REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4702/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Timont d.o.o., Plano (Grad Trogir), Cesta Plano 13, OIB: 04115350526, kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš i Partneri d.o.o. iz Zagreba, Nova Ves 74, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, radi činidbe i isplate iznosa od 93.569,48 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-365/2023-13 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-365/2023-13 od 15. listopada 2024., u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 93.569,48 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika kao nedopuštena podnesena protiv točke II. izreke u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom „za više zatraženu kamatnu stopu od pet postotnih poena“.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-365/2023-13 od 15. listopada 2024. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da sa zemljišta kojim raspolaže tužitelj Timont d.o.o., katastarskih čestica k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], ukloni višak iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu u vlasništvu tuženika, u količini 15.179,82 m³ u zbijenom stanju odnosno 16.697,80 m³ u rastresitom stanju, u roku od 15 (petnaest) dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju Timont d.o.o. iznos od 93.569,48 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 69.679,40 EUR-a od 4. srpnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 23.890,08 EUR od 15. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 4. srpnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu kamatnu stopu od pet postotnih poena zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da se na nekretninama u vlasništvu tužitelja, odnosno pojedine nekretnine koje je tužitelj ovlašten koristiti na temelju ugovora i sudske nagodbe nalazi višak iskopa čiji je vlasnik/ korisnik tuženik, i stoga je valjalo naložiti tuženiku da ukloni višak iskopa sa zemljišta. Tuženik nema pravnu osnovu držati višak iskopa na tuđem zemljištu. Primjenjuje odredbu čl. 165. st. 1. i čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZVDSP). U odnosu na zahtjev za naknadu zbog neovlaštenog korištenja zemljišta obzirom da je od 1. travnja 2020. pa do danas, višak iskopa i dalje deponiran na nekretninama čiji vlasnik, odnosno korisnik je tužitelj i zahtijeva plaćanje naknade. Kako je tuženik nepošteni posjednik jer nema odobrenje to je dužan naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme odlaganja predmetnog iskopa na nekretninama tužitelja. Korist se sastoji u visini zakupnine koju bi tuženik plaćao za zakup tog zemljišta za odložen višak iskopa bez pravne osnove, dok je mjesečnu visinu odredio kao najnižu mjerodavnu cijenu i to u visini naknade koju je za tu namjenu (odlaganje viška iskopa) tužitelju plaćao Hotel Ola d.o.o. do 31. ožujka 2020. (1.990,84 EUR), bez PDV-a. Dakle, visina zakupnine po m² iznosi najmanje 0,26 EUR-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99. 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13. i 70/19.; dalje: ZPP) prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04., 37/05., 59/07., 148/09., 142/12., 118/14. i 107/15.; dalje: OT).

3. Pobijajući presudu u cijelosti tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da tuženik nije višak iskopa odložio na nekretninama koje bi bile vlasništvo, suvlasništvo ili na korištenju tužitelja. Odlaganje je na temelju ugovornog odnosa izvršilo je trgovačko društvo Hotel Ola d.o.o. te je tužitelj postupajući po nalogu treće osobe primio na čuvanje iskopani materijal koji nije njegovo vlasništvo; da je sud obvezao tuženika na naknadu koristi koju je Republika Hrvatska imala od odlaganja viška iskopa na njegovom zemljištu iako tuženik od toga nije imao bilo kakve koristi da bi bilo što trebao vratiti tužitelju; da prema Pravilniku o postupanju s viškom iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu kod izvođenja Poslovni broj: građevinskih radova prema kojem jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinice lokalne samouprave određuju lokacije za odlaganje viška iskopa, te je sve troškove dužna podmiriti jedinica područne (regionalne) samouprave; da tužitelj nije legitimiran ni za traženje naknade za iskope smještene na zemljištu koje je dobio na korištenje bez naknade. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Žalba je djelomično neosnovana te djelomično nedopuštena.

5. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Razmatranjem pobijane presude u smislu iznijetih žalbenih razloga kao i analizu i ocjenu činjenične građe, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o zahtjevu iako je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 166. ZVDSP-a). Žalbom tuženik nije osporio visinu zahtjeva.

7. Osnova za donošenje odluke o osnovanosti zatražene pravne zaštite – za uklanjanje viška iskopa, rezultati su raspravljanja u parnici i utvrđenog činjeničnog stanja, uz zaključak da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti takvu zaštitu.

8. Prvenstveno, utvrđeno je prema Zapisniku Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, Klasa: 310-09/20-04/54, Urbroj: 443-01-12-01- 22-8 od 1. rujna 2022. da je obavljen inspekcijski nadzor poslovanja trgovačkog društva Timont d.o.o. vezano za deponije viška iskopa mineralne sirovine tehničko građevnog kamena dobivenog gradnjom građevine, centra zdravstvenog turizma i građevine, pristupne prometnice sa potpornim i upornim zidovima u Segetu Donjem

– sadašnjeg naziva Hotel Ola. Utvrđeno je da je višak iskopa mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena smješten na dijelu katastarskih čestica (zemljišnoknjižnih čestica): k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2727/2), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2740/1), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 4175/4), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2742/1), k. č. br. [katastarska čestica] , k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2733/5), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2739/4), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2739/3), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2747/6), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2747/7), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2733/4), k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2747/1) i k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 2747/3), sve k. o. [katastarska općina]. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je na tri zasebna deponija deponirana količina viška iskopa mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena od 15.179,82 m³ u zbijenom stanju, odnosno 16.697,80 m³ u rastresitom stanju. Nadalje je utvrđeno da se višak iskopina deponirano na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] količina od 5.435,49 m³ u zbijenom stanju, odnosno 5.979,00 m³ u rastresitom stanju; na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica] da je deponirana količina od 6.769,84 m³ u zbijenom stanju, odnosno 7.446,80 m³ u rastresitom stanju; na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] da je deponirana količina od 2.974,49 m³ u zbijenom stanju, odnosno 3.272,00 m³ u rastresitom stanju.

8.1. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio temeljem uvida u zemljišne knjige te Ugovora o korištenju zemljišta od 2. studenog 2015., i sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Trogiru pod poslovnim brojem P-282/04 od 11. listopada 2011., da je tužitelj vlasnik dijela nekretnina na kojima je položen višak iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu, odnosno da tužitelj s vlasnicima zemljišta za pojedine čestice ima sklopljen Ugovor o korištenju zemljišta, kao i da je na pojedinim česticama upisan kao suvlasnik nekretnina, također tužitelj dio nekretnina koristi na temelju diobe koja je sadržana u sudskoj nagodbi koja je sklopljena 11. listopada 2011.

9. Žalbeni navod tuženika da tužitelj nije ovlašten tražiti naknadu kao korisnik zemljišta na kojima se nalazi višak iskopa, pa tako niti kao suvlasnik nije osnovan. Za odgovoriti je žalitelju da je prvostupanjski sud detaljno opisao utvrđenja iz zemljišnih knjiga kao i Ugovora o korištenju zemljišta te nagodbe radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, kako je to i navedeno u točkama 43. -56. obrazloženja prvostupanjske odluke, uz zaključak da je tužitelj vlasnik i korisnik zemljišta na kojima se nalazi višak iskopa koji je vlasništvo tuženika.

10. Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. To stvarno pravo obuhvaća među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Time što je tužitelju Ugovorom o korištenju zemljišta predano zemljište na korištenje, dano mu je jedno od vlasničkih ovlaštenja. Dakle, tužitelj je aktivno legitimiran kao vlasnik, ujedno kojem je predano zemljište na korištenje, tražiti da se ukloni s zemljišta višak iskopa u zaštiti svojih ovlaštenja. Time je i aktivno legitimiran tražiti naknadu za korištenje zemljišta/odlaganje bez njegovog odobrenja, u smislu odredbe čl. 165. ZVDSP-a.

11. Nadalje, žalbeni navod tuženika da se tužitelj trebao obratiti jedinici lokalne samouprave ili regionalne samouprave uz pozivanje na odredbu čl. 14. Pravilnika o postupanju s viškom iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu kod izvođenja građevinskih radova, prvenstveno treba navesti da tu tvrdnu tuženik po prvi put ističe u žalbi, očito osporavajući svoju pasivnu legitimaciju. Međutim kako se poziva na sadržaj Pravilnika što se odnosi na primjenu materijalnog prava, ovaj sud je tu žalbenu tvrdnju ispitao te je odgovor žalitelju da se čl. 14. Pravilnika odnosi na postupanje s viškom iskopa kada Republika Hrvatska odluči da neće raspolagati s mineralnim sirovinama stavljenim na raspolaganje, što ovdje nije slučaj, i to u kontekstu kada investitor građevine obavijesti o višku iskopa koji sadrži mineralnu sirovinu.

12. Žalbeni navod da je odlaganje izvršilo je trgovačko društvo Hotel Ola d.o.o s kojim je tužitelj imao ugovor za koji je primao naknadu te da je tužitelj postupajući po nalogu treće osobe primio na čuvanje iskopani materijal nije osnovan. Nije sporno da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s društvom Hotel Ola d.o.o. temeljem Ugovora o korištenju zemljišta radi deponiranja viška iskopa. Hotel Ola d.o.o. je deponirao višak iskopa o svom trošku s obzirom na to da tuženik nije preuzeo višak iskopa niti je Hotelu Ola odredio lokaciju za deponiranje. Taj ugovor je istekao 31. ožujka 2020. Taj ugovorni odnos nije od utjecaja na činjenicu da se tuženikova stvar/višak iskopa nalazi na zemljištu tužitelja koji radi toga nije mogao koristiti zemljište u okviru svih vlasničkih ovlaštenja i koristi od toga.

13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 165. ZVDSP-a iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 166. ZVDSP-a, jer vlasnička zaštita na ime danog korištenja zemljišta temelji se na odredbi čl. 30. ZVDSP-a.

14. Primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a valjalo je potvrditi točku I. i dio točke II. izreke kojim je naložena isplata tuženiku iznosa od 93.569,48 EUR zajedno sa zateznom kamatom. U preostalom dijelu točke II. izreke prvostupanjske presude, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom kamata po stopi višoj od tri postotna poena, tuženik je uspio u sporu i valjalo je odbaciti njegovu žalbu kao nedopuštenu u tom dijelu.

15. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tuženik nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić