Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10978/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OG, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 34. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-4172/2022, od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, preinačuje se pobijana presuda u oduci o kazni, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude na temelju istog propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), izriče novčana kazna okrivljeniku OG u iznosu od 929,06 eura (devetstodvadesetdeveteuraišestcenti), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i na temelju čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona je oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 34. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, za predmetni prekršaj u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna poslodavcu fizičkoj osobi od 7.000,00 do 10.000 kuna, pa iako je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je okrivljenik propust naknadno otklonio, odnosno radniku uručio obračun dugovane a neisplaćene plaće i ispatio dugovanu plaću, opravdano žalitelj ukazuje da u ovom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, tim više što je prema prekršajnoj evidenciji ranije kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći, pa je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio pobijanu presudu i okrivljeniku izrekao kaznu u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj, u uvjerenju da je tako izrečena kazna okrivljeniku primjerena težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

8. Treba napomenuti da je nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22), sukladno kojem je za počinitelje predmetnog prekršaja u čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 46. Zakona o radu propisana nešto blaža novčana kaznu (od 920,00 do 1.320,00 eura, poslodavcu fizičkoj osobi) u odnosu na raniji propis, međutim, pravilno je prvostupanjski sud djelo okrivljenika pravno označio prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (čl. 3. PZ), s obzirom da novi propis propisuje širu obvezu dostavljanja obračuna iznosa plaće u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti tu plaću ne isplati, odnosno za razliku od ranijeg Zakona, propisuje obvezu dostave dva obračuna plaće, te je stroži za počinitelja.

9. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, s tim da sukladno čl. 152. PZ, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.