REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1571/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) UU, OIB [osobni identifikacijski broj], Bana [adresa], zastupaju je odvjetnici u ZOU "Žarko Čogelja i Dragica Čogelja" u Šibeniku, Blajburških žrtava 12, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.2 KU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3 ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.4 UUF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženu ad.4 zastupaju odvjetnici u ZOU "Ferara i Cigić" u Šibeniku, Eugena Kvaternika 6, radi utvrđenja i uknjižbe, te protutužbe tužene ad.4 - protutužiteljice (ime u nominativu) UUF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici u ZOU "Ferara i Cigić" u Šibeniku, Eugena Kvaternika 6, protiv protutuženika (imena u nominativu): ad.1 UU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju je odvjetnici u ZOU "Žarko Čogelja i Dragica Čogelja" u Šibeniku, Blajburških žrtava 12, ad.2 NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.3 KU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad.4 ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], Bana [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 29. siječnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljice s zamjenicom punomoćnika ĆU odvjetničkom vježbenicom u ZOU "Žarko Čogelja i Dragica Čogelja" u Šibeniku, te punomoćnika tužene ad.4 Ante Ferara odvjetnika u ZOU "Ferara i Cigić" u Šibeniku, a odsutnosti ostalih tuženika, na ročištu objave odluke dana 19. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu) UU, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica UU, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo.

2. Tužiteljica je ovlaštena da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva, za cijelo, na svoje ime: UU, OIB [osobni identifikacijski broj], i to na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uz istovremeni izbris tog prava s imena: Čaće ČU udova U.“

II. Utvrđuje se da je tužena ad.4 – protutužiteljica (ime u nominativu) UUF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se ista temeljem ove presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris istoga prava sa imena ČU žena U, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

XIV P-1571/2024

III. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) UU, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženoj ad.4 – protutužiteljici (ime u nominativu) UUF, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.706,18 eura (tisuću sedamsto šest eura i 18/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi i tijekom raspravljanja navodila da se zajedno sa svojim prednicima nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi vinograda i maslinika, te više od 30 godina te da istu iskorištava prema njezinoj gospodarskoj namjeni, zajedno sa svojim suprugom i sinom.

2. Suprug tužiteljice GU da je 1990. godine na utuženoj nekretnini posadio vinograd i masline, te iste sa tužiteljicom obrađivao do 2002. godine, nakon čega 12

– 15 stabala maslina da je nastavio obrađivati tužiteljičin sin ŠU koji da to čini i danas.

3. U zemljišnim knjigama vlasništvo predmetne nekretnine da je upisano na imenu tužiteljičine majke ČU nakon čije smrti da je pogrešno utvrđeno da ista nije vlasnica nekretnina, stoga da ostavinski postupak iza smrti iste nije proveden, susljedno čemu pravni slijednici navedene pokojnice, sin HU, te kćeri BU i UU, ovdje tužiteljica, da nisu pozvani na nasljeđivanje iste.

4. Pravni slijednici RU da su ovdje tuženici ad.1 i ad.2, a umrle BU, ovdje tuženici ad.3 i ad.4.

5. Tužiteljica da je u dogovoru sa svojim bratom IU i sestrom BU, predmetnu nekretninu obrađivala kao svoju, te nastavno tomu stekla vlasništvo iste nekretnine po samom zakonu, pa da stoga ima pravni interes uskladiti stvarno vlasničko stanje utužene nekretnine sa uknjiženim vlasničkim, tj. upisanim posjedovnim stanjem iste.

6. Osporivši utemeljenost protutužbenih navoda tužene ad.4 – protutužiteljice, predložila je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, odbiti onaj protutužbeni i tužiteljici dosuditi parnični trošak na teret tužene ad.4.

7. Tuženici ad.1 do ad.3 nisu pristupili ročištu glavne rasprave, iako su bili uredno pozvani, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25

– dalje: ZPP), održano u njihovoj odsutnosti. Nisu popisivali parnični trošak.

8. Tijekom postupka tuženik ad.1 NU pok. IU je navodio (stranački iskaz dan 09. prosinca 2025. godine) da po njegovim saznanjima iz priče oca IU vlasništvo utužene nekretnine pripada tužiteljici, dok je tužena ad.2 KU pok. IU u stranačkom iskazu dana 09. prosinca 2025. godine istaknula

XIV P-1571/2024

da ne polaže vlasničkih ovlaštenja vrhu predmetne nekretnine, te da zna da je tužiteljica istu obrađivala, dok je tuženik ad.3 ŽU u stranačkom iskazu dana 09. prosinca 2025. godine naglasio da se utužena nekretnina nije obrađivala sve do početka Domovinskog rata, a ista da je bila u vlasništvu njegove majke BU koja da je isto pravo stekla nakon dogovora s ostalim članovima svoje obitelji kojima je plaćanja poreza za predmetnu nekretninu „smetalo ostvarivanju određenih prava“. nakon smrti majke u dogovoru sa svojom sestrom, ovdje tuženom ad.4 NUF da se dogovorio da vlasništvo predmetne nekretnine, između ostalih, pripadne tuženoj ad.4.

9. Tužena ad.4 UUF protivila se činjeničnom obrazlaganju predmetne tužbe i postavljenom zahtjevu tužiteljice, predložila je isti odbiti, a usvojiti protutužbeni zahtjev, te tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška.

10. Naglasila je da je pravna prednica tuženika ad.3 i ad.4 BU (Ana) Barižon rođena NU žena N posjedovala utuženu nekretninu od 1969. godine, kada da je na njezino ime predmetom broj 1267/69 temeljem posvjedočenja broj 1061/68 izvršena promjena posjednika iste nekretnine sa imena MU udove U, bake tuženika i majke tužiteljice, to do svoje smrti 20. veljače 2020. godine. Nakon smrti BU, osnovom rješenja o nasljeđivanju iste, posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, sporazumom sa sunasljednikom navedene pokojnice, ovdje tuženikom ad.3, da je stekla tužena ad.4 – protutužiteljica, koja da kao članica Udruge maslinara koristeći stručna znanja mentora, redovna predavanja članova i terensku nastavu, brine o nasadima na predmetnoj nekretnini od kraja 2023 godine.

11. Osporila je tužbenu tvrdnju da bi vinograd i masline na spornoj nekretnini sadio suprug tužiteljice, naglašavajući da je iste posadila majka tužiteljice i baka tuženika ČU, a danas pokojna sestra tužiteljice i majka tuženika ad.3 i ad.4, BU, da je tek privremeno za vrijeme Domovinskog rata, dopustila tužiteljici i njezinom suprugu obradu nasada na spornoj nekretnini, budući da je tom razdoblju pristup zemljišnim česticama sa nasadima maslina i vinograda u vlasništvu tužiteljičina supruga GU u okolici Skradina bio u neprijateljskom okruženju.

12. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pročitana je smrtovnica Matičnog ureda Split iz predmeta Općinskog suda u Splitu O- 1278/80 od 21. kolovoza 1980. godine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju koje je u potonjem predmetu donio Općinski sud u Splitu dana 22. rujna 1980. godine iza smrti ČU, pok. K udove U, pročitana je povijest promjena na predmetnoj nekretnini DGU PUK Šibenik od 27. listopada 2023. godine, pregledan je izvod iz katastarskog plana za odnosno područje, te potvrda Zagrebačkog maslinarskog instituta od 05. studenog 2024. godine, pregledan je orto foto snimak utužene nekretnine iz 1968. godine, pročitan je posjedovni list broj 104 od 15. studenog 2024. godine za K. O. [katastarska općina] (Zaton), pregledano je rješenje o nasljeđivanju koje je javni bilježnik u [adresa] Ljiljanka Malenica donijela iza smrti BU pok. U udove N **.**.2023. u predmetu pod poslovnim brojem O-342/20, UPP/OS-41/20, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 04. lipnja 2025. godine, pregledana je skica mjesta

XIV P-1571/2024

očevida vještaka mjernika OU dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 16. srpnja 2025. godine, uklop iste skice u ispis sa Geo portala za odnosno područje, izvod iz katastarskog plana za isto područje, pregledano je deset fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik ročišta glavne rasprave održane dana 09. prosinca 2025. godine sa iskazom tužiteljice UU, svjedoka JU, EU, kao i iskazom tuženika ad.1 NU, ad.2 KU, ad.3 CU, te iskazom tužiteljice ad.4 – protutužiteljice KUF.

13. Tužiteljica – protutužena ad.1 i tužena ad.4 – protutužiteljica nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Protutužbeni zahtjev tužene ad.4 – protutužiteljice je osnovan.

16. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud na temelju po tužiteljici predloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje bi snažile postavljeni tužbeni zahtjev, te je isti odbio kao neosnovan, dok je iz rezultata izvedenih dokaza utvrdio osnovanost protutužbenog zahtjeva, pa je stoga isti usvojio i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

17. Naime, već ovdje je važno naglasiti da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Tužiteljica je obrazlaganjem predmetne tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom isticala da je vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (od ožujka 2026. godine nakon korigiranja granica katastarskih općina nedvojbeno K. O. [katastarska općina]), za cijelo, a to pravo da je stekla nakon što da su joj „njezina sestra BU i najvjerojatnije brat DU, dozvolili da obrađuje predmetnu nekretninu“, pojašnjavajući da je početkom Domovinskog rata, negdje 1990. godine, njezin suprug GU, budući da isti u tom razdoblju nije mogao pristupiti zemljama radi obrade na Skradinskom području zbog ratnih zbivanja, odlučio obraditi, izorati predmetnu nekretninu u narodu zvane „Prižba“ koja da je do tada bila pašnjak, što da je isti učinio u dogovoru sa tužiteljičinom sestrom BU. Na polovici utužene nekretnine tužiteljičin suprug U da je zasadio vinograd, a pola iste nekretnine da je ostalo neobrađeno u pašnjaku, nakon nekog vremena vinograd da se više nije radio, a na mjestu loza da su posađene masline, to baš 12 stabala, masline da je tužiteljičin suprug sadio postepeno, nakon završetka Domovinskog rata

XIV P-1571/2024

nije znala točno kada, a kako da je njezin suprug U preminuo 2003. godine, to "da se nije baš nauživao plodova svoga rada, posađenih stabala maslina, jer da je pravi rod istih bio baš te godine kada je preminuo".

19. Osim što izneseni navodi tužiteljice ne krijepe, po ocijeni ovog suda, temeljnu postavku tužbe o stjecanju prava vlasništva utužene nekretnine, isti navodi su ocijenjeni neživotnim i neuvjerljivim. Važno je navesti (članak 186. stavak 3. ZPP-a) da će sud će postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan, ali bi u svakom slučaju sudu prezentirani činjenični supstrat morao implicirati stjecanje vlasničkih prava po nekom od propisanih pravnih osnova.

20. Odredbom stavka 1. članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, s tim da je pravo vlasništva stečeno (stavak 2.) kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

21. U konkretnom slučaju tužiteljica ne nudi dokaza da je sa pravnim slijednicima u zemljišnim knjigama uknjižene vlasnice predmetne nekretnine ČU udove U (tužiteljičina majka i baka tuženika ad.1 do ad.4) rođene **.**.1903., umrle **.**.1980., iza čije smrti se ostavinski postupak nije provodio (smrtovnica od 21. kolovoza 1980. godine u O- 1278/80 Općinskog suda u Splitu i rješenje od 22. rujna 1980. godine), dakle, svojom sestrom BU i bratom IU, postigla bilo kakav sporazum o stjecanju vlasničkih prava vrhu utužene nekretnine, za života majke ČU ili nakon smrti iste.

22. Pače, ocijenjeno je da ČU, iako pred 22. siječnja 1948. godine (Z- 189/48) upisana u zemljišnim knjigama vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica], u Z. U. [broj ZK uloška], tada K. O. [katastarska općina], danas K. O. [katastarska općina], osnovom presude (Kotarskog suda u Šibeniku) pod poslovnim brojem Agr.33/31 donesene dana 15. siječnja 1941. godine, nakon 1969. godine, kada je predmetom broj 1267/69 temeljem posvjedočenja broj 1061/68 stavkom broj 4/1969, izvršena promjena upisa posjeda predmetne nekretnine u posjedovnom listu broj 104 sa njezinog imena (ČU udove U) na ime njezine kćeri, a pravne prednice danas tuženika ad.3 i ad.4, majke istih Ž BU žene N rođene ČU (rođena **.**.1933., umrla **.**.2020. – O-342/2020, UPP/OS-41/2020 od 27. studenog 2023. godine javnog bilježnika u [adresa] Ljiljanke Malenica), to više nije bila, odnosno, ČU više nije bila vlasnica utužene nekretnine bar istekom propisanog vremena od 20 godina (1989. godine) nakon kojeg je sukladno tada važećoj odredbi stavka 4. članka 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Sl. SFRJ broj 6/80), jer je savjesna posjednica iste nekretnine, dakle, BU na koju je ČU prenijela taj posjed, stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, tako propisano i danas odredbom stavka 3. članka 159. ZVDSP-a.

XIV P-1571/2024

23. Susljedno obrazloženom iako su prihvatljivi navodi tužiteljice da je suprug iste GU „u dogovoru sa tužiteljičinom sestrom BU (pravnom prednicom tuženika ad.3 i ad.4)“ početkom Domovinskog rata (1990. godine) započeo s obradom ovdje sporne nekretnine, jer u to vrijeme nije mogao pristupiti svojim nekretninama na području grada Skradina koje su bile izložene neprijateljskom djelovanju, potpuno su nelogični i pravno neprihvatljivi navodi tužbe, da bi „dogovor o obradi sporne nekretnine“ mogao ili jeste bio osnov za tužiteljičino stjecanje prava vlasništva iste nekretnine. To stoga, jer tužiteljica ukazuje na „usmeni dogovor oko obrade“, pa se isti, ni po formi niti po sadržaju ne može cijeniti nikako drugačije osim kao „dogovor oko obrade nekretnine“, ali kao takav, s obzirom na obrazloženo u svezi stjecanja vlasničkih ovlaštenja BU posjedovanjem utužene nekretnine od 1969. godine do bar 1989. godine, ali i dalje, jer ako je ista 1990. godine ustupila GU neposredan posjed, ostala je i dalje posredna posjednica i vlasnica predmetne nekretnine, suviše, baš to krijepi zaključak da je pravna prednica tuženika ad.3 i ad.4 jedina mogla i jeste dala dozvolu tužiteljičinom suprugu da u vrijeme kada isti nije mogao zbog ratnih prilika obrađivati svoje nekretnine u Skradinu, obrađuje ovdje spornu nekretninu.

23.1. Pače, ocijenjeno je da je tužiteljica na sui generis način „u priču o dozvoli obrade predmetne nekretnine uvukla i svoga brata PU“, navodima o tome da se i potonji „najvjerojatnije“ suglasio s činima tužiteljičina supruga GU, to očito samo kako bi ovdje procesni stavovi pravnih prednika RU, dakle, tuženika ad.1 i ad.2, koji su na poseban način snažili traženje tužiteljice, bili antipod procesnim stavovima tuženika ad.3 i ad.4 koji su osporavali prava tužiteljice glede utužene nekretnine, pače, tužena ad.4 to i izjavljivanje protutužbenog zahtjeva, utemeljeno na nasljeđivanju svoje majke BU (O-342/2020, UPP/OS-41/2020 od 27. studenog 2023. godine javnog bilježnika u [adresa] Ljiljanke Malenica) i postignutim sporazumom sa svojim bratom, tuženikom ad.3 AU.

24. U opisanoj pravnoj situaciji, dakle, kraj nespornog znanja (zemljišne knjige su javni registri i nitko se ne može pozivati na nepoznavanje stanja u istima) tužiteljice da je ČU upisana (iako očito samo formalno) vlasnica ovdje sporne nekretnine, jer tužiteljici nije bilo nepoznato da je njezina sestra, pravna prednica tuženika ad.3 i ad.4 BU od 1969. godine u katastarskom operatu (voljom i očitovanjem ČU) jedina upisana posjednica iste nekretnine (tako tužiteljica u iskazu), te činjenice, po ocijeni ovog suda, u svakom slučaju odriču tužiteljici pretpostavku savjesnosti, a da bi osnovom čina posjedovanja nakon 1990. godine kroz propisano vrijeme vrhu utužene nekretnine mogla steći po zakonu kakva prava glede iste.

25. Susljedno obrazloženom, iako je tužiteljica u iskazu tvrdila da „ne zna zbog kojih razloga je njezina sestra BU bila upisana kao posjednica predmetne nekretnine“, čini se životnim, a promatrano iz perspektive vremenskog razdoblja kada je isti upis posjeda izvršen, čak i „uobičajenim“, to što je o tome navodila u iskazu tužena ad.4, tj. da je predmetna nekretnina 1968. godine bila upisana kao posjed njezine bake MU, koja se prihvatila takvog upisa, jer je njezin sin IU

XIV P-1571/2024

Čaće trebao radi stjecanja socijalnih prava, dječjeg doplatka, "ukloniti sa svog imena" vlasništvo i posjed nekretnina koje su mu priječile stjecanje istih prava (od revizije posjeda 1956. godine, posjed čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] do 1958. godine kada je predmetom broj 447/58 stavkom 6/1958, isti posjed bio upisan na ČU udovu U, posjednikom je bio upisan HU pok. U), pače, ČU da se na isti način kao ranije i njezin sin IU, "odrekla" predmetne nekretnine, radi stjecanja odgovarajućih socijalnih prava, tj. dobivanja mirovine iza tijekom Drugog svjetskog rata poginulog supruga U (kada je posjednikom upisana BU kako je to izneseno u točki 22. ovog obrazloženja), pri čemu je za naglasiti da motivi prijenosa vlasništva i posjeda nisu od odlučujućeg značaja za stjecanje istih.

26. Samo podredno je navesti da sud nije prihvatio niti navode tužiteljice da je njezin suprug U početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u trenutku kada je „uz suglasnost BU“ započeo obradu sporne nekretnine, na dio iste „posadio vinograd“ da bi već nakon završetka Domovinskog rata (1995. godina) prestao obrađivati vinograd i „postepeno sadio 12 stabala maslina“, to stoga, jer je potpuno neživotno i nelogično da bi netko posađeni vinograd nakon samo pet godina „vadio“ i postepeno u narednih osam godina na istom mjestu („ne uživajući od istih ploda“ po navodima tužiteljice, jer je suprug iste preminuo 2003. godine) sadio 12 stabala maslina. Posebno se neživotnim, stoga ih ovaj sud nije smatrao značajnim za suđenje u ovoj stvari, čine i navodi svjedokinje JU koja je iskazivala da je i sama na svojoj zemlji htjela posaditi masline, pa je s tužiteljicom i njezinim suprugom u nekoliko navrata (tri – četiri puta) „prije i nakon Domovinskog rata“ odlazila pogledati što je to U na predmetnoj zemlji radio, valjda u svezi sa maslinama, a po navodima same tužiteljice U je „tek nakon Domovinskog rata postepeno sadio dvanaest stabala maslina“, pače, na isti način su ocijenjeni i navodi iskaza svjedoka EU koji je kazivao da je na predmetnoj nekretnini „bilo oko petsto čokota loze i dvanaestak stabala maslina“, koji nasad očito nije posadio GU, jer je isti po navodima same tužiteljice sadio postepeno 12 stabala maslina nakon završetka Domovinskog rata, kada je „izvadio loze“ koje je počeo saditi početkom Domovinskog rata, pa bi susljedno iznesenom, dakle, od 1990. do 1995. godine po navodima svjedoka GU tužiteljičin suprug posadio 500 čokota loze, pa iste 1995. godine izvadio da bi u narednih osam godina (do svoje smrti 2003. godine, kako kaže tužiteljica) na istom mjestu posadio 12 stabala maslina, koje su po navodima svjedoka GU tamo već bila uz onih 500 čokota vinove loze.

27. Slijedom svega obrazloženog, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neutemeljenim, pa je isti odbio i sudio kao u točki I. izreke ove presude.

28. Nasuprot navedenom, utvrđeno je da je postavljeni protutužbeni zahtjev tužene ad.4 – protutužiteljice osnovan, to uz ocjenu da je pravna prednica iste BU dosjelošću kroz za propisano vrijeme, kako je ranije obrazloženo, stekla vlasništvo utužene nekretnine prikazane na skici vještaka mjernika ZU (list 39 spisa), očevidom zatečene sa dvanaest stabala maslina kao izbojaka iz starijih debla (tužena ad.4 - protutužiteljica je kazivala da je 2018. godine bila vremenska nepogoda zbog koje su na odnosnom području stabla maslina stradala, "smrzla se“ –

XIV P-1571/2024

događaj je notoran, te je trebalo ista posebno obraditi i čekati da iz zdravog korijena izrastu nove mladice), sve razvidno i na deset fotografija (listovi 42 do 44 spisa), nastavno da je tužena ad.4 – protutužiteljica nasljeđivanjem izvan knjižnog vlasništva svoje majke i sporazumom sa svojim bratom, ovdje tuženikom ad.3, stekla vlasništvo predmetne nekretnine, susljedno čemu je protutužbeni zahtjev usvojen i stoga je suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženoj ad.4 - protutužiteljici koja je uspjela u parnici, te određeno popisala parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 1.500,00 eura ovaj sud je utvrdio trošak za sastav odgovora na tužbu protutužbetužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 22. studenog 2024. godine 100,00 bodova, te 04. lipnja i 09. prosinca 2025. godine i 29. siječnja 2026. godine, ukupno 400,00 bodova (4X100,00 bodova), sveukupno 500,00 bodova, sve sukladno te Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.000,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 250,00 eura, kao i sudsku pristojbu ukupno 106,18 eura (za protutužbu 53,09 eura i presudu 53,09 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), kao i 350,00 eura plaćenog predujma za očevid, sveukupno 1.706,18 eura, koliko je tuženoj ad.4 - protutužiteljici dosuđeno troška, a tužiteljici – protutuženoj ad.1, prema kojoj je trošak popisan, naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

29.1. Na dosuđeni parnični trošak tuženoj ad.4 - protutužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

30. Tuženoj ad.4 - protutužiteljici nije obistinjen trošak sastava podnesaka od dana 07. travnja 2025. godine (uz uplatnicu predujma) s ocjenom da isti nije bio potrebit za vođenje postupka.

U Šibeniku, dana 19. ožujka 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

OKRENI !

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.