud nedvojbeno zaključuje da je okrivljenica još u vrijeme ugovaranja poslovne suradnje s oštećenikom i preuzimanja od njega novčanog iznosa od 98.600,00 eura unaprijed odlučila da će se tim novcem neosnovano okoristiti, a da svoju obvezu prema oštećeniku nikada neće ispuniti, i da je takvim svojim postupanjem ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan u izreci pod točkom I.

18. Što se tiče primjene materijalnog zakona, u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio je na snazi Kazneni zakon (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje: KZ/97), prema kojem je u čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 bilo propisano kazneno djelo prijevare s propisanom kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. To djelo ima svoj pravni kontinuitet u istoimenom kaznenom djelu iz čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, koji zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2013. No, iako je za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, dakle stroža kazna, sud zaključuje da je KZ/11 ipak blaži za okrivljenicu jer da bi se ostvario kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11, koji postoji onda kada je djelom pribavljena znatna imovinska korist, ta korist sukladno čl. 87. st. 29. KZ/11 mora prelaziti iznos od 7963,37 eura (ranije 60.000,00 kuna), dok sukladno tada važećem pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenog djela, kvalificirani oblik prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 postoji ako je djelom pribavljena znatna imovinska korist koja prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Stoga, ocjenjujući koji je zakon blaži za počinitelja, valja prvenstveno imati u vidu činjenicu da je za kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11 potrebna veća kriminalna količina, odnosno veća količina neprava od ranije propisane. Drugim riječima, imovinska korist koju je okrivljenica stekla u iznosu od 98.600,00 eura predstavlja manju kriminalnu količinu po KZ/11, negoli po KZ/97. No, kako primjena blažeg zakona ne smije na bilo koji način ići na štetu okrivljenika, u konkretnom slučaju okrivljenici se ne može izreći kazna zatvora teža od 5 godina, kao posebni maksimum kazne koji je bio propisan u odredbi čl. 224. st. 4. KZ/97.

19. Odredbom članka 23. KZ/11 propisano je da je kriv za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

20. Što se tiče ubrojivosti okrivljenice, ona tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud uzima da je ona u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva.

21. Pritom je okrivljenica postupala s izravnom namjerom jer kada je postupala na način opisan u izreci presude bila je svjesna svih obilježja tog kaznenog djela i htjela je njegovo ostvarenje.

22. Pored ubrojivosti i oblika krivnje, kod okrivljenice je ujedno postojala i svijest o protupravnosti takvog njezinog postupanja, odnosno bila je svjesna da je njezino djelo zabranjeno. Sama svijest o protupravnosti svodi se zapravo na zahtjev da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan društveno-opasnog značenja svojih radnji, čega je okrivljenica nesumnjivo bila svjesna kao odrasla poslovno sposobna osoba.

23. Na strani okrivljenice nije utvrđeno da bi ona postupala u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, što znači da nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

24. Stoga je okrivljena MG kriva zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

25. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom, trebalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 te pritom ocijeniti sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i stupanj povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne prilike, njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

26. Sud nije utvrdio postojanje olakotnih okolnosti na strani okrivljenice. To što je okrivljenica u obrani na raspravi navela da se ispričava oštećeniku „što je došlo do ove situacije“, sud nije uzeo kao gestu njezine iskrene isprike oštećeniku zbog počinjenog kaznenog djela. Sud smatra da se tu radi o jednoj deklaratornoj izjavi okrivljenice danoj isključivo u nastojanju da popravi svoj procesni položaj.

27. S druge strane, kao otegotnu okolnost sud je okrivljenici vrednovao činjenicu što je kazneno osuđena prije počinjenja kaznenog djela kao i naknadnu višestruku kaznenu osuđivanost u smislu njezinog negativnog ponašanja nakon počinjenja predmetnog djela. Naime, okrivljenica je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-4181/07 od 11. travnja 2011., pravomoćnom 18. svibnja 2011., proglašena krivom zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 te joj je izrečena uvjetna osuda uz kaznu zatvora od 2 godine i rok kušnje od 5 godina. Okrivljenica je nakon počinjenja predmetnog djela pravomoćno osuđena u još tri navrata zbog istog kaznenog djela, i to presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj K-511/09 od 4. svibnja 2012., pravomoćnom 5. lipnja 2012., presudom Općinskog suda u Splitu broj K-968/13 od 17. ožujka 2016., pravomoćnom 13. svibnja 2016., te presudom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1034/21 od 2. rujna 2022., pravomoćnom 5. prosinca 2022. Potonjim trima presudama okrivljenici su također izricane uvjetne osude. Navedene kaznene osude očiti su pokazatelj okrivljeničine izrazite upornosti u kriminalnom ponašanju, i to baš u činjenju kaznenog djela prijevare. Sud je kao otegotnu okolnost okrivljenici cijenio i činjenicu što oštećeniku nije nadoknadila niti dio štete prouzročene kaznenim djelom.

28. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (uz ograničenje da se okrivljenici ne može izreći kazna zatvora teža od 5 godina, kao posebni maksimum kazne koji je bio propisan u odredbi čl. 224. st. 4. KZ/97, o čemu je bilo više riječi u odlomku 18. ove odluke), a osobito činjenicu okrivljeničine kaznene osuđivanosti te njezino njegativno ponašanje nakon počinjenog konkretnog djela, sud je uvjerenja da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenicu može postići samo osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora. Stoga je okrivljenica na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, koja po ocjeni suda sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je okrivljenica prouzročila počinjenjem ovog kaznenog djela i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, odnosno da će se njome primjereno izraziti individualizirana i zakonom predviđena društvena osuda zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenu MG, kao i na druge, da ne čine kaznena djela.

29. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, oštećeniku ČG u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 98.600,00 eura, koji iznos je okrivljena MG dužna isplatiti oštećeniku u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude. Naime, u postupku nije bilo sporno, jer je okrivljenica priznala kao osnovan imovinskopravni zahtjev oštećenika, da je počinjenjem predmetnog kaznenog djela oštećeniku ČG prouzročena šteta upravo u navedenom iznosu.

30. Budući da je okrivljenica proglašena krivom, a njezina radna sposobnost nije dovedena u pitanje, sud ju je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 obvezao da podmiri trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 400,00 eura, koja je određena uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljenici će posebnim podneskom biti dostavljene upute za plaćanje navedenog troška.

Split, 19. ožujka 2026.

SUTKINJA

Lovorka Kraljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

- okrivljena MG, putem Zatvora u Splitu

- branitelj Duje Duplančić, odvjetnik u Splitu

- oštećenik ČG (po pravomoćnosti)

- opunomoćenik oštećenika Marko Jurković, odvjetnik u Splitu (po pravomoćnosti)

- u spis