Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-534/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Mamić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi predaje – povrata pokretnih stvari te isplate na ime naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-136/2024-47 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-136/2024-47 od 12. prosinca 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Nalaže se tuženoj GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda posjed sljedećih pokretnina:

- kombinirani frižider marke „Gorenje“ bijele boje s dvoje vrata i dubokim zamrzavanjem, ukupnog kapaciteta 120 litara

- zidni kuhinjski elementi 6 komada, bež boje, ručni rad, dimenzija 60x40 cm - sudoper s dva otvora od sivog rosfraja, dimenzija 40x45 cm, s ormarićem u sklopu sudopera, dimenzija 80x70 cm

- element kraj sudopera s ladicama i element ispod sudopera sa 6 ladica, bež boje, ručni rad, dimenzija 40x40 cm

- električni štednjak marke „El Niš“ sa 4 ploče za kuhanje i električna pećnica za pečenje, bijele boje

- kuhinjski stol sa četiri stolice, ručni rad od punog drveta, boja trule višnje, dimenzija 120x60 cm

- ovalni stol i četiri tapicirane stolice, ručni rad od drveta oraha, boja trule višnje - trosjed dimenzija 300x200 cm i dvije fotelje univerzalne veličine, šarene boje, pliš materijal

- stol, ručni rad od drveta, boja trule višnje, dimenzija 150x40 cm

- vuneni tepih, šarene boje, dimenzija 360x260 cm

- tri zidna kupaonska ormarića i kupaonsko zidno ogledalo dimenzija 60x40 cm, sve boja trule višnje

- umivaonik od keramike bijele boje

- kupaonski ormarić ispod umivaonika dimenzija 40x45 cm, boja trule višnje

- veš mašina marke „Gorenje“ bijele boje

- bračni krevet sa dijelom za držanje posteljine, materijal visoki sjaj, bež boje, dimenzija 300x200 cm i 2 noćna ormarića s ladicama

- psiha s ogledalom i ladicama materijal visoki sjaj, bež boje, dimenzija 120x60 cm

- veliki regal za dnevni boravak s policama, mjestom u sredini za TV te dvokrilnim ormarima od punog drveta dužine 360x230 cm, boja trule višnje

- kutna klupa za balkon od kože, smeđe boje, dimenzija 140x60 cm

- dvije kutije elektro materijala model „Elegance“ (utičnice, prekidači, tipkala za zvono, tipkala za svijetlo, ploča brojila, ploča za automatske osigurače, fidove sklopke prijenosne s tri utora i s tri utora dužine kabla po 5m), i to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od dana donošenja presude do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Nalaže se tuženoj GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 5.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku od dana 03.02.2024. godine do konačne isplate, i to sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od dana donošenja presude do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude 12. prosinca 2025. pa do isplate i to sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je predaja predmetnih pokretnih stvari tužiteljici, te alternativno isplata naknade štete zbog navedenih stvari u iznosu od 5.000,00 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku je nesporno utvrđeno da je ŽĆ, koji je saslušan kao svjedok, svojim kombijem odvezao stvari iz stana tužiteljice, s obzirom da je ona renovirala stan, u mjesto Selnica gdje ga je dočekala muška osoba koja je istovarila stvari u garažu.

7. Međutim, sporno je tko je preuzeo navedene pokretne stvari od ŽĆ koje je isti dovezao kombijem, kao i na kojoj adresi je iste stvari istovario iz kombija.

8. Iz iskaza svjedoka CĆ proizlazi da ga je prošle godine u veljači nazvala ženska osoba koja se predstavila kao da radi na sudu i rekla da bi trebala ući u njegovu kuću i uzeti neke stvari – pokretnine, a kasnije je u razgovoru rekla da se zove ŠĆ, na što joj je odgovorio da je on kupio tu kuću i sve stvari koje su se nalazile u kući po ugovoru o kupoprodaji. Kasnije je dobio prijeteće poruke da se ne smije pojaviti na sudu u svojstvu svjedoka te je zaključio da su poruke stizale s istog broja s kojeg ga je ranije pozivala ženska osoba, odnosno gospođa ŠĆ. Nakon što su mu predočene poruke koje prileže spisu navodi da su to te poruke koje su mu bile poslane. Također mu je poznato da je tuženica u teškom i lošem zdravstvenom stanju. Nadalje je iskazao da je dolazio na predmetnu nekretninu gdje se nalazi kuća koju je kupio prije nego što je istu kupio te nakon što su mu predočene fotografije koje prileže sudskom spisu da stvari koje se vide na navedenim fotografijama (namještaj, frižider, kuhinjski elementi, tepih), da ništa od tih stvari nije zatekao u kući koju je kupio, dodajući da je tuženica zadnji put bila u Republici Hrvatskoj 2023. te da je bila u Republici Hrvatskoj i ranije prije "Covida" te da je suprug tuženice zajedno s tuženicom u isto vrijeme dolazio u Republiku Hrvatsku. Također je iskazao da kada je kuću kupio da su u garaži bile druge stvari koje su i sada, ali ne stvari koje se vide na fotografijama koje prileže spisu. Nadalje, isti je iskazao da je 2021. bio kod tuženice u Njemačkoj, okolica [adresa] gdje ista živi zbog toga što je njegov djed, odnosno brat tuženice kupovao auto od tuženice, a tuženica tada više zbog svog zdravstvenog stanja nije više mogla voziti automobil, kao i da mu je tuženica tada rekla da stvari koje tužiteljica traži da joj se vrate, da tih stvari nema u kući tuženice i da se nema što brinuti.

9. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da tuženica nije bila nazočna u trenutku kada je svjedok ŽĆ kombijem dovezao stvari iz stana tužiteljice te iste stvari stoga tuženica nije niti mogla osobno preuzeti, a uz to nije dokazano, a posebno imajući u vidu iskaz saslušanog svjedoka ŽĆ koji je navedene stvari dovezao kombijem, gdje je točno i kod koga isti stvari dovezao i istovario, s obzirom da je navedeni svjedok samo iskazao da je stvari iz kombija istovario u garažu u mjestu Selnica kod jedne kuće kada ga je dočekala jedna muška osoba, ali isti svjedok ne zna točno na kojoj je točno adresi istovario navedene stvari, niti zna kako se zove ta muška osoba koja je bila nazočna prilikom istovara stvari, a niti poznaje gospođu GĆ (tuženicu) po imenu. Na temelju navedenog ne može se zaključiti da su stvari istovarene na adresi kuće tuženice koju kuću je kasnije prodala CĆ, a u slučaju da je i bilo dokazano da su stvari istovarene na adresi kuće tužene (što nije), također iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da tuženica nije osobno preuzela navedene stvari s obzirom da se u to vrijeme, prema priloženom materijalnim dokazima, nalazila u Republici Njemačkoj te je bila smještena u [adresa] u domu Verband fur Alten-und Behindertenhlife e.V. za njegu starijih i bolesnih osoba. U vrijeme kada je tužiteljica prevozila stvari iz svog stana je bila pandemija "covida" te tuženica sve da je zbog svog zdravstvenog stanja bila u mogućnosti doći u RH, zbog posebnih mjera koje su bile na snazi nije u to vrijeme mogla doći u Republiku Hrvatsku. Da tužena zaista nije dolazila u Republiku Hrvatsku u razdoblju od 2017. pa sve do 2023. proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka VĆ koji ima neposredna saznanja o navedenim činjenicama i okolnostima. Navedene činjenice i okolnosti također nedvojbeno proizlaze i iz priloženih materijalnih dokaza (preslike osobnih isprava, njemačke putovnice i osobne iskaznice) te ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. rujna 2021. iz kojeg je vidljivo da je isti potpisan u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Frankfurtu iz čega također proizlazi da tuženica u to vrijeme, odnosno u vrijeme kada je tužiteljica selila stvari iz svojeg stana se nije nalazila na području Republike Hrvatske. Isto tako saslušani svjedok SĆ koji je kupio kuću od tuženice i garažu u kojoj su navodno trebale biti smještene stvari od tužiteljice iz njenog stana, je nedvojbeno iskazao, a nakon što su mu na ročištu predočene fotografije koje prileže spisu, da stvari koje se vide na tim fotografijama (primjerice kuhinjski elementi, namještaj, tepih i slično), da ništa od tih stvari se ne nalazi u kući koju je kupio od tuženice, te da je i ranije prije nego što je kupio predmetnu kuću znao doći u tu kuću, ali da u istoj, kao i u garaži koja se nalazi kraj kuće nije vidio stvari koje se nalaze na navedenim fotografijama koje prileže sudskom spisu.

10. Polazeći od svega naprijed navedenog, tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije, u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a, dokazala da su se stvari koje navodi u tužbenom zahtjevu nalazile u garaži tuženice te nema pravo na povrat tih stvari odnosno naknadu štete za te stvari u zatraženom iznosu od 5.000,00 eura. Radi toga, tužiteljica ne može traži predaja u posjed predmetnih pokretnina koje traži glavnim tužbenim zahtjevom, a niti isplatu iznosa od 5.000,00 eura što je predmet alternativnog tužbenog zahtjeva jer su oba zahtjeva neosnovana. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno odbio oba tužbena zahtjeva kao neosnovane te tužiteljici naložio da tuženici naknadi parnični trošak.

11. O troškovima parničnog postupka pravilno je odlučeno temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura.

12. Žalbeni razlozi i navodi tužiteljice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice to što je prvostupanjski sud saslušao tužiteljicu, a nije saslušao tuženicu, nije tužiteljicu doveo u neravnopravan položaj niti je tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom, a niti je počinjena bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP- a. Naime, pravo je tuženice hoće li se pojaviti na sudu, a iz stanja spisa proizlazi da se tuženica zbog zdravstvenih problema nalazi u Domu u Njemačkoj te njen dolazak na sud, pored dokaza izvedenih tijekom postupka, ne bi bio nužan. Kako je naprijed navedeno u konkretnom slučaju teret dokaza je na tužiteljici, a ne na tuženici.

13. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 19. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović