Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-638/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebota,odvjetniku u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320,Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4150/2023-21od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovnog broja P-603/2024-17 od 15. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5102963654 od 24.4.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je iznos kredita 169.131,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se otplata kredita vrši u iznosu anuiteta od 1.474,72 CHF, u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 45.304,93 Eura sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

na iznos od

2,47 EUR 06.06.06.

0,03 EUR 01.09.06.

2,26 EUR 06.09.06.

3,74 EUR 03.10.06.

0,02 EUR 01.11.06.

137,56 EUR 02.01.09.

14,55 EUR 09.01.09.

0,00 EUR 01.02.09.

91,80 EUR 25.03.09.

57,47 EUR 02.04.09.

113,02 EUR 27.05.09.

232,94 EUR 17.07.09.

106,31 EUR 10.08.09.

0,63 EUR 01.09.09.

206,44 EUR 20.10.09.

141,19 EUR 31.12.09.

275,58 EUR 08.02.10.

142,97 EUR 04.03.10.

168,81 EUR 13.04.10.

62,51 EUR 26.05.10.

398,50 EUR 28.06.10.

170,60 EUR 30.06.10.

232,57 EUR 19.08.10.

269,62 EUR 31.08.10.

459,08 EUR 28.10.10.

920,77 EUR 18.01.11.

285,31 EUR 10.02.11.

0,01 EUR 01.03.11.

290,09 EUR 31.03.11.

658,23 EUR 10.05.11.

387,52 EUR 30.06.11.

954,01 EUR 23.08.11.

390,76 EUR 21.09.11.

376,83 EUR 30.10.11.

335,60 EUR 21.11.11.

0,40 EUR 01.12.11.

307,01 EUR 31.01.12.

112,52 EUR 27.02.12.

322,89 EUR 29.03.12.

374,00 EUR 27.04.12.

353,25 EUR 16.05.12.

24,60 EUR 28.05.12.

782,32 EUR 01.06.12.

734,62 EUR 26.07.12.

710,65 EUR 28.09.12.

30.335,37 EUR 22.11.12.

3.357,51 EUR 23.11.12.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.498,17 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuj tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

Žalba tuženika nije osnovana.

3. Predmet ove ponovljene parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102963654 (dalje: Ugovor), sklopljen između tužitelja i tuženika 24. travnja 2006. i to utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), uz zahtjev za isplatu iznosa na ime povrata onog što je plaćeno temeljem pravomoćno utvrđene ništetnosti Ugovora u čl. 8. (u dijelu u kojem je kako je kamatna stopa promjenjiva) kao i zahtjev za isplatu naknade za prijevremeno zatvaranje kredita (koja je utvrđena ništetnom u čl.10. Ugovora), te isplata temeljem valutne klauzule (za koju se traži da se utvrdi ništetnom i to ugovorne odredbi iz čl. 2. i 7. Ugovora) što iznosi sveukupno 45.304,93 EUR-a.

4. U ovom postupku povodom izjavljene revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je svoju odluku pod brojem Rev-369/23-2 od 24. svibnja 2023. kojim je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-842/22-3 od 14. travnja 2022. kao i presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P- 1792/19-33 od 1. travnja 2022. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe ugovora u članku 2 i članku 7. koje su stranke zaključile, a regulira valutnu klauzulu kao i točku 4. gdje je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 341.349,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama kao i u pogledu o troškovima parničnog postupka.

5. Postupajući po uputi višeg suda sud prvog stupnja nadopunio je činjenično stanje na način da je proveo dokaze saslušanja tužitelja i djelatnika tuženika na okolnosti dogovaranja ugovornih stranaka o sadržaju kredita kao i informiranju tužitelja kao korisnika kredita o eventualnim ključnim komponentama kredita uslijed mogućih promjena u otplatnom krugu.

6. Ponovno razmatrajući žalbu tuženika ovaj žalbeni sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je predmetna presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja u cijelosti utvrdio činjenično stanje te raspravio odlučna pitanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te na istom pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102963654 koje su stranke zaključile dana 24. travnja 2006. sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i promjenjiva kamatna stopa, ništetne jer kamatna stopa u vrijeme ugovaranja ugovora o kreditu nije bila određena, a niti odrediva, nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koju promjenu ugovorene kamatne stope donosi isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

8.1. Kako je tijekom trajanja postupka sud prvog stupnja nadopunio činjenično stanje imajući u vidu uputu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to je pravilno sud prvog stupnja analizirao iskaze kako tužitelja tako i saslušanog svjedoka službenika banke PZR. Naime, tužitelj je u svom iskazu istaknuo da kad se obratio tuženiku kako bi kod istog dobio kredit za izgradnju obiteljske kuće da je od strane djelatnika tuženika obaviješten da za visinu kredita od 70.000,00 eura mjesečna rata bi mu bila velika pa mu je ponuđen kredit u CHF u trajanju od 15 godina sa mjesečnom ratom 6.000,00 kn do 6.500,00 kn, što je bilo puno povoljnije od kredita u eurima. Saslušana službenica tuženika je potvrdila kazivanje tužitelja jer postupanje prema klijentima tužitelja je bilo da im se zahtjev za kredit obradi u valuti CHF i u valuti EUR a da se ne sjeća način na koje su dane obavijesti o valuti za koje se veže glavnica kredita kao ni činjenicu da li je upozorila tužitelja na posljedice porasta vrijednosti CHF.

8.2. S obzirom na gornja utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja, a suprotno žalbenim navodima tuženika zaključio da stranke u fazi pred ugovornog informiranja nisu u cijelosti pregovarale o bitnim karakteristikama ugovora kao i opasnosti zaključenja ugovora u CHF.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede promjenjive kamatne stope za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10 Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na stambene kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je prednik tuženika promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke, bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljeve tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 24. travnja 2019.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na veljaču 2008., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., a tužba u ovom predmetu je podnesena 24. travnja 2019., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

Kako je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Anti Beusu dipl. oec., iz kojeg vještva proizlazi da je zbog promjene kamatne stope platio tuženiku više kamata u iznosu od 2.752,98 eura zbog promjene ugovorene kamatne stope, 3.357,51 eura platio naknadu za prijevremenu obradu kredita i 39.194,45 eura više od onog što je bio dužan platiti da se nije primjenjivala odredba o valutnoj klauzuli CHF koja je utvrđena ništetnom, a da se primjenjivao kroz cijelo vremensko razdoblje tečaj koji je važio u trenutku korištenja, pa je stoga osnovno sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.304,93 eura.

17. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev.

18. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika jednostrano mijenjanje kamatne stope nije moglo ići na štetu tužitelja kao potrošača. Iz stanja spisa i tvrdnji banke ne proizlazi da je banka, odnosno tuženik zabunom izvršio naplatu po nižoj kamatnoj stopi jer je to bila njegova prava volja. U odnosu na žalbeni razlog da u postupku nije dokazana ništetnost članka 10. spomenutog Ugovora, potrebno je naglasiti da tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao nastale troškove koje bi opravdavale osnovanost njegovih žalbenih navoda, a navedeni članak, kao i ostali članci su pravilno utvrđeni ništetnim.

19. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 19. ožujka 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović