REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1102/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja EB, vlasnika [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 28,80 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda suda u Zagrebu, poslovni brojP-1887/2025 od 14. siječnja 2026., 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1887/2025 od 14. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude po višoj kamatnoj stopi. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za trošak parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR.

2. Iz obrazloženja proizlazi kako tužitelj potražuje iznos od 28,80 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete na vozilu marke OPEL VIVARO 1.6 CDTI. Istaknuo je da je vlasnik vozila, trgovačko društvo PBZ LEASING d.o.o., ustupio svoju tražbinu tužitelju ugovorom o cesiji, čime je otklonio prigovor promašene aktivne legitimacije. Radilo se o vozilu oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovarao tuženikov osiguranik te da je tuženik priznao osnovu isplatom nespornog dijela štete od 1.010,93 EUR, no da je neosnovano uskratio isplatu razlike u cijeni sata rada. Sporni iznos odnosio se na razliku između cijene sata rada tužitelja (40,00 EUR + PDV) i cijene koju je priznao tuženik (24,00 EUR + PDV). Smatra da je oštećenik imao pravo slobodnog izbora servisne radionice te da osiguratelj nije mogao jednostrano nametati cijene rada neovisnim servisima, pozivajući se pritom na smjernice AZTN-a i HANFA-e te sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. S obzirom na to da je tuženik tužitelju već isplatio iznos od 1.110,93 EUR, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio plaćanje preostalog iznosa od 28,80 EUR na temelju odredbe čl. 1085. st. 4. u vezi s čl. 80. i 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP).

3. Protiv točaka I. i II. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tuženik je u odgovoru na tužbu izričito osporio da se navedenog dana dogodila prometna nezgoda u kojoj je neki štetnik upravljajući nekim vozilom osiguranim kod tuženika prouzrokovao štetu na vozilu [registarska oznaka], dok tužitelj za svoje činjenične navode nije predložio ni priložio nikakve dokaze. Ujedno se ni prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ni na koji način nije osvrnuo na istaknute prigovore tuženika iznesene tijekom postupka. Izostanak jasnog i valjanog obrazloženja prigovora promašene pasivne legitimacije predstavlja povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revd-2728/2024 od 10. srpnja 2024. Kako iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi po kojoj osnovi tuženik odgovara, odnosno tužitelj u tužbi ne navodi niti dostavlja bilo kakvih podataka i dokaza o načinu na koji je oštećeno vozilo navedenih registarskih oznaka, ne navodi bilo kakve podatke o osobi i vozilu stranica 6 od 14 štetnika, konkretnoj polici osiguranja, ne navodi na koji način je došlo do štetnog događaja i u čemu se sastoji odgovornost tuženika - to je jasno da je pobijana presuda obuhvaćena, osim povredom prava na pravično suđenje i obrazloženu odluku, i bitnom povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri tome je za ovaj postupak i primjenu odredbe čl. 461.a st. 2. ZPP-a, kojom su propisane obveze tužitelja u sporovima male vrijednosti u pogledu iznošenja svih činjenica na kojima se temelji zahtjev i s tim u vezi predlaganja dokaza, nebitno što je i kako je tuženik radio prije pokretanja ovog postupka i kakva su bila njegova očitovanja na odštetni zahtjev tužitelja, tj. je li u mirnom postupku priznao (u cijelosti ili djelomično) ili osporio postojanje svoje obveze, odnosno svoju odgovornost, je li platio dio štete po odštetnom zahtjevu ili nije (poziva se na odluke ovog suda i presude Županijskih sudova). Tuženik smatra da je prvostupanjski sud donošenjem ovakve presude kojim je počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka povrijedio i temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na valjanu obrazloženu odluku (zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske – čl. 14. st. 2. i čl. 29. i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – čl. 6. st. 1.). U odnosu na visinu navodi Vlasnik vozila je bio u mogućnosti smanjiti štetu i suzdržati se od postupaka kojima tuženiku otežava izvršenje obveze njenim neopravdanim povećanjem jer je od stane tuženika bio upoznat s tom mogućnosti, kao i s činjenicom da na području sjedišta tužitelja, postoje brojni neovisni servisi kod kojih cijena sata spornih radova iznosi znatno manje od onog kako je to zaračunao tužitelj (40,00 EUR + PDV), pa čak i manje od one cijene koju je priznao tuženik u predmetnoj pravnoj stvari (24,00 EUR + PDV 25%). Posve je jasno da je vlasnik PBZ LEASING d.d. postupao i protivno načelu sadržanom u čl. 5. ZOO-a jer je odbio suradnju s tuženikom u ostvarenju svojeg prava. Vlasnik vozila je mogao imati samo prigovor na kvalitetu popravka, tj. da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno, ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima ili poteškoćama zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. Dakle, jedino u slučaju kada bi dužnosti smanjenja štete i suzdržavanja od postupaka kojima se otežava izvršenje obveze bile skopčane s prekomjernim i nerazumnim angažmanom oštećenika isti bi bio oslobođen dužnosti takvog ponašanja i ne bi ga se moglo teretiti u propustu izvršenja navedenih dužnosti. U predmetnom postupku, međutim, tužitelj nije tvrdio, dokazivao ni dokazao da bi na strani vlasnika vozila postojale takve okolnosti, pa stoga nema govora da bude izuzet od navedenih dužnosti i u tom smislu je bio dužan popraviti vozilo u najjeftinijem servisu i po preporuci tuženika. Potpuno su promašeni razlozi suda kojima se ukazuje na stajališta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i slobodu izbora jer se ovdje ne radi o tome da oštećenik nema slobodu izbora gdje će i po kojoj cijeni vršiti popravak vozila već o tome da je dužan smanjiti štetu i suzdržati se od postupka kojim povećava obvezu, čime i otežava njeno izvršenje, te da nepoštivanjem tih obveza i načela dovodi sebe u situaciju da mu tuženik nije dužan naknaditi štetu u dijelu koji je uzrokovao svojim propustima i postupcima protivnim navedenim načelima, pogotovo u situaciji kad je bio svjestan. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odredbi čl. 5., čl. 10. st. 3 ., čl. 1085. st. 1., 3. i 4. u vezi s čl. 1090. i 1092. st. 1. ZOO-a, odnosno da je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenih odredbi sud trebao odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudom zateznih kamata onako kako je to dosuđeno pobijanom presudom, jer taj dio potraživanja nije prenesen cesijom, dok bi podredno tužitelju kamate mogle, u slučaju osnovanosti zahtjeva pripasti eventualno od presuđenja i smatra da je sud pogrešno dosudio kamate po višoj kamatnoj stopi jer se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Zbog svega gore navedenog, nezakonita je i odluka prvostupanjskog suda o dosuđenim parničnim troškovima. Predlaže preinačiti pobijanu odluku u njegovu korist, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 28,80 EUR koji predstavlja razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju naplaćuje tužitelj i one koju priznaje tuženik.

8. Pravilno žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama nastanku štetnog događaja i kao ni o materijalno pravnom prigovoru promašene pasivne legitimacije.

9. Tuženik je tijekom prvostupanjskoga postupka i u žalbi ukazivao na to da iz tvrdnji na koje se poziva tužitelj, a potom ni iz prvostupanjske presude, nije jasno iz koje činjenične i pravne osnove proizlazi njegova obveza prema cedentu koja je ustupljena ovdje tužitelju kao cesionaru, s obzirom na to da presuda nema razloga kako o štetnom događaju tako i o istaknutom prigovoru materijalno pravne pasivne legitimacije.

10. Obrazloženje sudske odluke kojom se tuženiku nalaže ispunjenje određene obveze, u ovome slučaju novčane, treba biti takvo da je iz njega jasno koja je činjenična i pravna osnova dužnikove obveze i na temelju kojega materijalnoga prava je utvrđeno postojanje te obveze. Takav nedostatak u obrazloženju ne može se nadomjestiti pozivanjem na to da je tuženik dio obveze dobrovoljno platio prije podnošenja predmetne tužbe, jer tuženik u ovome postupku ima pravo pozivati se na to da tužitelju ništa ne duguje, a iz presude kojom ga se obvezuje na plaćanje mora biti jasno koju obvezu dužnik plaća (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-2728/2024 od 10. srpnja 2024. i Rev-1524/24 od 28. svibnja 2025.).

11. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka, a i u žalbi osporavao da se dogodila prometna nezgoda na vozilu [registarska oznaka] osiguranom kod tuženika kao i prigovor promašene pasivne legitimacije na koju okolnost je tužitelj još u tužbi predložio izvesti dokaze (str. 2. spisa), a koje dokaze sud nije izveo presuda se za sada ne može ispitati.

12. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

13. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, izvest će predložene dokaze te će nakon pravilne ocjene svih izvedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku i odlučit će o ukupnim troškovima postupka pritom će voditi računa i o tome da bi kamatu trebalo dosuditi po nižoj kamatnoj stopi za ostale odnose.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak