Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-10698/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RS zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog RS zastupanog po branitelju Damiru Tomiću odvjetniku iz OD BUDIMIR&PARTNERI iz Splita, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 24. listopada 2023., broj: Pp-12089/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RS i prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni RS je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 24. listopada 2023., broj: Pp-12089/2023 okrivljeni RS je proglašen krivim zbog članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 tog iznosa novčana kazna će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 40,60 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RS je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati i da mu se zaštitna mjera ukine, odnosno da se smanji njezino trajanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.
5. Žalitelj smatra kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti i to prvenstveno okolnosti počinjenja prekršaja kao i činjenicu da je okrivljenik profesionalni vozač i da bi bez vozačke dozvole mogao izgubiti posao. Smatra da bi samo novčanom kaznom, koja nije mala, bila ispunjena svrha kažnjavanja jer bi bez vozačke dozvole bila ugrožena njegova egzistencija. Ističe da se radilo o nepromišljenosti i predlaže da se zaštitna mjera ukine ili smanji njezino trajanje.
6. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je zbog težine počinjenog prekršaja ista opravdana i nužna kako bi se spriječilo okrivljenika da prekršaj ponovi jer je okrivljenik navedene zgode upravljao osobnim automobilom uz prisutnost alkohola od 1,20 g/kg čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. Prvostupanjski sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik prije donošenja prvostupanjske presude pravomoćno kažnjen zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca, dakle zbog istovrsnog ali težeg prekršaja kada je upravljao uz prisutnost alkohola većom od 1,50 g/kg. To pokazuje da konkretan slučaj nije izolirani incident i da okrivljenik sam uopće ne vodi brigu niti o sigurnosti svih sudionika u prometu, ali niti o nužnosti vozačke dozvole radi zaposlenja.
7.1. Trajanje zaštitne mjere za navedeni prekršaj je kratko i predstavlja blagu prekršajnu sankciju, izrečeno je blizu zakonom propisanog minimalnog trajanja jer je trajanje zaštitnih mjera propisano od 1 mjeseca do 2 godine, te je opravdano i nužno okrivljenika na navedeni rok onemogućiti da upravlja vozilom kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno utječu na ponavljanje prekršaja.
7.2. Slijedom navedenoga žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, okrivljenik ima redovne prihode, pa je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 50,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom navedenog, temeljem članaka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 19. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.